UOČI Uskrsa odlučili smo provjeriti kako se ovaj blagdan slavi kod Filipinaca, naroda koji je većinski usmjeren prema katoličanstvu, baš kao i Hrvati. Njih je u Hrvatskoj trenutno više od 12 tisuća, a veliki broj njih u posljednje vrijeme okuplja se oko crkve sv. Barbare na zagrebačkom Vrapču, gdje se održavaju mise na tagaloškom.
U jednom hostelu nedaleko od crkve dočekao nas je Ryan Villaver s Cebua na Filipinima. U Hrvatsku je stigao 2021. godine s radnom vizom za glavnog kuhara. Ranije je radio u Omanu, Emiratima te u Irskoj, no zasad je jedino Hrvatska zemlja u kojoj planira tražiti boravišnu dozvolu.
"Trenutno sam jako zadovoljan u Hrvatskoj. Volim prirodu, volim živjeti ovdje, idući mjesec se nadam da ću početi učiti hrvatski jezik. Mogu čitati račune i slično, ali i dalje ne mogu razgovarati. Naučio sam arapski radeći u Omanu", kazao je pa nabrojao od 1 do 10 na tom jeziku, nadajući se da će isto moći ubrzo i na hrvatskom.
"Svi su ljudi dobri prema meni, ovdje radimo samo mi Filipinci, u ovom hostelu i u Novigradu", dodaje Ryan pa nam objašnjava kako se zajednica Filipinaca dodatno razvila otkad je u Hrvatsku prije mjesec dana stigao svećenik Andrew sa Filipina.
"Prije nisam bio povezan s crkvom, nisam išao na mise, no kako je svećenik Andrew ovdje stigao, tako smo i svi mi počeli dolaziti kako bismo ga podržali", kaže. "Sad znam puno Filipinaca! Pričamo, dijelimo priče, družimo se nakon misa".
Dok smo razgovarali Ryan nam je pokazao u kuhinji i jelo koje je pripremio za svećenika Andrewa, slično onome što će pripremiti i u nedjelju za veliko okupljanje nakon mise. Radi se o bihonu, tradicionalnom uskrsnom jelu od rižinih rezanaca, piletine i povrća sa sojinim umakom. U nedjelju će jedino rižine rezance zamijeniti s noodlesima.
"Neke začine ne možemo pronaći u Hrvatskoj, no Vegeta je dobra zamjena jer je mješavina povrća. Sojin umak koji se ovdje prodaje je iz Kine, a on baš nije kao naš - s Filipina mi je bolji jer je blaži, nema toliko octa", pojašnjava nam Ryan i pokazuje koji soya umak on preferira.
"No, mi nismo kao Indijci, oni imaju po 15 začina u jelu, mi ne. Kod nas se sve uglavnom svodi na sol, Vegetu, papar i možda čili", dodaje. Sve što mu treba za tradicionalna filipinska jela pronalazi u specijaliziranim trgovinama koje ga, kaže nam, podsjećaju na dom.
Ryan nam je pokazao i recept za desert koji Filipinci pripremaju za Uskrs, poprilično jednostavnog naziva - bilo-bilo. Radi se o desertu od ljepljivih rižinih kuglica koje se kuhaju u kokosovom mlijeku, s komadićima voća poput banana ili tapioka perlica. I ono što je zanimljivo je da se svi ti sastojci mogu pronaći i u hrvatskim specijaliziranim trgovinama, barem koliko smo uspjeli provjeriti.
Mi smo Ryanu objasnili koja su neka tradicionalna jela koja se kod nas pripremaju za Uskrs, od francuske salate pa do šunke i janjetine. "Probao sam to prošle godine za Uskrs, jako je fino", kaže Ryan pa dodaje kako i sam zna pripremati hrvatska jela.
"Vi uopće ne jedete rižu", primijetio je Ryan dok smo razgovarali. "Samo kruh, za doručak, ručak i večeru. Mi zato ovdje pripremamo svoj kruh za goste". I fin mu je, kaže.
Kako su Filipinci većinski katolici, tako se do uskrsnih običaja drži i na 10.000 kilometara udaljenosti od njihovog rodnog kraja. Ryan će tako u nedjelju ići na dvije mise na tagaloškom jeziku - u 9 sati na Frankopanskoj i u 16.30 sati u crkvi sv. Barbare, a potom će se zajednica Filipinaca okupiti u vrtu i zajedno ručati za Uskrs.
Na Filipinima je Uskrs za Ryana i ostale u zajednici izgledao puno drugačije - u 3.30 sati u noći kretali bi iz svojih domova pješice do crkva koje se uglavnom nalaze na brdima, udaljene kilometrima. "Kad sam bio mlad uglavnom sam svuda išao pješke jer samo neki imaju aute, a tijekom noći ne vozi javni prijevoz", objašnjava nam.
"Prije mise bismo imali priredbu. Djeca su odjevena u anđele, jako puno ljudi dođe", prisjeća se Ryan koji na Filipinama ne živi već skoro četvrt stoljeća. Zagreb je, kaže, njegov novi dom.
"Sve više Filipinaca dolazi ovdje, u Vrapče, jer se ovdje nalazi naša zajednica. Nadamo se da ćemo moći imati i svoju crkvu ovdje ubrzo. Ovdje je autobus, nema problema s transportom, blizu smo gradu", govori.