Protivnici pobačaja na scenu vraćaju zloglasnog ženomrsca i progonitelja vještica

Foto: Profimedia

KADA je nedavno procurio u javnost nacrt rasprave američkog Vrhovnog suda o legalnosti pobačaja, onima koji su pozorno čitali taj dokument od gotovo stotinu stranica nije promaklo da se u njemu posebno mjesto daje zloglasnom ženomrscu i progonitelju vještica iz 17. stoljeća. I to ne slučajno, nego s jasnom i prilično malignom svrhom. 

"Muž ne može silovati ženu"

Matthew Hale je u svoje vrijeme bio slavljen kao veliki pravni stručnjak, tako da je 1671. postao i vrhovni sudac Ujedinjenog Kraljevstva. Koliko god njegovo ime bilo danas nama nepoznato, on je sa svojim stavovima o silovanju i pobačaju izvršio ogromni utjecaj na američku pravnu praksu sve do gotovo sadašnjeg vremena. 

Posebno se to odnosi na njegov stav o silovanju. Premda je on samo silovanje smatrao velikim zločinom, postavio je i dva načela koja će u narednim stoljećima žene učiniti prilično nezaštićenima. 

Prvo je načelo bilo da muž ne može silovati svoju ženu. Hale je brak smatrao ugovorom kojim je žena dala mužu neopozivo pravo na korištenje njezinog tijela. U Haleovom mačističkom svijetu žena je nešto poput automobila koji ne morate pitati hoće li se voziti.

Drugo načelo bilo je da se u svaku optužbu za silovanje mora sumnjati u najvećoj mogućoj mjeri – toliko velikoj da su se vješti silovatelji praktički uvijek mogli izvući od optužbi. Žena je tijekom silovanja morala glasno zapomagati – pravilo koje je Hale pronašao u Starom zavjetu. Uz to, morala je biti poznata po svom ćudoređu – drugim riječima, mogli ste sasvim nekažnjeno silovati one nećudoredne. 

Ženomrzac i progonitelj vještica

Naredna četiri stoljeća, sve do tamo negdje 1970-ih godina, ova pravna načela o tretiranju silovanja imala su izniman utjecaj na američke sudove. A kao što i sami dobro znate, još je puno više vremena trebalo sudovima iz Hrvatske da počnu priznavati mogućnost silovanja u braku.

Hale je bio poznat kao ženomrzac i već je u svom vremenu djelovao dosta arhaično. Otvoreno je pisao da su žene beskorisna stvorenja, sposobna za trošenje imutka i rasturanje obitelji. Stoga ni ne čude njegovi stavovi o silovanju, pa tako ni njegovo uvjerenje da žene mogu biti i doslovne vještice te je na dva sudska procesa upravo pod tom optužbom poslao tri žene na vješala.

Iako je tadašnja Engleska već velikim dijelom napustila proganjanje vještica, Hale je bio uvjeren da se ono i dalje treba nastaviti – jer je utemeljeno na Bibliji, kao i na praksi brojnih drugih naroda. Kad se 1692. godine odigralo zloglasno suđenje vješticama u Salemu, pravni presedan za taj brutalni čin nađen je upravo u procesima koje je tri desetljeća ranije vodio Matthew Hale. 

Ključni čovjek za zabranu pobačaja

Vi se sada naravno pitate otkuda uopće takav maligni tip u raspravi o pobačaju. Za početak, dobro je da pogledate nacrt koji je izradio američki Vrhovni sud (možete ga dosta lako naći online). To nije tek neka črčkarija na par listova papira, nego vrlo detaljan i ozbiljno razrađen dokument od 98 stranica, kojim se želi dokazati neutemeljenost presude u slučaju Roe protiv Wadea, kojom je legaliziran pobačaj u SAD-u. 

Onda ćete polako krenuti shvaćati i logiku iza cijelog dokumenta, koji želi dokazati da za tu čuvenu presudu nije bilo pravnog utemeljenja. U američkoj (i britanskoj) pravnoj praksi jako je ključno traženje presedana – drugim riječima, je li neka presuda obrazložena nekom ranijom presudom ili pravnim stavom. 
Samuel Alito, sudac koji je sastavio ovaj nacrt, kroz cijeli dokument brani ideju da je pobačaj uvijek bio zabranjen i da se nikada nije smatrao pitanjem vlastite slobode. Dokument ide sve do engleskog Općeg zakona, koji je vrijedio dok je Britanija upravljala Amerikom.

"Pobačaj je zločin"

U onom nesretnom dobu primitivne medicine, liječnici koji bi svojim postupkom nenamjerno prouzročili smrt svog pacijenta smatrali su se nevinim. Hale je ipak imao jedan vrlo ključan izuzetak: ako bi, naprimjer, liječnik dao trudnici napitak za izazivanje pobačaja i ona onda umrla od posljedica njegovog ispijanja, liječnik bi se ipak smatrao krivim jer je postupak vođen idejom počinjenja zločina, odnosno, pobačaja. 

Hale nije bio jedini koji je pobačaj smatrao zločinom. Ali u to doba ovaj stav je vrijedio samo za pobacivanje "oživljenog ploda", dakle, ploda čije se kretanje moglo osjetiti u utrobi. Međutim, Hale je smatrao da je i pobacivanje ploda koji se još nije počeo micati također zločin. I sada shvaćate da je protivnicima pobačaja Hale nasušno potreban – jer bi upravo on mogao biti pravni presedan za zabranu pobačaja od samog trenutka začeća.

Bez njega bi se eventualno mogao zabraniti pobačaj nakon otprilike 16. do 18. tjedna – što bi u slučaju Hrvatske značilo suštinsko zadržavanje već postojećeg "jugokomunističkog" zakona iz 1978. godine.

Povratak na staro

Kad to shvatite, onda vam i postane jasno kako je taj naizgled vrlo učeni i detaljno razrađeni nacrt Vrhovnog suda SAD-a zapravo jedna poprilična nebuloza. Koju je, kako se čini, spremna potpisati većina članova tog najvažnijeg američkog sudbenog tijela.

Haleovi stavovi o silovanju i poglavito o vješticama odavno su odbačeni. I kad je on već postao ime koje nešto znači tek marljivim proučavateljima pravne povijesti, njega se odjedanput vratilo iz mrtvih i ubacilo u ključne suvremene rasprave.

Pritom očito nije bitno ni to što njegovi stavovi koji su poslužili kao presedan nisu imali presedan u ranijem pravu. Kao što nije ni bitan sav njegov zloćudni utjecaj na pitanje temeljnih prava žena u Americi i šire. Ili se Halea upravo zbog svega navedenog sada tako visoko cijeni?

Pročitajte više

 

Pročitajte više