Prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, profesor John Martinis, čiji korijeni sežu u Komižu, nakon gotovo pola stoljeća vratio se u domovinu svog oca. U ekskluzivnom razgovoru ovaj svjetski autoritet za kvantno računarstvo govori o tome kako će sinergija kvantnih računala i umjetne inteligencije promijeniti svijet, ali i o istraživanju vlastitih korijena te o tome kako ga je hrvatsko nasljeđe oblikovalo kao znanstvenika, prenosi N1.
Povratak korijenima nakon 48 godina
Profesor Martinis javio se iz Komiže na otoku Visu, rodnog mjesta svojeg oca, koje je posjetio prvi put nakon 48 godina. Opisao je osjećaj povratka u domovinu svojih predaka.
"Cijeli ovaj posjet pruža mi osjećaj povratka kući. I moja je majka hrvatskog podrijetla. Sve me ovo podsjeća na odrastanje, čak sam i u San Pedru osjećao hrvatsko nasljeđe. Slušao sam hrvatski jezik, koji zvuči prekrasno. Zaista uživam ovdje, a Komiža je posebno lijepa. Bio sam tu 1978. i jednako je prekrasna kao što je pamtim", rekao je Martinis.
"Hrvati su tvrdoglavi i govore što im je na pameti"
Martinis je mnogo razmišljao o tome kako ga je hrvatsko kulturno nasljeđe oblikovalo kao znanstvenika, iako je odrastao i karijeru proveo u Kaliforniji. Povezanost, kaže, osjeća na više načina.
"Moj je otac odrastao kao ribar. Neprestano je nešto izrađivao, izmišljao, popravljao i radio u garaži. Kao dječak često sam mu pomagao i tako stekao naviku izrađivati razne stvari, a posebno elektroniku u srednjoj školi. To se nastavilo i tijekom profesionalne karijere. Rekao bih da sam poznat po izradi znanstvenih instrumenata, a upravo je to bilo ključno u eksperimentu koji mi je donio Nobelovu nagradu, ali i u radu na kvantnom računalu", objasnio je prvi utjecaj.
"Drugo, nedavno sam vidio lijepu promotivnu reklamu o Hrvatskoj u kojoj se kaže da su Hrvati možda pomalo tvrdoglavi i da govore što im je na pameti. Shvatio sam da to uvelike opisuje moju osobnost, ono što sam naslijedio od roditelja. Za znanstvenika je vrlo važno otvoreno govoriti i postavljati pitanja. Mislim da me baš to uvelike oblikovalo. Ponekad zbog toga možete i upasti u nevolje, možda sam trebao naučiti biti malo diplomatičniji. Ali taj način razmišljanja utjecao je na to da uvijek promatram stvari drukčije od drugih znanstvenika, upravo zbog hrvatskog nasljeđa", dodao je nobelovac.
Poziv koji mijenja život
Opisao je i trenutak kada je saznao da je dobio Nobelovu nagradu.
"To se dogodilo početkom listopada. Zapravo je supruga prva doznala, a zatim me probudila. Bio je to nevjerojatan osjećaj, u početku ne možete vjerovati da se to stvarno događa. No, rekao bih da je najljepši dio svega prilika da upoznate brojne nove ljude i stvarate prijateljstva. Ovaj posjet Hrvatskoj upravo je takvo iskustvo. Upoznao sam mnogo divnih ljudi i razgovarao sa studentima, što osobito volim. Sve je to nevjerojatno iskustvo jer volim govoriti o znanosti i poticati zanimanje za nju", kazao je.
"Plaćaju vas da budete znatiželjni"
Martinis često govori o odgovornosti znanstvenika prema društvu te mladima poručuje da je znanost, ako za nju imaju interesa i sposobnosti, najljepši posao.
"Fascinira me što društvo financira istraživače da, na neki način, cijeli život ostanu studenti - da uče, provode istraživanja i pomiču granice znanja. Time unapređujemo tehnologiju i društvo. U principu vas plaćaju da budete znatiželjni, izmišljate nove stvari i učite cijeli život. To je prekrasno zanimanje", smatra nobelovac.
Ističe da je ključno postavljati pitanja o prirodi, ali i biti svjestan primjene znanosti. "Svaki izum može se koristiti za dobro i za loše. No u konačnici, napredovali smo. Samo moramo biti oprezni. Mislim da je za svaku zemlju važno poticati znanost, zadržati pametne mlade ljude i razvijati tehnologiju za dobrobit gospodarstva", poručio je.
Osvrnuo se i na vlastite neuspjehe, ističući da su oni sastavni dio svakog pothvata. "Rekao bih da je moj najveći neuspjeh bio način na koji sam vodio istraživačke skupine i međuljudske odnose. Često sam bio toliko usredotočen na znanost da nisam posvećivao dovoljno pozornosti upravljanju projektima i ljudima. Opet se vraćam na to da uvijek kažem što mislim. To je odlično za znanost, ali se ljudi zbog toga ponekad osjećaju nelagodno. Danas znam da sam mogao biti uspješniji da sam bolje shvaćao taj dio svoje osobnosti. Učim kako biti bolji diplomat", priznao je.
Od znanosti do poduzetništva
Tijekom posjeta Hrvatskoj, Martinis je imenovan počasnim članom Matice hrvatske i održao je predavanje na Institutu Ruđer Bošković. Svoju ulogu nobelovca vidi kao ulogu "znanstvenog diplomata" koji nadahnjuje nove naraštaje.
"Pokazalo se da je upravo to najljepši dio Nobelove nagrade. Imam priliku držati predavanja i razgovarati s mladima. Nastojim govoriti o stvarima koje sam naučio i potaknuti ih da istražuju i postavljaju pitanja. Razgovor sa studentima doista je najbolji dio", rekao je.
Upitan kako premostiti jaz između akademske znanosti i poduzetništva, istaknuo je važnost kulture koja cijeni primjenu znanja. "Nisam siguran da mogu dati jednostavan odgovor. Oduvijek sam razmišljao o temeljnoj znanosti, ali i o primjeni. To proizlazi iz činjenice da potječem iz radničke klase. Otac mi je bio ribar, a poslije i vatrogasac, pa shvaćam koliko su praktična rješenja važna. Mislim da sve proizlazi iz kulture koja istodobno naglašava važnost znanosti i njezine primjene", zaključio je.
Budućnost u kvantnom računarstvu
Martinis je objasnio i kako će sinergija kvantnog računarstva i umjetne inteligencije utjecati na svakodnevni život.
"Umjetna inteligencija već ima golem utjecaj. Kvantno računarstvo može djelovati na isti način. Moje područje interesa su kemija i materijali, jer su zakoni koji ih određuju kvantnomehanički. Vjerujem da nam kvantno računalo može pomoći u otkrivanju novih materijala. Primjerice, za izradu motora električnih vozila danas su potrebni rijetki zemni metali. Ako bismo s pomoću kvantnog računala uspjeli razviti motore koji ih zahtijevaju manje, to bi donijelo veliku promjenu", pojasnio je.
Njegov startup radi na razvoju skalabilnih kvantnih računala primjenom postojećih metoda proizvodnje poluvodiča kako bi se ubrzao napredak koji je trenutačno spor. "Zaista smo uzbuđeni zbog onoga što radimo. Surađujemo s tvrtkama iz industrije poluvodiča i vrlo smo zadovoljni rezultatima. Smatramo da možemo ostvariti mnogo brži napredak", rekao je.
Na pitanje je li optimist ili pesimist u pogledu novih tehnologija, odgovara kako nastoji biti realist. "Znam koliko truda treba uložiti da stvari profunkcioniraju. Kao poduzetnik morate biti optimist, ali ja nastojim spojiti ta dva elementa", zaključio je Martinis.