MATIJA POSAVEC je novi-stari međimurski župan. Na jučerašnjim izborima osvojio je 21.847 glasova, odnosno 79.11 posto.
>>Matija Posavec, uhićen zbog mita, uvjerljivo pobijedio na izborima za župana
Reformistica Sandra Herman dobila je 2179 glasova ili 7.89 posto. Fokusov Darko Zver osvojio je 2164 glasa, tj. 7.83 posto. Nezavisni Mladen Novak dobio je povjerenje 1092 Međimurca, odnosno 3.95 posto.
Sumnjiči ga za primanje mita od 10 tisuća kuna
Matija Posavec istovremeno se sumnjiči za primanje mita.
Kako je izvijestio DORH, sumnja se na to da je Posavec primio mito da osigura ponovno imenovanje člana upravnog vijeća Županijske uprave za ceste Međimurske županije.
Uz Posavca je osumnjičen županijski pročelnik Milorad Novković, s kojim je navodno dogovarao natječaje za poslove, ali i predsjednik upravnog odbora Županijske uprave za ceste Međimurske županije Josip Kobal. On je županu navodno dao mito kako bi mu osigurao još jedan mandat u upravnom odboru, a mediji navode da je riječ o 10.000 kuna.
"Puno je bilo špekulacija, puno kalkulacija, a ono što je u ovome trenutku službeno je da se ja za nešto sumnjičim. Dokazi, konkretne stvari i u konačnici što će biti od svega toga bit će poznato kad bude gotova istraga", istaknuo je nakon pobjede Matija Posavec.
Međimurci mu pisali pjesmice
Po samom uhićenju, inače, osnovana je Facebook grupa Podrška županu - Matija Posavec. Tu su ovom bivšem HNS-ovcu pisali i pjesmice.
>>Dio Međimuraca histerično brani čovjeka kojeg USKOK tereti za mito i korupciju
"Ugled ti je srušen / Al posao nije završen", "Na izborima sljedećim tebe biramo opet / Jer sigurni smo da ćeš se na postolje popet", neke su od rima u toj popevki posvećenoj Posavcu.
Spominjao se "međimurski inat", poručivalo da boljeg i sposobnijeg nema, navodilo se zajedništvo svih Međimuraca, ali pozivalo i da se Posavcu na prijevremenim izborima iskaže podrška veća nego do sada.
I veću podršku je i dobio.
Kako je to moguće?
Ekonomist Vuković objavio istraživanje o korupciji i reizboru u Hrvatskoj
Ekonomski analitičar Vuk Vuković u časopisu Journal of Comparative Economics objavio je prošle godine istraživanje o korupciji i reizboru u Hrvatskoj. U studiji je analizirao može li se koruptivnim aktivnostima poboljšati vjerojatnost za reizbor postojeće političke scene i koja je optimalna razina korupcije za takav pothvat. Inače, prvi put ovo istraživanje je izašlo 2014. godine.
>> Vuković objavio rad: Koliko političari smiju krasti prije nego što ih kaznimo?
Nazvali smo Vukovića upravo vezano za ovaj slučaj Matije Posaveca. Pitali smo ga što ga je motiviralo za ovu studiju.
"Na istraživanje me motivirao paradoks koji imamo u Hrvatskoj, da osoba koja je završila u zatvoru zbog korupcije ili je čak i pravomoćno osuđena, izađe iz zatvora i pobjedi na izborima", govori on.
"Prvo je apsurdno što je uopće po zakonu moguće da osobe koje su u sudskom procesu ili su kažnjene zbog zlouporabe položaja i ovlasti imaju pravo slobodno se kandidirati za isti položaj koji su zloupotrijebili. A još veći apsurd je da to glasači honoriraju", rekao je Vuković.
Govori da je došao do toga da korupcija povećava šanse reizbora, ali do određene gornje granice.
"Postoji, dakle, optimalna razina korupcije u kojoj je vjerojatnost reizbora maksimalna, i to se događa, u prosjeku, kada je otprilike pola svih javnih nabava u nekom gradu ili općini alocirano sumnjivim putem. Sumnjivo se definira gledajući javne nabave u kojima postoji samo jedan ponuditelj i to bez zaposlenih, ili u kojima firme bez ikakvih ili s malim prihodima godinama prije natječaja dobiju multimilijunske poslove itd.", kaže Vuković.
"Glasači u Hrvatskoj ne kažnjavaju korupciju"
Vuković je s nama podijelio i graf koji kazuje o ovome što on govori.
"Ovako bi to izgledalo. Vjerojatnost reizbora je maksimalna za oko 25 posto svih nabava koje su alocirane sumnjivim putem, a izbori se gube kada taj broj prijeđe u prosjeku 50 posto", rekao je Vuković.
"Iz ovoga proizlazi da je međimurski župan našao optimalnu razinu uz koju si maksimizira vjerojatnost izborne pobjede. To je, naravno, šala, ali činjenica i dalje stoji da glasači u Hrvatskoj ne kažnjavaju korupciju čak i kada je mediji ili službeni organi razotkriju", objasnio je Vuković,
Dodaje da je teško reći zašto je tako jer postoji cijeli niz faktora koji utječu na glasački izbor, kao i sami kontekst.
"Isto tako, činjenica da je bila tako mala izlaznost ide u prilog ovoj teoriji jer političarima na vlasti je često dovoljno složiti minimalnu pobjedničku koaliciju glasača koja im garantira uspjeh. Drugim riječima, i uz nešto veću izlaznost, recimo 40 ili 45 posto, Posavec bi opet pobijedio jer je uz njega bila dovoljna količina glasača da pređe prag od 50 posto", zaključio je Vuković.
Politolog Jurak: Pobjeda je očekivana
Više o temi nam je rekao i politički analitičar Karlo Jurak.
"Posavčeva pobjeda na izborima za župana Međimurske županije u potpunosti je očekivana. Osim što nije bilo protukandidata koji bi mu realno konkurirao, očito je da su građani Međimurja zadovoljni radom Posavca kao župana i to su honorirali. Dodatno su bili i galvanizirani time što su osjetili da mu se čini nepravda na državnoj razini i taj gnjev i inat sigurno je bio važan faktor u glasanju. O tome malo kasnije. Treba ipak napomenuti i to da je izlaznost na izbore bila vrlo slaba, slabija nego što je inače na lokalnim izborima", rekao je on.
Što to onda govori o ostalim kandidatima, koji nisu u stanju kapitalizirati korupcijsku aferu? Iznosimo mu tezu da oporba u manjim sredinama, kao, dakako, i mediji, ali i civilno društvo, funkcionira pod skutima vlasti. I oporbenjaci su obično članovi upravnih vijeća i nadzornih odbora, nerijetko zaposlenici gradskih poduzeća, koji kao takvi možda već imaju zadovoljene apetite.
"U potpunosti se slažem s time da u manjim sredinama i oporba i mediji i civilno društvo funkcioniraju pod skutima vlasti. To objašnjava dugogodišnju nepobjedivost brojnih lokalnih šerifa. I nije samo vezano uz male sredine - pa dovoljno je vidjeti primjer Bandića u Zagrebu, o čemu sam već govorio za Index. Tako da se tu načelno u potpunosti s vama slažem, to je strukturni problem politike u Hrvatskoj, ali ne samo u Hrvatskoj, gdje nisu razvijene neovisne institucije i gdje privatno nije jasno odvojeno od javnog", navodi Jurak.
"Zato i politika postaje servis za rješavanje privatnih problema, a privatni problemi dobivaju političku notu. Zato se i više traži 'ćaća', neki dobri patrijarhalni otac koji će zajedničkim - općim - upravljati kao domaćinstvom. To valja kritizirati općenito iz pozicija političke moderne. U tom smislu korupciju brojni ne gledaju kao problem ako se njome servisiraju nečiji vlastiti interesi. Ako se servisiraju tuđi - e tek će onda gledati kao problem. Ili ako rade 'naši', onda je okej; ako rade 'njihovi', onda nije. I tako ukrug", dodaje on.
"Nema opravdanja, ali treba sagledati kako to gleda prosječan međimurski glasač"
Ističe i da su to neka opća razmatranja koja ne moraju biti u potpunosti primjenjiva na konkretni slučaj Posavca i Međimurske županije.
"Mnogo toga nam samo tako može pobjeći iz fokusa ako ostanemo na toj načelnoj, općoj razini. Jedan od problema je npr. kod našeg pravosuđa, ali onda i antikorupcijskih akcija, što se gleda primarno forma, a ne sam sadržaj. Tu onda ispada da doista u isti koš mogu upasti npr. afere bezbrojnih HDZ-ovih velmoža i npr. recentan slučaj sa Žalac s ovim slučajem Matije Posavca. To je u svojim razmjerima, kao prvo, doista neusporedivo. Drugo, kad se već gleda forma ispred sadržaja, onda izmiče i načelo presumpcije nevinosti na koju se mnogi stalno vole pozivati. Na razini forme, eto, protiv njega nije ni podignuta USKOK-ova optužnica, a kamoli da bi bio osuđen", kaže Jurak.
Mišljenja je da se ovdje radi o antihadezeovskoj poruci.
"Znamo da se radi o 10.000 kuna koje Posavec svojom greškom nije uknjižio kao donaciju za izbore, a zloporaba ovlasti nije bila stvarno i realizirana jer je natječaj na kraju poništen. Kada to usporedite sa svime drugim što imamo, ovo djeluje više kao nespretnost i nemuštost nego kao nekakav kriminal. I naravno da ni za to nema nikakvog opravdanja, ali trebate pogledati iz perspektive iz koje možda gleda prosječni birač - 'dok veliki mažnjavaju godinama, našeg Matiju tu čereče zbog sitniša'. Tu dolazimo do faktora gnjeva - baš su zato što su sve ovo vidjeli kao politički montiran i motiviran proces građani Međimurja iz revolta sada dali Posavcu toliku podršku", rekao nam je Jurak.
"To je direktno antihadezeovska poruka i poruka protiv centralnih vlasti, kanalizirana u vidu podrške županu koji je ispao žrtva pravosudnog progona, a znamo da u pravosuđe malo tko ima povjerenja. Ako ovo čitamo kao gnjev i revolt, čak s pravedničkim motivima, a ne kao podršku korupciji, mislim da smo puno bliži ispravnom objašnjenju Posavčeve pobjede", napomenuo je.
"Ne mislim da Hrvatima korupcija ne smeta"
"Ne mislim da Hrvatima korupcija ne smeta. Ranije smo objasnili mehanizme koji do korupcije dovode, ali to ne proizlazi iz nekog mentaliteta Hrvata, nego iz strukturne pozicije politike u društvima koja nisu društva blagostanja i koja nisu razvila do kraja slobodne i neovisne institucije", naveo je.
"Međimurje je jedno od najprosperitetnijih i najrazvijenijih područja u Hrvatskoj. Razina privredne aktivnosti dosta je visoka u Međimurju, brojni su ljudi veoma vrijedni i marljivi, i od toga žive. Bolje žive nego u brojnim drugim dijelovima Hrvatske. I očito osjećaju nepravdu kada vide da stranka koja ima izuzetno slabu podršku u Međimurju (HDZ) koristi pravosudne poluge da se miješa u lokalnu politiku. Imamo model u mnogim slučajevima koji je 'feudalan', ali ga ne vidim baš na primjeru Međimurja. Kako bi teza o korumpiranosti i klijentelizmu opstala, moramo biti spremni i za fine nijanse unutar same Hrvatske", dodaje.
"Posavec je percipiran kao žrtva"
"Načelni problem koji ste adresirali i točno objasnili ostaje, ali on nam u slučaju Posavca i Međimurja nije toliko od koristi kao za neke druge slučajeve. Ovdje je presudio gnjev i revolt protiv pravosuđa, HDZ-a i centralne vlasti. Tako kažu ljudi dobro upućeni u stanje u Međimurju, poput npr. bivšeg gradonačelnika Murskog Središća Dražena Bregleca. Posavec je jednostavno percipiran kao žrtva, a i građani Međimurja očito su zadovoljni time kako on svoj posao radi, a i ekonomski mu pokazatelji idu na ruku. Istina je da ne bi, da nema drugih nemilih primjera, onda bilo i ovakve reakcije na Posavca. To je zakon spojenih posuda", navodi Jurak
"Na kraju krajeva, uz sve potrebno kritiziranje korupcije i klijentelizma, ne smijemo ostati samo na razini forme, a iznad svega ne smijemo se odreći narodnog suvereniteta kao osnovnog demokratskog načela u korist uopćenih generalizacija o mentalitetu i nespremnosti za demokraciju. To u krajnosti stvori još više problema nego što ih riješi. I, da, možemo se složiti s onime da 'svatko ima vlast kakvu zaslužuje', samo što to kakva je vlast vidimo po tome kako ljudi žive i kakvi su društveno-ekonomski pokazatelji nekog kraja - u ovom su slučaju oni ipak na strani Međimurja pa moguće da Međimurci i nisu tako loše odabrali", rekao je Jurak.