Otputovala je u Japan kako bi predavala engleski. Umrla je u centru za migrante

Foto: Facebook

KAO dijete Wishma Rathnayake bila je fascinirana Oshinom, popularnom televizijskom dramom iz '80-ih godina o mladoj djevojci koja se uzdiže iz siromaštva i dolazi na čelo japanskog lanca supermarketa.

Otac ju je poticao da oponaša svoju televizijsku heroinu pa je Rathnayake počela učiti japanski i sanjati da se jednog dana iz malog šrilankanskog grada Gampahe, sjeveroistočno od Colomba, preseli u Japan.

Preselila se u Naritu, nedaleko od Tokija

Kad joj je otac umro, Wishma je uvjerila majku kako može zaraditi dovoljno novca u inozemstvu kao profesorica engleskog da financira i sebe i obitelj. Tako je obitelj stavila svoj dom pod hipoteku, a 2017. godine Rathnayake se preselila u Naritu, na periferiji Tokija, uz studentsku vizu. Umrla je u roku od tri godine, piše CNN. Budući da je u zemlji ostala dulje nego što je viza dopuštala, Rathnayake je zadržana u japanskom migracijskom sustavu, gdje je umrla 6. ožujka 2021. u dobi od 33 godine.

Njen slučaj dospio je na naslovnice u Japanu i potaknuo debatu o postupanju prema strancima u zemlji u kojoj je od 1997. umrlo 27 imigracijskih zatočenika. Njezina smrt također je razotkrila nedostatak transparentnosti u sustavu u kojem ljudi mogu čamiti godinama bez izgleda na oslobađanje - sustav koji njezine sestre sada žele promijeniti.

"Nikad nam nije rekla niti nam dala znak da stvari ne idu dobro"

Rathnayake je imala 29 godina kada je stigla u Naritu, a njezin se Facebook ubrzo napunio slikama turističkih mjesta i novih prijatelja. U Šri Lanki njezine mlađe sestre Wayomi i Poornima čule su da pohađa tečajeve jezika i činilo se da je sretna. "Nikad nam nije rekla niti nam dala znak da stvari ne idu dobro", rekla je danas 29-godišnja Wayomi Rathnayake.

Njezine sestre nisu znale da je Rathnayake prestala pohađati nastavu jezika u svibnju 2018. i da je kasnije izbačena iz škole. Istog mjeseca počela je raditi u tvornici, da bi u rujnu zatražila azil. Njezin zahtjev odbijen je u siječnju 2019. i od tada je smatrana ilegalnom imigrantkinjom. Telefonski pozivi kući postali su rjeđi, a u kolovozu 2020. postalo je jasno i zašto.

Tog mjeseca Rathnayake se obratila policijskoj postaji u prefekturi Shizuoka, daleko od kuće, tražeći pomoć da napusti svog partnera. Rathnayake je rekla policajcima da joj je viza istekla i da je htjela otići u Regionalni imigracijski ured u Nagoyi, ali nije imala dovoljno novca da stigne tamo, kaže Yasunori Matsui, direktor START-a, neprofitne organizacije koja pomaže stranim državljanima zatočenima u Japanu. U početku je Rathnayake pristala vratiti se u Šri Lanku, ali se predomislila nakon što je njezin partner napisao dva pisma u kojima je prijetio da će je pronaći i kazniti ako se vrati kući, ističe Matsui. 

Problemi s partnerom

"Vjerovala je da će je on ubiti", rekao je Matsui, koji je Rathnayake upoznao u uredu za imigraciju u prosincu 2020. godine. Njene sestre su prvi put saznale da je u nevolji u ožujku 2021., kada ih je veleposlanstvo Šri Lanke u Tokiju nazvalo i obavijestilo da je preminula. Njena obitelj tražila je izvješće i fotografske dokaze, ali na zahtjeve nije odgovoreno, a u svibnju su njezine mlađe sestre otputovale u Japan tražiti istinu. Kad su stigle, vidjele su Rathnayake u pogrebnom sanduku u Nagoyi.

"Izgledala je tako drugačije, tako slabo i neprepoznatljivo. Koža joj je bila naborana kao kod starije osobe i čvrsto stisnuta za kosti", rekla je 27-godišnja Poornima Rathnayake. Tijekom sedam mjeseci pritvora izgubila je 20 kilograma. Njezine su sestre željele saznati zašto. Najviše od svega željele su vidjeti videosnimku njezinih posljednjih tjedana u pritvoru.

Tajnovite vlasti

No, vlasti im nisu dopustile pristup. Tri mjeseca su sestre i njihovi odvjetnici skupljali odgovore, sastajali se s dužnosnicima i zahtijevali objavljivanje snimke. Njihove su apele prihvatili aktivisti i neki političari koji se zalažu za jača prava stranih državljana u Japanu, a početkom ove godine odluka o tome hoće li se objaviti snimku postala je glavni fokus rasprave u japanskom parlamentu. U to su vrijeme japanski zastupnici raspravljali o nacrtu zakona koji bi revidirao pravila o pritvoru stranaca, uključujući odredbe o deportaciji ljudi nakon dvije neuspjele molbe za azilom.

Svrha zakonskog prijedloga bila je smanjiti broj migranata u japanskim zatočeničkim objektima, koji se popeo na 1054 u 2020. godini. No, organizacije za ljudska prava, uključujući skupinu stručnjaka Ujedinjenih naroda, rekle su da neki elementi zakona krše međunarodne standarde ljudskih prava. Na primjer, rekli su da bi klauzula o deportaciji mogla kršiti načelo da se azilante ne deportira u zemlje u kojima im prijeti progon.

"Kontroverza oko zakona pomogla je pokretanju nacionalne debate oko njezine smrti i pitanja tretmana stranaca u Japanu", rekla je Kosuke Oie, imigracijska odvjetnica koja radi za Wishminu obitelj. Zakonski prijedlog je na kraju odbačen. Japan tradicionalno prima malo migranata, iako je posljednjih godina počeo prihvaćati sve više stranih radnika.

Pred Japanom dug put

Japanski parlamentarni zastupnici su 2018. godine odobrili promjenu politike koju je predložio bivši premijer Shinzo Abe, a kojom su stvorene nove kategorije viza kako bi se omogućilo zapošljavanje oko 340.000 stranih radnika na visokokvalificiranim i niskoplaćenim poslovima. A u velikom pomaku prošlog mjeseca, japanska vlada je rekla da razmatra dopuštanje strancima na određenim kvalificiranim poslovima da ostanu na neodređeno vrijeme i to već od 2022. godine.

No neki kažu da je pred Japanom još dug put i da je Wishmina smrt u središte pozornosti stavila imigracijski sustav kojem je prijeko potrebna reforma. Sanae Fujita, istraživačica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Essexu, kaže da je glavni problem to što japanski imigracijski ured ima veliku moć i nikome nije odgovoran: "Za razliku od drugih zemalja, u Japanu procesom useljavanja upravlja isključivo imigracijski ured. Sudovi nisu uključeni. Ovaj nedostatak sudske revizije rezultirao je procesom koji su neki nazvali 'crnom kutijom', bez nadzora".

Pravna reforma

Human Rights Now je 2019. godine pozvao na zabranu proizvoljnog pritvora u japanskim imigracijskim objektima i pozivao na pravnu reformu, nakon štrajka glađu 198 zatvorenika u japanskim imigracijskim objektima. U priopćenju je ova organizacija za ljudska prava rekla da bi se centri za zadržavanje trebali koristiti samo kao posljednja mjera.

Fujita tvrdi da se Wishmina smrt mogla izbjeći da je japanska vlada poslušala preporuke UN-a o ljudskim pravima. Preporuke su uključivale određivanje maksimalnog razdoblja pritvora i dopuštanje pritvorenicima da traže neovisnu reviziju svog slučaja. Glasnogovornik imigracijske službe odbio je komentirati Fujitine tvrdnje. U kolovozu je izvješće koje je donijela japanska imigracijska služba, zajedno s neovisnim stručnjacima, pokazalo da je Regionalni ured za useljeništvo u Nagoyi zanemario pružiti odgovarajuću medicinsku skrb Wishmi Rathnayake.

Stravična snimka

Visoki dužnosnici i nadzornici ove ustanove dobili su opomene, a japanski ministar pravosuđa i ravnatelj imigracijske službe ispričali su se za njezinu smrt. Prvi put kad je riječ o smrtnom slučaju u imigracijskom sustavu, dužnosnici su dopustili Wishminim sestrama da pogledaju montirani dvosatni video koji prikazuje njezina posljednja dva tjedna u pritvoru.

Uspjele su pogledati samo pola. Poornima Rathnayake kaže da joj je od videa pozlilo. Wayomi Rathnayake rekla je novinarima odmah nakon gledanja da se na snimkama vidi kako njezina sestra pada s kreveta i kako se čuvari smiju dok joj mlijeko curi iz nosnica.

"Na snimci se vidi kako čuvari govore Wishmi da sama ustane. Njezini ponovljeni pozivi za pomoć ostali su bez odgovora, jer su je čuvari uvjeravali da se sama vrati u krevet. Pokušala je privući njihovu pozornost, ali je bila ignorirana", rekla je Wayomi Rathnayake za CNN. Određeni su dijelovi snimke uređivani, što sugerira da dužnosnici skrivaju istinu, rekla je Wayomi: "Ono što sam vidjela toliko me uznemirilo da sam osjećala kako postoji i nešto još gore."

Odugovlačenje s pozivanjem hitne pomoći

Sestre su na kraju u listopadu vidjele duže dijelove nemontiranog videa. Prikazano je osoblje koje pokušava nahraniti Rathnayake, iako ona više nije mogla zadržavati hranu. A dan prije nego što je umrla, osoblje nije nazvalo hitnu pomoć, iako ona više nije bila pri svijesti. Izvješće imigracijske službe pokazalo je da se Rathnayake mjesecima prije smrti žalila na bolove u trbuhu i druge simptome.

U izvješću se navodi da je prošla liječničke preglede kao što su analiza urina, krvne pretrage i rendgenske snimke prsnog koša kako bi se utvrdio uzrok problema. Međutim, na dan smrti, osoblje je odugovlačilo pozvati hitnu pomoć, iako se činilo da se njezino stanje pogoršalo. U izvješću se navodi da je mjesecima prije smrti Rathnayake surađivala s imigracijskim vlastima, ali se njezino ponašanje promijenilo kada je odlučila da želi ostati u Japanu.

U izvješću se navodi da su joj njeni pomagači rekli kako je vjerojatnije da će biti puštena na privremenu slobodu bude li bolesna. Ovu tvrdnju pobija aktivist za prava pritvorenika Matsui.

"Imigracijska služba nikad prije nije pokazala video jednoj obitelji"

Privremeno puštanje na slobodu omogućuje zatvorenicima da žive u zajednici dok čekaju deportaciju. Matsui je rekao kako je u siječnju pozvao dužnosnike da prebace Rathnayake u bolnicu ili da je privremeno puste na slobodu, kako bi ju pomagači mogli odvesti liječniku. Još jedan zahtjev upućen je u veljači, kada je Rathnayake postala toliko slaba da više nije mogla držati olovku, ističe Matsui. No ti su zahtjevi odbijeni bez navođenja razloga.

Yoichi Kinoshita, bivši imigracijski službenik koji sada vodi neprofitnu organizaciju za reformu imigracijskog sustava, kaže da su stražari odbacili njezine pritužbe: "Vjerojatno je da su neki ljudi koji rade u pritvoru možda mislili da preuveličava svoje simptome jer je htjela ishoditi privremeno puštanje na slobodu."

U studenom su Wishmine sestre podnijele kaznenu prijavu protiv visokih dužnosnika u Regionalnom uredu za imigraciju u Nagoyi navodeći namjerni nemar. Iako je ranija imigracijska istraga otkrila nedostatke unutar sustava, nije utvrđeno zašto je umrla i tko je kriv. Dosad je obiteljska kampanja za pravdu postigla male, ali značajne pobjede za druge ljude uhvaćene u sustavu.

"Imigracijska služba nikad prije nije pokazala video jednoj obitelji, a ni šef službe nije se ispričao za smrt pritvorenika. Sve se to dogodilo prvi put", rekao je Kinoshita za CNN.

Bolja medicinska skrb

Kaže da je potreban veći nadzor nad službom koja kontrolira svaki aspekt sudbine pritvorenika.

"Imigracijska služba kontrolira sve, od viza za strance, njihovog pritvaranja i deportacije, do njihovog privremenog puštanja na slobodu. Treba postojati treća strana koja će pružiti drugačiju perspektivu, a to bi mogao biti sud", rekao je Kinoshita.

Imigracijska služba predložila je neke promjene nakon smrti Wishme Rathnayake. U izvješću iz kolovoza navodi se da će nastojati pojačati medicinsku skrb koja se nudi u imigracijskim pritvorskim objektima i potencijalno omogućiti privremeno puštanje bolesnih pritvorenika. Također postoje planovi za procjenu ponašanja imigracijskih službenika.

"Sutra bi to mogli biti nečiji brat, sestra, prijatelj, majka ili otac"

Za Wishmine sestre psihički napor borbe za pravdu učinio je svoje. Wishmina mlađa sestra Wayomi vratila se u Šri Lanku krajem listopada zbog psihičkog stresa uzrokovanog gledanjem snimke iz pritvora. Ali Poornima Rathnayake je ostala u Japanu i nastavlja borbu.

"Želimo da oni koji su doveli do Wishmine smrti budu proglašeni odgovornima. Nadamo se da se ova vrsta prerane smrti više nikad nikome neće dogoditi. Sutra bi to mogli biti nečiji brat, sestra, prijatelj, majka ili otac", zaključila je Poornima.

Pročitajte više

 

Pročitajte više