Ruski padobranac: U ovom ratu nema pravde, prestravljen sam onime što slijedi

Ilustracija: EPA

PAVEL FILATJEV bio je svjestan posljedica onoga što je govorio. Bivši padobranac shvatio je da riskira zatvor, da će ga prozvati izdajnikom i da će ga se bivši suborci kloniti. Vlastita ga je majka nagovarala da pobjegne iz Rusije dok još može. Svejedno je to izgovorio.

"Ne vidim pravdu u ovom ratu. Ne vidim istinu", rekao je sjedeći u kafiću u moskovskoj financijskoj četvrti. Bilo mu je to prvi put da osobno sjedi s novinarom otkako se vratio iz rata u Ukrajini.

"Ne bojim se boriti u ratu. Ali moram osjetiti pravdu, shvatiti da je ono što radim ispravno. I vjerujem da ovo sve propada ne samo zato što je vlada sve pokrala, već zato što mi, Rusi, ne osjećamo da je ono što radimo ispravno", rekao je Filatjev za The Guardian.

"Što će nam ovaj rat?"

Prije dva tjedna Filatjev je otišao na svoju stranicu na društvenoj mreži VKontakte i objavio bombu od 141 stranice. Bio je to opis iz dana u dan kako je njegova padobranska jedinica poslana u Ukrajinu s Krima, ušla u Herson i zauzela luku te se potom ukopala pod teškom topničkom vatrom više od mjesec dana u blizini Mikolajeva, a zatim kako je na kraju ranjen, i evakuiran s infekcijom oka.

Do tada je već bio uvjeren da mora razotkriti trulež u srži ruske invazije na Ukrajinu: "Sjedili smo pod topničkom vatrom kod Mikolajeva. U tom trenutku već sam smatrao da mi ovdje samo radimo sranja. Što će nam ovaj rat? Rekao sam sebi: 'Bože, ako preživim, učinit ću sve što mogu da ovo zaustavim.'"

Proveo je 45 dana pišući svoje ratne memoare, razbijajući omertu pod kojom je čak i riječ rat protjerana iz javnosti. "Jednostavno ne mogu više šutjeti, iako znam da vjerojatno neću ništa promijeniti, a možda sam i glupo postupio da se uvalim u toliku nevolju", kaže Filatjev, dok mu se prsti tresu od stresa. Zapalio je još jednu cigaretu.

Njegovi memoari, ZOV, nazvani su po taktičkim oznakama na vozilima ruske vojske koje su u Rusiji prihvaćene kao proratni simbol. Do sada nije bilo detaljnijeg dobrovoljnog iskaza ruskog vojnika koji je sudjelovao u invaziji na Ukrajinu. Dijelovi su objavljeni u ruskim neovisnim medijima, dok je Filatjev preko videa dao televizijski intervju na TV Dožd.

Prvi vojnik koji je pobjegao iz Rusije zbog protivljenja ratu

"Vrlo je važno da je netko prvi progovorio. To otvara Pandorinu kutiju", rekao je Vladimir Osečkin, voditelj mreže za ljudska prava Gulagu.net, koji je pomogao Filatjevu da napusti Rusiju početkom ovog tjedna. Time je Filatjev također postao prvi vojnik za kojeg se zna da je pobjegao iz Rusije zbog protivljenja ratu.

Ovaj tjedan ruska istraživačka stranica iStories, koju je Rusija zabranila, objavila je priznanje još jednog ruskog vojnika koji je pred kamerom priznao da je pucao i ubio civila u ukrajinskom gradu Andrijivki.

Filatyev, koji je služio u 56. gardijskoj desantno-jurišnoj pukovniji baziranoj na Krimu, opisao je kako je njegova iscrpljena i slabo opremljena postrojba ušla u Ukrajinu pod zaštitom raketne vatre krajem veljače, s malo konkretne logistike ili ciljeva i bez ikakve ideje zašto je uopće došlo do rata. "Trebali su mi tjedni da shvatim da na ruskom teritoriju uopće nije bilo rata i da smo upravo napali Ukrajinu", rekao je Filatjev.

U jednom trenutku Filatjev opisuje kako su padobranci, elita ruske vojske, zauzeli hersonsku luku i odmah počeli otimati računala i svu vrijednu robu koju su mogli pronaći. Zatim su poharali kuhinje tražeći hranu.

"Tamo smo poput divljaka jeli sve: zob, kašu, pekmez, med, kavu... Nije nas bilo briga ni za što, bili smo natjerani do svojih granica. Većina je provela mjesec dana na poljima bez ikakve udobnosti, tuša ili normalne hrane."

"U kakvo divlje stanje možete dovesti ljude ne razmišljajući o tome da trebaju spavati, jesti i prati se. Sve oko nas je izazivalo gadan osjećaj; kao jadnici, samo smo pokušavali preživjeti", napisao je Filatjev.

Duboko je povukao cigaretu dok je prepričavao priču, nervozno gledajući uokolo promatra li ga netko oko ponoći u moskovskom parku, a zatim nastavlja.

"Znam da će stranom čitatelju zvučati divljački", rekao je, opisujući suborca koji je ukrao računalo. "Ali vojnik zna da to vrijedi više od jedne njegove plaće. I tko zna hoće li sutra uopće biti živ. Pa ga uzima. Ne pokušavam opravdati ono što je učinio. Ali mislim da je važno reći zašto se ljudi tako ponašaju, razumjeti kako ih zaustaviti. Što će sve osoba učiniti u ovakvim ekstremnim situacijama."

"Bili smo idealna meta"

Opširno je kritizirao ono što je nazvao degradacijom vojske, uključujući korištenje zastarjele opreme i vozila zbog kojih su ruski vojnici bili izloženi ukrajinskim protunapadima. Puška koju je dobio prije rata bila je zarđala i imala je polomljen remen, rekao je Filatjev.

"Bili smo idealna meta", opisivao je putovanje u Herson na zastarjelim i neoklopljenim kamionima UAZ koji su ponekad stajali na mjestu 20 minuta. "Bilo je nejasno kakav je bio plan, kao i uvijek, nitko ništa nije znao."

Filatjev opisuje kako je njegova jedinica, dok je rat odmicao, bila prikovana u rovovima gotovo mjesec dana pod vatrom ukrajinskog topništva u blizini Mikolajeva. Tamo mu je eksplozija granate bacila blato u oko, što je dovelo do infekcije koja ga je gotovo oslijepila.

Kako su rasle frustracije na frontu, pisao je o vojnicima koji su se namjerno ustrijelili kako bi pobjegli iz rata i pokupili tri milijuna rubalja (40.542 funte) odštete, kao i o glasinama o sakaćenju zarobljenih vojnika i leševa.

"Većina ljudi u vojsci nezadovoljna je onim što se tamo događa"

U intervjuu je rekao da nije osobno vidio zlostavljanja koja su se dogodila tijekom rata. Ali opisao je kulturu bijesa i ogorčenosti u vojsci koja ruši fasadu potpune podrške ratu prikazanu u ruskoj propagandi.

"Većina ljudi u vojsci nezadovoljna je onim što se tamo događa, nezadovoljna je vladom i zapovjednicima, nezadovoljna je Putinom i njegovom politikom, nezadovoljna je ministrom obrane koji nikada nije služio u vojsci", napisao je Filatjev.

Otkako je izašao u javnost, rekao je, cijela je njegova jedinica prekinula kontakt s njim. Ali vjeruje da je 20% njih izravno podržalo njegov prosvjed. I mnogi drugi, u privatnim razgovorima, govorili su mu o nevoljkom osjećaju poštovanja prema patriotizmu Ukrajinaca koji se bore za obranu vlastitog teritorija. Ili se žale na loše postupanje Rusije prema vlastitim vojnicima.

"Ovdje nitko ne liječi veterane", rekao je u jednom trenutku. Opisao je susret s nezadovoljnim vojnicima u vojnim bolnicama, uključujući ranjene mornare s krstarice "Moskva", koju su u travnju potopile ukrajinske rakete, izbacujući višeg časnika iz sobe. U ZOV-u je ustvrdio da postoje gomile mrtvih čijoj rodbini nije isplaćena odšteta, potkrijepivši medijske napise o ranjenim vojnicima koji mjesecima čekaju na isplatu.

O bijegu: Kad bih otišao u Ameriku, tko bih bio tamo?

Prvotni Filatjevljev plan bio je objaviti svoje memoare i odmah se predati policiji. Ali aktivist Osečkin rekao mu je da razmisli i stalno ga pozivao da pobjegne iz zemlje. Sve do ovog tjedna odbijao je to učiniti.

"Kad bih otišao u Ameriku, tko bih bio tamo? Što bih trebao učiniti? Ako nisam potreban u vlastitoj zemlji, kome bih trebao tamo?" pitao je Filatjev.

Filatjev je dva tjedna svaku noć boravio u drugom hotelu i sve svoje stvari držao u crnom ruksaku koji je nosio sa sobom, pokušavajući biti korak ispred policije. Ni tada ga, priznaje, nije trebalo biti teško pronaći.

The Guardian nije mogao neovisno provjeriti sve detalje Filatjevljeve priče, ali postoje dokumenti i fotografije koji pokazuju da je bio padobranac 56. zračno-desantne pukovnije stacionirane na Krimu, da je hospitaliziran zbog ozljede oka koju je zadobio tijekom "izvođenja specijalne zadaće u Ukrajini" u travnju te da je pisao izravno Kremlju sa svojim pritužbama na rat prije nego što je izašao u javnost.

Stare fotografije prikazuju Filatjeva kao tinejdžera u tradicionalnoj vojničkoj plavo-bijeloj potkošulji među svojim suborcima, zatim kako visi na vrtuljku tijekom padobranske obuke, potom već starijeg glatko obrijanog s puškom na Krimu prije početka rata.

Rođen u vojničkoj obitelji u južnom gradu Volgod bonsku, 34-godišnji Filatjev proveo je veći dio svojih ranih 20-ih godina u vojsci. Nakon što je služio u Čečeniji kasnih 2000-ih, proveo je gotovo desetljeće kao dreser konja, radeći za rusku kompaniju za proizvodnju mesa Miratorg i bogate klijente prije nego što se iz financijskih razloga vratio u vojsku 2021. godine.

On je sada drukčiji čovjek. I dalje je snažno građen i artikuliran, ali rat i stres uzeli su danak. Njegove obraze pune ožiljaka prekriva dvotjedna brada. Još uvijek ne vidi dobro na desno oko. I gorko se smije što se jednom stranom novinaru mora žaliti na rusku vojsku.

"Kažu da je herojstvo jednih krivnja drugih. Ovo je 21. stoljeće, mi smo započeli ovaj idiotski rat i još jednom pozivamo vojnike na herojska djela, na žrtvu", kaže Filatjev za The Guardian.

"Ne razumijem zašto me još uvijek nisu zgrabili"

Najviše od svega pitao se zašto je još uvijek slobodan. Čuo je da ga njegova jedinica sprema optužiti za dezerterstvo, što bi ga mogla odvesti u zatvor na mnogo godina. A ipak se ništa nije dogodilo.

"Ne razumijem zašto me još uvijek nisu zgrabili", kaže nakon susreta na željezničkoj stanici u Moskvi. "Rekao sam više nego itko drugi u posljednjih šest mjeseci. Možda ne znaju što bi sa mnom."

To je misterij koju možda nikad neće riješiti. Filatjev je pobjegao iz zemlje nepoznatom rutom u subotu navečer, kada je krenuo pronaći hostel u kojem će prenoćiti. Dva dana kasnije, Osečkin je objavio da je Filatjev uspio pobjeći iz Rusije prije uhićenja. Još uvijek nije jasno je li uopće službeno optužen za bilo kakvo kazneno djelo u Rusiji.

"Zašto bih morao bježati iz svoje zemlje samo zato što sam rekao istinu o tome u što su ti gadovi pretvorili našu vojsku", napisao je Filatjev na Telegramu.

"Ja sam protiv ovog rata, ali nisam general"

On je i dalje jedan od samo nekolicine ruskih vojnika koji su javno progovorili o ratu i to nakon mjeseci agonije oko toga kako to učiniti, a da ne prekrše svoju dužnost. "Ljudi me pitaju zašto nisam bacio oružje. Ja sam protiv ovog rata, ali nisam general, nisam ministar obrane, nisam Putin - ne znam kako to zaustaviti. Ne bih ništa promijenio time da postanem kukavica, bacim oružje i napustim svoje drugove", objasnio je Filatjev.

Sjedeći na prometnim ulicama Moskve vjerojatno posljednji put, rekao je kako se nada da će svemu tome doći kraj nakon masovnih prosvjeda poput onih tijekom rata u Vijetnamu. No, kako sam kaže, zasad se to čini daleko.

"Jednostavno sam prestravljen onim što će se sljedeće dogoditi. Koliko ćemo platiti za to? Tko će ostati u našoj zemlji? Za sebe sam rekao da je ovo osobna tragedija. Što smo to postali? I može li biti još gore?", zaključio je Filatjev, smatrajući da se Rusija bori za potpunu pobjedu unatoč užasnoj cijeni.

Pročitajte više

 

Pročitajte više