OTKAKO su u srpnju objavljene prve snimke svemirskog teleskopa James Webb (JWST), mnoge su fascinirale zapanjujuće fotografije svemirskih prostranstava; od nevjerojatno detaljnih slika Jupitera i savršenog Einsteinovog prstena do najudaljenije poznate zvijezde.
Sada nas je Webb ponovno iznenadio. Detaljno se zagledao u središte maglice Orao, udaljene od nas 6500 svjetlosnih godina, i omogućio nam nevjerojatan pogled na očaravajuće strukture poznate kao Stupovi stvaranja.
I da, ovo nije njegovo prvo druženje s ovim spektaklom. U listopadu je objavljena prva snimka tog područja koja nam je pružila dosad najdetaljniji prizor ovog kozmičkog oblaka (slika dolje). Bilo je teško zamisliti da će ovako brzo nadmašiti samoga sebe, ali ova nova snimka pokazuje kako je JWST sposoban pripremiti velika iznenađenja.
Webb vs. Hubble
James Webb je revolucionarni, devet milijardi dolara vrijedan infracrveni svemirski teleskop. Sto puta je osjetljiviji od teleskopa Hubble i uglavnom će promatrati svemirska prostranstva u infracrvenom spektru, što mu omogućuje prodiranje kroz oblake plina i prašine, gdje se rađaju zvijezde.
Hubble je funkcionirao prvenstveno na optičkim i ultraljubičastim valnim duljinama, no znao je baciti i "infracrveni pogled". Stršeći unutar golemog kozmičkog oblaka poput divovskih prstiju, Stupovi stvaranja prvi put su privukli pozornost javnosti kad ih je 1995. snimio svemirski teleskop Hubble.
Ovi nebeski oblaci užarene guste prašine i plina, koji se protežu nekoliko svjetlosnih godina u svemir, nisu nalikovali ni na što prije viđeno te su uskoro postali svojevrsni simbol tajanstvenih ljepota koje se skrivaju u svemirskim prostranstvima.
Stupovi stvaranja
Kad uskovitlani čvorovi u prašini maglice kolabiraju pod djelovanjem gravitacije i počnu nakupljati više materijala iz oblaka, dolazi do rađanja mlade zvijezde. Jednom kad ona postane dovoljno velika, njeni vjetrovi i zračenje raznose okolnu prašinu. Barem prema teorijama. Naime, nismo bili u prilici previše promatrati rane faze formiranja dalekih sunaca.
Naša najbolja nada da zavirimo u jedno takvo rodilište jest infracrveno svjetlo, koje bolje prodire u svemirske oblake od onog ultraljubičastog ili optičkog, piše Science Alert.
Već smo ranije imali priliku vidjeti Stupove stvaranja u infracrvenom spektru. NASA-in svemirski teleskop Spitzer snimio ih je 2007., a ESA-in svemirski opservatorij Herschel bacio je pogled na maglicu Orao 2012.
U ova promatranja uključio se i svemirski teleskop Hubble, koji je Stupove uhvatio u infracrvenom svjetlu 2014. Na slici dolje možete vidjeti usporedbu snimke Stupova stvaranja koje je u infracrvenom spektru uhvatio JWST u listopadu (desno) i Hubble prije osam godina (lijevo ).
Novi detalji
S obzirom na to da je JWST daleko moćniji od svih ovih teleskopa, uspio je uhvatiti nove detalje na ovoj fascinantnoj svemirskoj strukturi. Primjerice, crvenkasta područja na vrhovima Stupova pokazuju bebe zvijezde u procesu izbacivanja prašine, pri čemu se proizvodi toplina vidljiva kao infracrveno zračenje.
Procjenjuje se da su te mlade zvijezde stare samo nekoliko stotina tisuća godina i da će se nastaviti formirati još milijunima godina. Najnovija fotografija (slika dolje) zapravo je kombinacija snimki dviju kamera na JWST-u; jedna je hvatala prizor u bliskom infracrvenom spektru (near-infrared light, NIR), a druga u srednjem (mid-infrared light, MIR).
Ovaj ogromni broj zvijezda u Stupovima postanka vidimo zahvaljujući kameri NIRCam, koja uočava svemir u bliskom infracrvenom svjetlu i zbog koje možemo uživati u pogledu na tisuće novonastalih zvijezda.
Fascinantne formacije oblaka prašine vidimo zbog kamere MIRI, koja omogućuje opažanje u srednjem infracrvenom području. Primjerice, zanimljivi su slojevi difuzne, narančaste prašine koja se nadvija na vrhu fotografije. Ondje gdje je prašina najgušća, vidimo duboke indigo nijanse koje skrivaju određena područja unutar gustih Stupova.
Ovi Stupovi, koji nalikuju na tornjeve, također su sačinjeni od prašine. Zbog toga je ovo područje rodilište novih zvijezda. Naime, prašina omogućuje njihovo rađanje u svemiru, odnosno radi se o glavnom sastojku za formiranje zvijezda.