Sve je više divljih životinja u gradovima. Zašto i što poduzeti?

Foto: Shutterstock

SVAKE godine sve je više vijesti o bliskim susretima ljudi i divljih životinja u Hrvatskoj, ne samo u divljini već i u urbanim središtima.

U Zagrebu se posljednjih dana viđaju divlje svinje, lisice i srne, u Rijeci i Novom Vinodolskom divlje svinje, u rubnim područjima Karlovca nastanila se populacija čagljeva čija brojnost raste unatoč odstrelu. Čopor divljih svinja u Zagrebu nedavno je napao psa i oderao mu kožu, a građani javljaju da su sve bliže središtu grada te da čak prelaze preko ulica i pješačkih prijelaza. Zbog takve situacije lovci su zatražili hitan sastanak sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem.

>> Divlje svinje u Zagrebu napale psa i oderale mu kožu

Posljednjih godina također raste i broj sudara automobila s divljači. Primjerice, samo na istarskim prometnicama godišnje se zabilježi oko 400 naleta vozila na divljač, a u Međimurju i Podravini broj sudara automobila s divljači je u naglom porastu. Samo za vikend 5. i 6. ožujka u večernjim satima na međimurskim prometnicama zabilježena su čak tri naleta vozilima na srne koje su pretrčavale kolnike.

Probleme imaju i drugi gradovi širom svijeta

Ovaj trend rasta bliskih susreta ljudi sa životinjama nije hrvatska posebnost; on je prisutan u cijelom svijetu.

Primjerice, Rim ima problema s divljim svinjama, u predgrađima Berlina sreću se vukovi, planinski lavovi često ulaze u Los Angeles, u New Yorku živi najgušća populacija sivih sokola, leopardi šeću ulicama Mumbaija itd.

Širom svijeta gradski život čini se sve privlačnijim za divlje životinje. Zašto?

Ključni uzroci sve češćih susreta

Uzroci ovog trenda su brojni, a oni ovise o geografskoj lokaciji.

Prije svega, urbana područja i prometnice sve više zadiru u prirodna staništa divljih životinja ili im se približavaju.

Klimatske promjene, s kojima zime postaju blaže, pogoduju većem preživljavanju populacija divljih životinja jer imaju hrane i u najhladnijih dijelovima godine.

Nadalje, ljudi sve više sele u gradove i napuštaju ruralna područja u koja se potom šire divlje životinje pa njihove populacije postaju sve brojnije.

Ljudi sve češće borave u šumama kao planinari i biciklisti te plaše životinje koje se povlače u mirnije krajeve, među ostalim u rubne dijelove naselja u kojima su manje prijetnje od predatora i lovaca jer se predatori više boje blizine ljudi, a lovci ne smiju pucati na manje od 300 metara od naselja.

U gradovima, osobito u onima u kojima odvoz otpada nije najbolje riješen, divlje životinje nalaze puno odbačene hrane.

Konačno, brojne europske zemlje još od 70-ih godina prošlog stoljeća u prirodu nastoje ponovno uvesti populacije divljih životinja koje su bile istrijebljene.

Bliski susreti sa životinjama mogu biti pozitivni, mogu djelovati nadahnjujuće jer ljudi danas sve više gube izravan kontakt s divljom prirodom. Neki gradovi stoga nastoje omogućiti suživot divljih životinja i građana. Dobar primjer je kanadski Coquitlam u kojem vlasti uspješno održavaju miran suživot ljudi i medvjeda, prije svega kvalitetnim zbrinjavanjem otpada koji bi, da se ne uklanja, divlje životinje mogao namamiti u ljudska dvorišta.

No ulazak divljih životinja u urbane sredine također može biti problematičan jer su neke životinje, poput divljih svinja, štetočine u nasadima. Divlje svinje, čagljevi i vukovi također mogu biti opasni za domaće životinje. Pritom ni jedna od tih vrsta nema ozbiljnih prirodnih neprijatelja osim ljudi.

Što uzrokuje ulaske divljih životinja u hrvatske gradove?

Dean Konjević s Odsjeka za veterinarsku ekonomiju i epidemiologiju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu ističe da ulazak divljih životinja u gradove može biti stalan ili povremen.

"Povremen ulaz podrazumijeva prolaz divljih životinja kroz gradove, što uključuje redovite migracije preko odgovarajućeg životnog prostore neke skupine - krda ili čopora", kaže Konjević.

"U dijelu slučajeva gradovi se nalaze neposredno uz zaštićena područja prirode, gdje je populacija divljači zbog izostanka lovnoga gospodarenja veća pa je samim time divljač prisiljena tražiti nova područja. Nadalje, u pojedinim područjima postoji pritisak grabežljivaca koji potjeruju divljač prema naseljima pritiskom predacije, posebice u zimsko vrijeme. Konačno, oportunističkim vrstama naseljena mjesta mogu pružati znatne izvore hrane, kroz nezbrinuti otpad - primjer čagljevima uz naselje Trpanj na Pelješcu, ali i kroz zapuštene, pa i uređene zelene površine.

Naime, svaka od ovih površina pruža različite izvore hrane. Tako zapuštene površine nude mir i obično različito sjemenje i plodove, dok uređene površine osiguravaju rahlo tlo s većim udjelom gujavica. Primjer posljednjega su rovanja divljih svinja na golf-igralištu u blizini Arene Zagreb. Tamo se naime, uz pojas zapuštene vegetacije nalaze uređivani travnjaci golf-igrališta, a divlje svinje su našle zgodnim koristiti oba područja. Problem je riješen postavljanjem električnoga pastira. No, nažalost s kopanjem trave nastavile su vrane. Vukovi i medvjedi, s druge strane, povremeno ulaze u naselja zbog hrane.

Ovome pridonosi držanje domaćih životinja, koje predstavljaju lakši plijen, ali i nezbrinuti otpad. Jedan od primjera je neprimjereno hranjenje medvjeda u svrhu fotolova na području Čabra, protiv kojega se lokalno lovačko društvo bori godinama s vrlo malo uspjeha. Takve nepromišljene radnje dovode do toga da životinje ulaze sve dublje u naselja, gube prirodni strah i iz znatiželje mogu nastati neželjene i neugodne situacije. Jedan od primjera je medvjed koji je neko vrijeme bio redoviti posjetitelj kuhinje u Nacionalnom parku Risnjak, a problem je riješen tek pozivanjem interventnog tima za velike zvijeri. Druga pojava je porast brojnosti određene vrste.

Tako primjerice broj čagljeva značajno raste posljednjih godina, a samim time dolazi i do njihovog širenja u ljudska naselja. Pored toga, kao veći grabežljivac, čagalj potiskuje lisicu koja onda ulazi u naselja. Ova pojava ulaska lisica u naselja toliko je raširena da primjerice u Engleskoj postoji pojam ''communal denning'' koji označava zajedničko korištenje jazbina. S obzirom na prirodnu teritorijalnost, lisice u pravilu ne dijele jazbinu s drugim lisicama. Kada su u pitanju naselja u Hrvatskoj, lisicama i kunama pogoduje velik broj napuštenih objekata", tumači naš stručnjak.

Problem nije toliko u broju divljači, koliko u lovnom gospodarenju

Konjević navodi da je iz svega navedenoga jasno da susreti životinja s ljudima nisu tako rijetka pojava i da u pravilu broj divljači, osim pojedinih vrsta, nije u izrazitom porastu.

"On je uglavnom stabilan. Veći problem predstavljaju dijelovi u kojima nema lovnog gospodarenja, kao i činjenica da ljudska naselja, kao i aktivnosti, prelaze sve više u svijet divljih životinja. Ovdje također treba navesti kako rutinske aktivnosti ne predstavljaju stres za životinje, problem su aktivnosti koje ne poštuju određena pravila. Tako su primjerice u NP-u Yellowstone stručnjaci istraživali učinak motornih sanjki na stres u vukova. Dokazali su da korištenje ucrtanih puteva ne predstavlja stres, za razliku od vožnje u različitim, za divljač neočekivanim smjerovima i putevima", upozorava Konjević.

Koja su moguća rješenja?

U konačnici, ističe naš sugovornik, ovaj problem je složen i teško je očekivati brzo rješenje s obzirom na prilagodljivost divljih životinja.

"U svakom slučaju, neophodno je pojačati zbrinjavanje otpada, oformiti stručne timove za praćenje i kontrolu divljih životinja u gradovima te omogućiti stvarno praćenje brojnosti divljači u zaštićenim područjima i povremene zahvate s ciljem regulacije brojnosti", kaže Konjević.

Što učiniti ako sretnemo divlju životinju?

Konjević kaže da je opće pravilo, ako sretnemo divlju životinju u gradu, da joj ne prilazimo, posebno grabežljivcima.

"Svaka vrsta ima svoju takozvanu zonu sigurnosti i poželjno je ne ulaziti u nju i time navesti životinju da se osjeti ugroženom. Uvijek treba omogućiti uzmak životinji i truditi se da ju ne iznenadimo, primjerice dok pretražuje smeće. Drugim riječima, treba se povremeno oglasiti kako bi bile svjesne da smo tu. Pse treba držati na povodniku jer ih divlje životinje uglavnom doživljavaju kao prijetnju.  Poseban oprez i lagano udaljavanje, a ne bježanje, potrebno je kada životinja ima mlade sa sobom i osjeća se izrazito zaštitnički", savjetuje Konjević.

Pročitajte više

 

Pročitajte više