SVEMIRSKA istraživanja nam konstantno donose nove, zanimljive informacije o planetima unutar Sunčevog sustava.
Primjerice, nedavno su na Marsu snimljene čudne staklene kuglice i neobični "tornjevi". Susjedna Venera ispod svoje guste atmosfere skriva tajne do kojih još uvijek ne možemo u potpunosti prodrijeti, a temperature na njenoj površini znaju doseći 470 stupnjeva Celzijevih; što je dovoljno da se otopi olovo.
Posebno su zanimljivi mjeseci koji kruže oko plinovitih divova i koji ispod svoje zamrznute površine skrivaju oceane u kojima se možda mogao formirati život. A sada su znanstvenici otkrili da na jednom od njih snijeg vjerojatno pada "naopako".
Ocean na mjesecu u kojem bi moglo biti života
Jupiterov mjesec Europa je za astrobiologe jedan od najintrigantnijih objekata u Sunčevom sustavu. Ispod njegove ledene kore skriva se ocean dubok od 60 do 150 kilometara. Mada je Europa manja od Zemlje, u njezinom oceanu se možda nalazi dvostruko više vode nego u svim oceanima na našem planetu.
Taj površinski sloj vjerojatno je formiran od podvodnog snijega koji umjesto da pada - lebdi prema gore. Naime, prema novom istraživanju, ledena kora Europe se najvjerojatnije djelomično sastoji od ledenog, odnosno takozvanog frazilnog leda; pahuljaste nakupine ledenih kristala koje također možemo vidjeti ispod ledenih ploča na Zemlji, piše Live Science.
Frazilni led sadrži samo djelić soli koja se nalazi u ledu iz same kore, što ukazuje na to da bi smrznuti pokrov na Europi mogao biti manje slan nego što se mislilo.
"Kada istražujemo Europu, zanima nas salinitet i sastav oceana jer je to jedna od stvari koja će utjecati na njegovu potencijalnu nastanjivost ili čak vrstu života koji se tamo možda razvio", rekla je geofizičarka Natalie Wolfenbarger s Instituta za geofiziku Sveučilišta Teksas.
Nova misija na Europu
NASA bi u listopadu 2024. trebala lansirati novu letjelicu, Europu Clipper, koja bi imala za cilj provjeriti je li taj mjesec pogodan za razvoj života. Plan je da letjelica napravi na desetke bliskih preleta i prikupi informacije o tome postoje li ispod površine Europe područja u kojima bi moglo biti uvjeta za nastanak života.
Znanstvenici sa Sveučilišta Teksas rade na razvoju radara koji bi mogao prodrijeti kroz koru tog mjeseca i zaviriti u tajne njegovog oceana. U sklopu projekta htjeli su bolje razumjeti strukturu same ledene ploče te su analizirali dva glavna načina na koja se led formira ispod ledenih pokrivača Antarktike.
Jedan oblik, kongelacijski led, raste s površine ledene ploče, dok se drugi, frazilni, formira u hladnoj morskoj vodi i lebdi prema gore kao pahuljice obrnutog snijega da bi na kraju ostao zarobljen ispod ledene površine.
Drugačija struktura ledenog pokrova
Europa, kao i Antarktika, vjerojatno ima nizak temperaturni gradijent, što znači da s većom dubinom nema značajnije promjene u temperaturi vode. Wolfenbarger smatra da je u takvim uvjetima uobičajena formacija frazilnog leda. Ako je takva vrsta leda česta i na Europi, to bi moglo značiti da ledena kora ima drugačiji sastav nego što se mislilo.
Dok kongelacijski led može sadržavati 10 posto soli okolne morske vode, frazilni je čišći, odnosno sadrži samo 0.1 posto soli. Ne samo da bi ovakav led s manjom količinom soli mogao utjecati na strukturu i čvrstoću ledene kore Europe, već bi također mogao utjecati na efikasnost Clipperovog radara.
"Ovo istraživanje nam omogućuje da postavimo bolje temelje za misiju Clipper", rekao je astrobiolog Steve Vance iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.
Istraživanje naziva Ice Shell Structure and Composition of Ocean Worlds: Insights from Accreted Ice on Earth objavljeno je u časopisu Astrobiology.