Oporba je danas morala jasno reći što želi. Umjesto toga se skrivaju iza Milanovića

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

ZNATE li one situacije kada vam treba neka dozvola od države i onda dođete pred šalter s gomilom papira i potvrda? Šalterski službenik to sve uzme, polagano lista, gleda papir po papir i onda pobjedonosno podigne pogled i kaže: "Nedostaje vam još jedna potvrda!". Vi vidite kako uživa u tome - jer je barem za nekoliko dana odgodio mogućnost da išta radi po spisu. Vama može biti žurno, vama može biti važno - ali nedostaje potvrda. Forma. Samo je forma važna.

E, pa tako vam se upravo danas u saboru ponašao veći dio hrvatske oporbe. Svađa između predsjednika i premijera oko mogućeg sudjelovanje Hrvatske vojske u europskoj misiji obuke ukrajinskih vojnika (EUMAM) došla je pred sabor. 

Većina zastupnika oporbe je mogućnošću da oko toga mora reći išta konkretno bila užasnuta. Dakle, u jednoj demokratskoj državi oporba, koja se obično žali da je izvršna vlast preuzela sve i da je se ništa ne pita, uspaničeno se pozivala na proceduru, umjesto da jasno kaže što želi i što misli oko tog vojnog sudjelovanja.

Priča oko procedure je farsa - oporba je morala reći što želi

Većina oporbe se hvata (ne)ustavnosti procedure, u pitanju je članak 7. Ustava Republike Hrvatske, prilažemo vam ga na kraju teksta pa sami prosudite. Realno, ustavni stručnjaci su se priklonili kako se inače stranački priklone, Ustavni sud ionako nitko nije ništa pitao. Ustav je ionako ujedno i pravni i politički dokument, može se različito tumačiti. 

Bit stvari je u tome da se većina oporbe očajnički borila - da ne kaže svoj konkretan stav. Hrvatska oporba, umjesto da iskoristi priliku, kamere i reflektore da jasno odredi što misli o hrvatskoj pomoći Ukrajini, stvar je digla na visoku političku razinu - boreći se da ne kaže ništa. Realno, moguće je na ovu temu reći par odgovora i svi su politički legitimni. Idemo redom.

Moguća su tri stava i svi su legitimni - no treba ih reći

Prvi mogući stav je da akciju EUMAM-a treba podržati - Hrvatska može pomagati u obuci ukrajinskih vojnika, iako će tu naravno puno veću ulogu imati velike članice Europske unije koje imaju i bitno veće resurse od nas, poput Njemačke ili Poljske. Mi možemo pomoći s našim iskustvom oko razminiranja, s našim iskustvom ratnog saniteta u teškim uvjetima i još neke stvari, tipa obuke za nešto bivšeg sovjetskog oružja koje još imamo. Ionako šaljemo oružje u Ukrajinu i to nije ništa tajno. Rusija nas je već davno stavila na popis neprijateljskih država.

Drugi mogući stav oporbe je da akciju EUMAM-a ne treba podržati - Hrvatska neće pomagati tako, možemo i dalje slati oružje i municiju i pomagati na druge načine, ali se nećemo uključivati u obuku vojnika. Time gubimo određeni status kod saveznika koji su nam u više navrata pomagali, ali realno i to je legitimno, samo to treba opet javno reći. I preuzeti posljedice, tipa da u narednoj političkoj krizi ne nađemo saveznike.

Treće, možemo i izići iz NATO-a, možemo čak i kao Britanci izići iz Europske unije, pa sve odrađivati samostalno. Evo, Švicarska nije ni u EU ni u NATO-u, Austrija je u EU, ali je neutralna pa nije članica NATO saveza, šalju takve države humanitarnu pomoć i pomažu na slične načine. No i neutralnost ima cijenu - obvezni vojni rok i bitno veća ulaganja u obranu.

Ljubitelji onoga "mi bismo bili neutralni" često zaborave tu "sitnicu", da to znači bitno veću vojsku koja mora obuhvatiti sve segmente obrane. Vojska neutralne države mora biti velika i jaka, čitaj skupa. Čak i jedne Švicarske, koje je ipak u bitno mirnijem okružju od našeg.

Sve to i nekako drugačije oporba može reći - no bilo bi primjereno da jasno i glasno kaže. Pred saborskom govornicom. No oporba bi sve - ona bi i glasove onih koji su za pomoć Ukrajini, i one koji su protiv, oni bi oko sebe pokupili baš sve nezadovoljnike postojećim, oni se ne bi nikome zamjerili, a kada želiš sve - obično ne obuhvatiš ništa. 

Oporba je danas umjesto da kaže jasno i glasno kakav je njen stav, izabrala ponavljati - proceduralna greška! Čuli smo i o sukobu dva ovna na brvnu - što je svakako dobar opis Plenkovića i Milanovića, ali to ne sprječava oporbu da jasno kaže što bi i kako oko pomoći Ukrajini.

Rat je po prirodi binaran, nema trećih

Netko je rekao na Twitteru, rat je po prirodi binaran. Postoje dvije strane. Agresor i žrtva. Nema tu nekog "ali". Nisu Amerikanci u Drugom svjetskom ratu slali toliko oružja u SSSR jer su voljeli socijalizam, naprotiv, smatrali su ga zlom, ali Sovjeti su se snažno opirali Hitleru. Američki interes je bio pomoći Sovjetima u tom trenutku. Nije Churchill pio sa Staljinom jer ga je smatrao dobrim kompanjonom, bio je Churchill žestoki konzervativac, ali je pio sa Staljinom jer je bio jasan interes - poraziti Hitlera. Pa makar to tražilo i piti sa Staljinom. 

No vratimo se na danas. Ova i ovakva oporba je pokazala dvije stvari. Prvo, da se u njih apsolutno ne može imati povjerenja jer kada treba napokon nešto jasno u saboru reći, onda šute i pozivaju se na proceduru. Ovime danas realno samo Putin može biti zadovoljan, do razine da bi nekima iz naše oporbe mogao dodijeliti i orden. Drugo, ova oporba je pokazala da nema svoj stav, čak ni svog lidera - već se krije iza izjava predsjednika Republike i njegovog osobnog sukoba s premijerom. Neće se usprotiviti predsjedniku, a podrška Ukrajini će im biti lijepa ukrajinska zastava na Fejs profilu.

Možda oporba jednostavno želi ostati oporba

Možda je cijela igra u tome da oporba želi ostati oporba. Oporba koja se krije iza tumačenja Ustava, oporba koja se krije iza predsjednika i njegovih proruskih izjava, to je oporba koja pokazuje da nije u stanju preuzeti vlast. Bune se kako bi bili izabrani u novi mandat i ostali oporba. Realno, to je i najbolje, plaća ide, odgovornosti nema. Zamisli da postaneš vlast. E, to je onda nezgodno!

A što se članka 7. Ustava tiče, evo vam ga, pa slobodno sami protumačite. No kažem, nije bit današnje priče u tome. Bit priče je jasno reći gdje si i što podržavaš (pa što god to bilo), a ne se skrivati iza tumačenja Ustava. 

Ustav Republike Hrvatske, Članak 7.

Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost.
Republici Hrvatskoj pomoć u zaštiti suvereniteta i neovisnosti te obrani teritorijalne cjelovitosti mogu pružiti i države saveznice, u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima.

Oružane snage država saveznica mogu prijeći granicu i ući u Republiku Hrvatsku ili djelovati unutar njezinih granica u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska može pružiti pomoć državama saveznicama u slučaju oružanog napada na jednu ili više njih u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Odluku iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.

Ako Predsjednik Republike Hrvatske uskrati suglasnost iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka, Hrvatski sabor odluku donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Oružane snage država saveznica mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

U slučajevima predviđenim u člancima 17. i 101. Ustava, Oružane se snage mogu, ako to zahtijeva narav pogibelji, koristiti kao pomoć policiji i drugim državnim tijelima.

Oružane snage Republike Hrvatske mogu se koristiti kao pomoć i u protupožarnoj zaštiti, spašavanju i u nadzoru i zaštiti prava Republike Hrvatske na moru.

Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad Oružanim snagama Republike Hrvatske uređuju se Ustavom i zakonom. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više

 

Pročitajte više