O slučaju Tram 11: "Primitivnoj zajednici jednostavno treba krv, rat i mržnja"

Foto: Zarko Basic, Sanjin Strukic, screenshot Youtube

TOČNO 22 godine nakon njihovog posljednjeg albuma Vrućina gradskog asfalta izašao je novi album dvojca Tram 11. Album se zove Jedan i jedan i izazvao je velike rasprave zbog stihova.

>>Od Danke partizanke do Jasenovca: Ovim su Tram 11 postali rap bujanci

"Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje u koliko si udruga što milijardu kuna broje? Puši kurac malo Titu, malo Castru, ‘ko Danka partizanka provaljuješ na terasu. Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca. Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite kurac za ćirilicu na Ilici. Bipolarni bipsići, jebo li vas ćaća, k’o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća, olfo tolerantni, orjunaški unučići, toliko puše kurac da ih zovemo Pušići", stoji u pjesmi PŠK.

Još neki od stihova koji su se mogli pronaći na albumu glase ovako:

"Žene s karijerom ljube kućne ljubimce. Urbana spika, psi se vodaju na uzici. Nema djece, nikog nema na ulici."

"Kukavice šute, četnici su u gradu, ista govna, samo su obrijali bradu."

"U modi je bit’ peder mudar i prepreden nevladin organizirani jednoumni kreten."

Povučen album

Nakon lavine reakcija zbog ovih stihova, izdavačka kuća Menart je povukla njihov album s tržišta.

>>Menart povlači iz prodaje novi album Tram 11

"Svjesni smo i žao nam je što je objava spomenutog albuma uvrijedila dio publike. To nam nikako nije bila namjera i radimo sve kako bismo ispravili ovaj nenamjeran propust. Menart nikada nije podupirao nikakav oblik mržnje već slobodu govora i različitosti", priopćili su iz Menarta.

Nejasno je zašto su onda album objavili. Index ih je to i pitao, a do zaključenja teksta odgovor nismo dobili.

>>Tram 11: Jasenovac je ono mit, znaš ono, to treba raskopat

Oglasili su se i članovi Tram 11 koji su progovorili o svojim stihovima koji su ih koštali ugovora s Menartom.

"Zašto sam ja rekao da je mit iz Jasenovca? Ono mit je, znaš ono. To treba istražiti, ono raskopat", rekao je za Dnevnik Nove TV General Woo. Stoje iza svojih stihova, kažu.

"U hip hopu, mi smo dvije jedinice, jedan i jedan nisu dva nego jedanaest, kužiš ono, i svatko ima svoj mikrofon", naglasio je Target. "Mislim da smo malo zakoračili u nekakve, kako se zove, vode dublje, ali opet, kako se zove, da je sve to u sferi rap izražaja", dodao je.

U svakom slučaju, je li cenzura ako se povuče album na kojem je govor mržnje? Je li narušavanje slobode izražavanja ako privatna firma povuče nešto iz prodaje? Zašto je sporno povući iz prodaje ono što je u srži, eventualno, glupo i zlo? Gdje je ta granica koja je i sudeći po ovom slučaju, očito delikatne prirode?

Vučetić: Ovdje je riječ o proklinjanju slobode, govora i različitosti

Filozof i teolog Marko Vučetić govori nam kako je sloboda govora narušena objavljivanjem ovog albuma, a ne njegovim povlačenjem iz prodaje.

"Ono što se ovdje tržištu nudilo nije nastalo da bude u funkciji promoviranja ljudskih prava i sloboda, nego je prvenstveno nastalo s namjerom podgrijavanja žrtvenog mehanizma očuvanja primitivne zajednice koja se s primitivnom snagom obrušava na neprijatelje".

"Ti neprijatelji su homoseksualci, ćirilica, Srbi, novinari, istina o Jasenovcu, ali i sama sloboda. Govor koji uskraćuje slobodu homoseksualcima, ćirilici, Srbima, novinarima i da dalje ne nabrajam, nije govor koji se može dovesti u relaciju s pravom na slobodu govora. Ovdje je riječ, da se poslužim religijskom terminologijom, o proklinjanju slobode, govora i različitosti", govori on.

Dodaje da se ovdje radi o uglazbljenoj mržnji kako bi se publika odgojila u ritmu sulude pedagogije istinske netrpeljivosti prema drugima. 

"Odgaja se primitivna, plemenska zajednica koja počiva na mržnji. Nečiji identitet se ne izgrađuje iz onoga što on jest u sebi, nego prvenstveno iz mržnje prema neprijatelju. Taj neprijatelj nema pravo na ulicu, državu, seksualnost ili na istinu o njegovoj smrti, on postoji isključivo kako bi se na njega mogli obrušavati ovi mizerni aristokrati govora mržnje", poručuje.

"Brisanje teksta bezazlenije je od brisanja nečije egzistencije"

Dotaknuo se pitanja cenzure.

"Cenzura je sakaćenje nečije misle i stoga je neprihvatljiva u jednakoj mjeri u kojoj je neprihvatljiva misao koja želi druge sakatiti. Prvo je cenzura teksta, a drugo je cenzura realne egzistencije. Brisanje teksta bezazlenije je od brisanja nečije egzistencije. Prvo je skrivanje istine koju netko želi reći javnosti, a drugo je pretvaranje drugoga u metu", kazuje.

"Primjerice, kada netko novinarku koja istražuje način na koji je neki pjevač došao u posjed terase, naziva partizankom i provalnicom, on sakati ljudskost toj novinarki kako bi je pretvorio u metu koja mizernim aristokratima govora mržnje služi za stjecanje potrebne prakse mržnje", riječi su Vučetića.

"Žrtvu se provlači kroz žrtveni mehanizam kako bi se mogli regrutirati novi članovi primitivne zajednice. Primitivnoj zajednici jednostavno treba krv, rat, neprijatelj i mržnja. Zlo je u osnovi glupo, ono je ništenje onoga što postoji. Cenzura istine je zlo, baš kao što je zlo i govor koji je uzurpirao pravo na slobodu govora kako bi nesmetano širio mržnju", Vučetićeve su riječi.

"Naše vrijeme je pandemijsko vrijeme, to je vrijeme straha i neosmišljenog besmisla"

Ističe kako granica između istine i neistine, dobra i zla, slobode i neslobode, prihvaćanja drugoga i mržnje zasigurno nije poništena zavaravanjem da je neistina dio istine, odnosno, u konkretnom slučaju, da je govor mržnje dio slobode govora.

"Granica je ono što dijeli govor mržnje od slobode govora. Gdje počinje nasilje, a ono počinje pozivom na nasilje, prestaje sloboda. Ovakve pjesme nas upućuju na to da živimo u stvarnosti u kojoj mnogi mrze, ali da, isto tako, živimo u stvarnosti u kojoj mnogi znaju što je govor mržnje, a što je sloboda govora."

"Mi, dakle, ipak živimo u civilizaciji koja razaznaje granicu između slobode koja izgrađuje društvo i neslobode koja društvo uništava. Koliko će naša civilizacija biti civilizacija slobode, a koliko njezino pervertiranje, ovisi o nama i našim granicama", rekao je.

Navodi da je zanimljivo kako su naši postmoderni desničari prihvatili terminologiju zagovornika ljudskih prava.

"Puna su im usta borbe protiv diskriminacije i dehumanizacije, kao i zalaganja za slobode itd. Naše vrijeme je pandemijsko vrijeme, to je vrijeme straha i neosmišljenog besmisla. Baš kao što je neosmišljeni besmisao to da su ikone antivakserskog pokreta tri puta cijepljene, tako je i neosmišljeni besmisao da su naši postmoderni desničari borci protiv diskriminacije."

"Naravno da oni to nisu, oni su samo monstrumi koji se pozivaju na borbu protiv diskriminacije kako bi porušili granicu između slobode i neslobode. Monstrumi ne ustaju protiv diskriminacije, jer da ustaju protiv diskriminacije, ustali bi protiv sebe samih, samodokinuli bi se."

"Oni ustaju protiv toga što netko ometa njihov posao socijaliziranja društva s mržnjom prema neprijateljima. Monstrumi to rade, a ljudi u strahu to ne vide", poručio je Vučetić.

Jurak o slobodi izražavanja

Popričali smo i s filozofom Karlom Jurakom.

"Da bismo odgovorili na pitanje radi li se ovdje o narušavanju slobode govora, idemo prvo vidjeti što ona uopće jest. Odmah ću reći da sam skloniji čak izrazu 'sloboda izražavanja' jer ona obuhvaća i nediskurzivne prakse koje bi se mogle podvesti pod isti nazivnik kao i neke 'govorne' - poput npr. sloboda umjetnosti."

"Govor je čin kao i svaki drugi činovi, govoriti znači djelovati, nije nepoznanica da govorom isto djelujemo i nešto činimo", govori. 

"O tome su lingvisti i filozofi napisali stranice i stranice u prošlom stoljeću. Cijela jedna grana, filozofija običnog jezika, počiva na toj tezi."

"A i dalje možemo ići - Evanđelje po Ivanu počinje s onom poznatom 'u početku bijaše riječ (logos)', Aristotel uz čovjeka kao 'političku životinju' (zoon politikon) dodaje i da je 'govoreće biće' (zoon logon echon) - riječ, tj. govor ima posebno značenje u našoj misaonoj tradiciji i neodvojiv je od djelovanja", poručuje.

"E sad, kad smo utvrdili da govoriti znači djelovati, onda nam je i pogled na slobodu govora nešto jasniji. Mnogi kad se pozivaju na slobodu govora imaju u vidu američku tradiciju, tj. Prvi amandman Ustava koji govori zapravo o slobodi političkog djelovanja i izražavanja vlastitih stavova i nagnuća, u što se onda ubraja i sloboda vjeroispovijesti, medija, okupljanja itd. Dakle, nekog izražavanja naprosto", rekao je.

"Vi kao izdavač imate pravo odlučiti kome ćete dati platformu"

Dodaje da kada to apsolviramo možemo krenuti na konkretne primjere.

"U slučaju kada određena izdavačka kuća, privatna firma, privatni pojedinac ili udruga  s nekim otkažu suradnju to nema nikakve veze sa slobodom govora ili izražavanja. Naprosto, vi kao izdavač, vlasnik neke firme, običan pojedinac ili predstavnik udruge imate pravo za sebe odrediti što ćete i koga ćete promovirati, a koga nećete, tj. kome hoćete, a kome ne davati platformu", poručuje. 

"Sloboda se govora odnosi na državu i njezine institucije - da vas one ne kazne zbog izražavanja mišljenja. Tako je npr. hapšenje ljudi jer nešto pišu pogrdno o Plenkoviću udar na slobodu govora, a ne to što neka privatna kompanija otkaže suradnju s nekim glazbenicima. Te su stvari ne kruške i jabuke, nego nebo i zemlja. Dok to ne shvatimo, o ovoj temi ne možemo ni razgovarati", rekao je.

"Tu sad dolazimo do kvake 'govora mržnje' - on se naprosto postavlja kao stvar države da sankcionira one koji svojim djelovanjem (i govornim!) u javnom prostoru šire netrpeljivost prema određenim društvenim skupinama prema karakteristikama na koje te društvene skupine ne mogu utjecati (npr. to da su Srbi, crnci, žene, homoseksualci, invalidi ili sl.)".

"Institut govora mržnje tu je da spriječi takav tip kontaminacije javnog prostora, kao i u slučaju poziva na nasilje", poručio je.

"Članak 325. Kaznenog zakona govori o javnom poticanju na nasilje i mržnju te se sukladno njemu može djelovati u detektiranju i sankcioniranju toga. Ja se ne bih upuštao kao ne-pravnik u procjenjivanje toga što sve od društvenih pojavnosti potpada pod kazneno djelo definirano tim člankom 325", kaže. 

"Sve je ovo bura u čaši vode"

"No, kao netko tko je filozof i tko se bavi društvenim temama mogu reći da se dugoročno samo kažnjavanjem ne postiže puno - ako i nekoga odstranite iz javnog prostora zbog govora mržnje ili čak kaznite, učinit ćete ga žrtvom, potencijalno još popularnijim, a on će već naći platformu gdje može promovirati svoje stavove."

"Također mogu reći da treba prosvjetiteljski u javnom prostoru graditi atmosferu u kojemu će pojave homofobije i nacionalnog šovinizma i seksizma biti predmet srama i zgražanja, a ne neki izraz subverzivnosti", napominje.

"Ono na što se desnica žali jest zapravo kultura otkazivanja - iako ne možete nekome propisivati tko će kome i zašto dati ili odbiti platformu - možete reći da to možda nije za pluralno društvo dobra pojava. Naročito nije ako se događa pod nečijim pritiscima. No, to mi je malo i licemjerno jer je upravo u Hrvatskoj dosad desnica itekako bila jača i ustrajnija u toj kulturi otkazivanja", rekao je.

"Braniteljske udruge i desne političke stranke više puta su pozivale na zabranu ili samo na neodržavanje nekih kazališnih predstava (npr. Frljićevih), nekih HAVC-ovih filmova (npr. Ministarstvo ljubavi), pa čak i nekih školskih lektira (recimo, Ferićev Anđeo u ofsajdu)".

"Više puta bi isticali kako ih to 'vrijeđa', da 'vrijeđa dignitet Domovinskog rata' i sl. Ima tu još bezbroj primjera poziva na otkazivanje, pa čak i na državnu cenzuru (npr. ideja jednog suca da se kriminaliziraju određeni stavovi o Domovinskom ratu). Tako da mi je to licemjerno - i kao što ljevica zna biti licemjerna kada je u pitanju sloboda izražavanja, na što ovi ukazuju, desnica i dalje tu još više prednjači", napomenuo je. 

"Suprotno nekim mišljenjima - smatram da je desnica zapravo u Hrvatskoj po tom pitanju 'politički korektnija', njih stalno nešto vrijeđa. Sve je ovo bura u čaši vode, o tome će se prestati pisati, Tram 11 će se objaviti negdje drugdje, a ne kod Menarta, platformi ima puno, a i ovako su dobili na publicitetu".

"Umjesto da imamo opet neki novi kulturološki rat, trebamo se prisjetiti onoga da je pravi test što mislimo o slobodi izražavanja ne onda kada je tražimo za sebe nego kad je tražimo za druge - za one s kojima se ne slažemo. I da to razlikujemo od deplatformiranja", zaključio je Jurak.
 

Pročitajte više

 

Pročitajte više