NAKON što je njegova politika prijetnji i ucjena doživjela debakl na summitu NATO-a u Madridu, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović vratio se u domovinu i - odlučio pitati novinare što je drugačije trebao učiniti. "Što sam još trebao reći? Što je to trebalo napraviti u Madridu?" pitao je pogubljeni predsjednik okupljene novinare nekidan u Zagrebu.
>> Milanović: Plenković je za mene osobno nula
Milanovića je naročito pogodilo prozivanje saborske zastupnice iz kluba Mosta Marije Selak Raspudić, koja je podsjetila da je aktualni predsjednik govorio da će svakoga tko glasa za ulazak Finske i Švedske u NATO, a da prethodno ne bude izmijenjen Izborni zakon u BiH, u skladu s njegovim izjavama, prozivati kao izdajnika. No kada se Milanović pojavio na summitu NATO-a, on je podržao ulazak Finske i Švedske u NATO, pa se Selak Raspudić zapitala: "Gdje si sada, frajeru?"
Milanović puno zuji, malo meda daje
Tome je također posvetio dobar dio svojeg posljednjeg istupa pred medijima, nastavljajući vrijeđanje svakoga tko se s njime ne slaže. Istovremeno je i razotkrio kako je zapravo loš političar, koji nije u stanju ostvarivati vlastite proklamirane ciljeve. Zapravo se može reći da Milanovića najbolje opisuje narodna izreka "Puno zuji, malo meda daje".
Podsjetimo se, stoga, samo četiri takva primjera, koji razotkrivaju suštinsku nesposobnost predsjednika Milanovića, koju on pokušava kamuflirati konstantnim verbalnim invektivama i bujicama. Riječ je o četiri reprezentativna primjera subinteligentnog Milanovićevog političkog djelovanja, u kojemu često deblji kraj izvuku baš oni za koje se raspojasani predsjednik RH nominalno zalaže i uzima ih u zaštitu. Tako smo od nesposobnog premijera Milanovića dobili i nesposobnog predsjednika Milanovića.
Slučaj brigadira Elvisa Burčula
Trakavica oko umirovljenja zapovjednika Počasno-zaštitne bojne brigadira Burčula započela je prošle jeseni, nakon što je dotičnoga umirovio MORH. Počasno-zaštitna bojna su inače oni vojnici koji u smiješnim uniformama koje je izmislio Franjo Tuđman tumaraju po Pantovčaku.
Milanović je poludio zbog tog umirovljenja i poručio: "Taj čovjek će biti vraćen u službu, inače auzmeš."
U međuvremenu se nalazimo usred ljeta 2022. godine, a brigadir Burčul je i dalje umirovljen. Cijela Milanovićeva akcija njegovog povratka iz mirovine, koja je uključivala i traženje da se poništi Banožićeva odluka, doživjela je potpuni fijasko. No bio je to početak njegovih neprestanih napada na ministra obrane Marija Banožića.
Slučaj ministra obrane Marija Banožića
Drama u vezi s Burčulom postala je drama u vezi s Banožićem.
Nema nikakve sumnje da je aktualni HDZ-ov ministar obrane potkapacitiran za svoju dužnost, kao i bilo kakvu ministarsku dužnost uopće, ali je on i dalje ministar obrane prvenstveno zahvaljujući proklamiranom cilju predsjednika Milanovića da se Banožića smijeni.
Nakon što mu se zamjerio, Milanović već mjesecima proziva i vrijeđa Banožića, ponekad opravdano, a ponekad preko svake mjere pristojnosti i dobrog ukusa, ali to nije dovelo do onoga što je Milanović htio, a to je Banožićeva smjena.
Milanović je, naravno, otpočetka znao da on nema ovlasti odlučivati o tome i da Banožić iz vlade može otići ili odlukom premijera Andreja Plenkovića ili odlukom sabora (ili svojom vlastitom, što je iluzorno očekivati), ali je inzistirao na njegovom odlasku. Inzistira i dalje, ali Banožić je još uvijek ministar. Milanović laje, karavana prolazi.
Slučaj imenovanja Zlate Đurđević na mjesto predsjednice Vrhovnog suda
Ugledna profesorica kaznenog prava Zlata Đurđević bila je jedna od prvih žrtava Milanovićeve podrške otkako je dotični izabran za predsjednika RH.
Milanović je Đurđević predložio za predsjednicu Vrhovnog suda pozivajući se na izravnu primjenu svojih ovlasti i ignorirajući u međuvremenu izglasanu zakonsku proceduru tog izbora, koju je svojedobno u saboru hvalio i njegov aktualni predstojnik Ureda predsjednika Orsat Miljenić.
Uslijedila je ustavno-pravna trakavica u kojoj je Milanović tjerao mak na konac, ali je na kraju podvio rep pred Plenkovićem, a u tom procesu je nastradala baš Đurđević, koja na kraju nije izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda. Na kraju je to, na Milanovićev prijedlog, postao sudac Radovan Dobronić, u skladu sa zakonskom procedurom koju je Milanović nazivao protuustavnom.
Slučaj blokade ulaska Švedske i Finske u NATO
Bilo je to 1. Svibnja ove godine kad se Milanović namjestio pred novinarske mikrofone i izgovorio sljedeće: "Svatko tko ne iskoristi prigodu da se izbori za Hrvate u BiH, jer to je hrvatski interes, a ne neka obijesna želja, nama se tu radi o ušima, ako ne i glavi, da u saboru ne glasa za nikakvo širenje NATO-a. Ne dolazi u obzir. Jasno govorim. Tko god bude tako glasao (za proširenje NATO-a, op.a.) nazvat ću ga izdajnikom i svakog tko popije kavu s njim ili s njom. Nemam druge."
Dva mjeseca kasnije Milanović na summitu NATO-a u Madridu nije smio ni slova zucnuti o blokadi Švedske i Finske. Pohvalio se time što je održao govor koji je trajao deset minuta, a po protokolu sastanka je imao samo tri minute.
Tih sedam minuta ekstra su na kraju ispale vrhunac Milanovićeve hrabrosti i diplomatskih sposobnosti. Naravno, promjenu Izbornog zakona u BiH nije uspio isposlovati, kao ni blokadu Švedske i Finske. Još jednom se pokazao potpuno nesposobnim.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala