RECIMO da smo u 1996. godini. Ili u 2006. ili čak u 2016. godini. Da je netko pogledao u kristalnu kuglu i rekao kako će se u 2021. godini raspravljati o problemu maski u školama, pomislili bismo da to znači da je sve drugo u hrvatskom školstvu u redu.
Puno problema
Na stranu sad kurikularni smjerovi i strategije, na stranu čak i to što se na satu informatike takoreći uči po sistemu diskete, ali pomislili bismo da barem svaka škola ima grijanje i hlađenje, da nijedna ne prokišnjava, da zidovi nisu puni vlage ili da se u WC-u uvijek nađe papira i tople vode.
No, na mnogim mjestima to su i dalje problemi. Ali ne samo to, problem su i azbestni krovovi, podovi puni rupa, neadekvatni autobusi koji voze djecu u školu...
Istovremeno, to nije ono o čemu se govori, barem ne dovoljno često.
Cijela zemlja govori o prosvjedu u Krapinskim Toplicama, kao i o nastojanjima sinjskog gradonačelnika Mire Bulja da se školska nastava održava bez obaveze nošenja maske za učenike i nastavnike.
Sad nećemo o medicinskom aspektu maski u školama, neka o tome govore oni koji više znaju. Evo, mali Šveđani ne nose maske u školama i tamo se to ne smatra problemom, a, s druge strane, hrvatski virusni imunolog Stipan Jonjić govori da je bespredmetno naglašavati da maske donose više koristi nego štete.
No, to je pitanje zdravstvene, odnosno epidemiološke struke.
No, iz drugog ugla, onog sociološkog, nevjerojatno je koliko se pažnje daje maskama u školi, koje se, uzgred rečeno, u toj školi nose nekoliko minuta, samo u hodniku, dok se ne sjedne u učionicu, a stvarni problemi nikako da dođu na red.
Kod Križevaca učenici koristili kemijske nužnike
Podsjetimo na slučaj iz 2016. godine u OŠ Matka Laginje u centru Zagreba.
Pisali smo tada kako prilikom svake kiše krov u predvorju i na najvišim katovima prokišnjava te je predvorje puno koševa za smeće koji prikupljaju kišnicu. Ta škola jedna je od rijetkih koja nema ni vanjsko školsko igralište.
Skrenimo pažnju i na događanja iz 2017., kad su učenici OŠ "Sveti Petar Orehovec", nedaleko od Križevaca, umjesto normalnog sanitarnog čvora u školskoj zgradi koristili kemijske nužnike u improviziranom šatoru.
>>FOTO Dok im se škola raspada, djeca na -10 stupnjeva idu u šator na kemijski wc
U tom šatoru je 240 djece bilo prisiljeno vršiti nuždu na temperaturama do -10 Celzijevih stupnjeva, zato što im se školska zgrada doslovno raspadala.
Godine 2019. Index je pisao o školi u Oklaju kod Knina koja se urušava.
>>VIDEO Ovako izgleda jedna hrvatska škola u 21. stoljeću
U toj školi su posvuda bile postavljene kante zbog prokišnjavanja, a preko utičnica je stavljen najlon, valjda kako bi se spriječio strujni udar.
Iste godine u problemima je bio Nin.
Ovaj grad je 2008. dobio novu školsku zgradu OŠ "Petar Zoranić" i modernu sportsku dvoranu u vrijednosti od 23 milijuna kuna, a dvorana je vrlo brzo počela prokišnjavati pa se u njoj nije moglo vježbati.
Radi se o svakodnevnim problemima
Ove primjere navodimo kako bismo približili sve probleme s kojima se u infrastrukturnom smislu nosi hrvatsko školstvo. Nismo provjerili kakva je sada situacija u svim ovim školama jer za tim nema potrebe s obzirom na to da se ovdje ne radi o izdvojenim incidentima, već o svakodnevnim problemima egzistencijalne prirode s kojima se nose učenici u Hrvatskoj.
Istovremeno to ne izaziva dovoljno pozornosti, kao da se smatra nečim normalnim, valjda jer i sami od svog djetinjstva nismo navikli na nešto bolje od vlage među zidovima pa se prelazi preko bogate lepeze problema, od ekstrema poput kemijskih nužnika do činjenice da se u nekim školama sportska dvorana ne može koristiti kad pada kiša.