UNATOČ popularnom vjerovanju, javno iskazivanje nezadovoljstva u Kini nije rijetkost. Godišnje se održi više od tisuću štrajkova, demonstracija i prosvjeda. S obzirom na veličinu Kine i broj stanovnika, to ne treba čuditi. Praktički bi bilo nemoguće sve kontrolirati, barem ne bez upotrebe sile.
Ali većina tih prosvjeda je lokalna i nije usmjerena na političko vodstvo zemlje. Većinom se prosvjeduje zbog neisplate plaća, rasta cijena i lokalne korupcije, ali se ne propitkuje središnja vlast, vrh Komunističke partije Kine.
Trenutni prosvjedi protiv covid-19 lockdowna i politike "nultog covida" su prerasli u nešto puno ozbiljnije od beskonačnih malih iskaza nezadovoljstva neisplatom plaća i sličnim temama, koji su u Kini uobičajeni.
Ove godine su se u Kini održavali i drugi prosvjedi, također povezani s dubokim strukturnim problemima. Koncept "kineskog sna", koji je još 2012. najavio Xi Jinping i koji je postao dio neslužbene ideologije Komunističke partije, ozbiljno je poremećen. Prosvjedi protiv lockdowna su samo vrh sante leda problema koji su se nakupili u Kini.
Masovni prosvjedi, najveći od 1989.
Direktni povod nedavnih prosvjeda je požar u stambenoj zgradi koji je odnio deset života. Dogodio se u gradu Urumqiju, na sjeverozapadu zemlje. Na društvenim mrežama su se pojavile snimke koje pokazuju da je vatrogasnim kamionima blokiran pristup zgradi u kojoj je izbio požar, a zbog mjera lockdowna i kontrola uspostavljenih kao dio politike za borbu protiv covida-19.
Ubrzo su počele kružiti glasine o tome da nije samo vatrogasnim kamionima bio onemogućen pristup gorućoj zgradi nego je i samim stanarima bio onemogućen bijeg. To je izazvalo bijes na društvenim mrežama, a potom i prosvjede u Urumqiju, a poslije i u ostalim dijelovima Kine.
Komunistička partija se oko prosvjeda zabrinula dovoljno da je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian izjavio: "Na društvenim medijima postoje snage sa skrivenim motivima, one povezuju požar s lokalnim odgovorom na covid-19." Prorežimski mediji su pak inzistirali na tome da su stanovnici zgrade mogli pobjeći.
Prosvjedi su se proširili na većinu gradova, uključujući glavni grad Peking i najveći grad Šangaj, i prerasli su u svenacionalni prosvjed protiv politike "nultog covida". Za razliku od većina država Europske unije, koje su pokušale smanjiti širenje virusa da se ne bi preopteretio zdravstveni sustav, Kina je odabralo potpunu eliminaciju covida-19.
Morale su se uvoditi puno strože politike da bi se to postiglo, a unatoč njima se virus nastavlja širiti. Službeno je Kina prijavila jako malo preminulih, ali je cijena toga bila najoštrija politika lockdowna na svijetu. Dok je većina država do 2022. gotovo sasvim ukinula protupandemijske mjere, Kina ih je pojačala.
Jedan od simbola su prazni listovi bijelog papira, koje prosvjednici drže u tišini ili dok skandiraju. Pretpostavlja se da se time izbjegava cenzura. Kako je sloboda govora ozbiljno ograničena u Kini, bijeli papir predstavlja sve što prosvjednici žele reći, ali ne mogu. Praksa je preuzeta iz prosvjeda u Hong Kongu 2020., kada su prosvjednici bijelim papirima pokušavali izbjeći slogane koji su zabranjeni novim zakonom o sigurnosti.
Informacijski i komunikacijski kaos
Za komentar eskalacije prosvjeda smo se obratili Ivici Bakoti, profesoru sa sveučilišta Capital Normal i suradniku Zagrebačke škole ekonomije i managementa, gdje sa Zvonimirom Stopićem vodi institut CroAsia.
Smatra da unatoč političkim porukama koje su se na prosvjedu u Šangaju mogle čuti tijekom skupa protiv politika lockdowna ne bi trebalo predimenzionirati njihov politički značaj. "Prvenstveno, ovdje se radi o anti-covid protestu, tj. valu nezadovoljstva običnih građana restrikcijama, vladinim mjerama i nesporazumima u implementaciji mjera koje je gotovo svaka zemlja imala priliku upoznati na domaćem terenu u posljednje dvije godine. Zbog provođenja specifične politike tzv. nulte tolerancije i pratećeg povećanja društvene kontrole Kina donedavno zapravo nije ni iskusila ovu vrstu, katkad kaotične, reakcije građana", smatra Bakota.
Podsjeća da kineski pristup uključuje trenutno zatvaranje i izolaciju lokalnih zajednica u slučaju najmanjeg izbijanja zaraze. "Ova politika se temeljila na neizdrživom udaru koji bi iole fleksibilniji odnos prema pandemiji nanio kineskom zdravstvenom sustavu. U usporedbi s drugim zemljama koje su krenule putem relaksacije povremeno gubeći kontrolu nad sustavima civilne i zdravstvene zaštite, Kina se odlučila za nastavak striktnog održavanja kontrole osiguravajući tako svojim građanima korona-free otok usred svijeta koji je krenuo prema suživotu s virusom."
Navodi da Kina u konačno popuštanje mjera kreće otprilike u ožujku 2023., a najave su došle nekoliko dana nakon nedavno održanog 20. kongresa Komunističke partije Kine. Razumljiva je društvena frustriranost "neažurnošću, nefleksibilnošću i nekoordiniranošću". "...onaj poznati informacijski i koordinacijski kaos koji, kako se čini, nije poštedio ni jednu zemlju kroz period prilagođavanja i popuštanja mjera, dolazi polako i u Kinu. Tek treba vidjeti kako će se Kina na to naviknuti i prilagoditi.", zaključuje.
Prosvjedi protiv banaka, ljudi ostali bez ušteđevine
Ovi prosvjedi su možda najveći u Kini od prosvjeda na trgu Tiananmen 1989., ali nisu jedini ove godine, unatoč lockdownu i politici nultog covida.
U prvoj polovini srpnja su održani prosvjedi stotina štediša koji su od banaka zahtijevali isplatu svojih uloga, a nasilno su ugušeni od strane policije. Na snimkama se vidi da su ih sigurnosne snage fizički udaljile s prosvjeda ispred zgrade podružnice Narodne banke Kine u gradu Zhengzhouu, glavnom gradu regije Henan.
Naime, neke regionalne banke su zaustavile sve isplate svojim klijentima, isprva se pravdajući tehničkim problemima. Sve je počelo još u travnju, kada su četiri lokalne banke u regiji Henan obustavile isplate nakon tzv. juriša na banke, kada su panični štediše masovno krenuli podizati svoja sredstva.
Ispostavilo se da se radi o složenoj prevari koja je uključivala privatnu financijsku grupu koja je lažirala podatke dogovarajući se s bankovnim osobljem i nezakonito izvlačeći sredstva. Kineski bankarski regulator je optužio jednog od glavnih dioničara četiriju banaka za nezakonito privlačenje novca od štediša.
Nekim klijentima banaka su regionalne vlasti obećale isplatiti dio ušteđevine, do 100.000 juana (oko 15 tisuća dolara), ali mnogi su ostali bez većine svojih sredstava.
Odbija se vraćanja kredita za nekretnine, stvorio se nekretninski balon
Deseci tisuća ljudi su prestali vraćati nekretninske kredite zbog kašnjenja izgradnje stanova koje su platili unaprijed. Više od 200 nekretninskih projekata diljem Kine je u riziku od propadanja, a kroz 2022. su stalno stizale vijesti o velikim nekretninskim kompanijama u Kini koje nisu mogle vratiti dug.
U Kini je nekretninskim kompanijama dopušteno prodavati nekretnine prije dovršetka izgradnje, a potražnja je dovoljno velika da se tako može financirati velik dio troškova gradnje. Ali to dovodi i do toga da kupci često moraju početi vraćati kredit koji su podigli u banci prije nego što se uopće usele u novu nekretninu jer ona još nije ni izgrađena.
Taj način daleko olakšava financiranje gradnje jer je protok kapitala od kupaca prema nekretninskim kompanijama puno brži i lakše je financirati gradnju. Ali kada izgradnja kasni, kao kroz 2022., ljudi se prepadnu da su dali novce za nešto što neće nikada biti izgrađeno.
Kineske središnje vlasti su osigurale fond pomoći prezaduženom nekretninskom sektoru da bi se svi projekti proveli do kraja. Također se apelira na banke i druge financijske institucije da olabave uvjete za kredite kako bi se pomoglo nekretninskom sektoru da završi projekte, a banke trebaju surađivati s lokalnim vlastima da bi se omogućila dodatna likvidnost nekretninskom sektoru.
Kina je jako osjetljiva na nekretnine, kulturološki i ekonomski. Procjenjuje se da do 30 posto BDP-a otpada na nekretninski sektor, izgradnju, održavanje i indirektne djelatnosti. Taj udio je upola manji u SAD-u i EU.
Opsjednutost Kineza nekretninama, ali i praksa umjetnog pumpanja BDP-a kojom razni lokalni i regionalni dužnosnici pokušavaju napredovati u partijskoj hijerarhiji, dovela je do nastanka nekretninskog balona. Kina ima na desetke tzv. gradova duhova, a procjenjuje se da ima od 50 do 65 milijuna praznih nekretnina.
Masovni prosvjedi u Kini, najveći od 1989.
Kina je posljednjih desetljeća bila sinonim za gospodarski rast, silu u usponu i poboljšanje životnih uvjeta. S dobrim razlogom, jer je napravljen ogroman napredak samo u generaciju-dvije. Od društva koje je bilo jednu prirodnu katastrofu od masovne gladi postala je neformalna "tvornica svijeta".
Ali taj gospodarski rast dolazi kraju, što dovodi do opasnosti da Kina ostari prije nego što se obogati. To bi značilo preuzimanje svih problema razvijenog svijeta (EU, SAD, Japan), ali bez njegovog standarda. Za komentar o kineskim problemima smo upitali Davida Lekaja, poslovnog savjetnika za euroazijsko tržište.
"Kineski građani su inače dosta plašljivi i nisu skloni solidariziranim prosvjedima, ali učestala zatvaranja dovode do masovnog gubitka radnih mjesta srednje klase koju čini 400+ milijuna građana. Prisutna je i visoka stopa nezaposlenosti kod mladih koji tek izlaze na tržište rada", otkriva nam.
"Kina danas više novaca uplaćuje za kupovinu čipova iz SAD i Tajvana nego za uvoz nafte. Njeno gospodarstvo je ovisno o čipovima, a da se napravi čip, potrebno je tisuću koraka i morat ćete ih sve napraviti kako treba. Za to je potrebno kumulativno znanje koje Kina nema", upozorava Lekaj.
"Kina je već dosegla vrhunac svog rasta i sada je počela padati. Međutim, niti je rast Kine bio uobičajen niti će pad biti normalan. To je ukratko objašnjenje svega što se događa s Kinom i onoga što će se događati", zaključuje.
Društveni ugovor sve slabiji, "kineski san" je u opasnosti
Ove godine Svjetska banka predviđa rast BDP-a Kine od 2.8 posto, daleko od 5.1 posto koliko se predviđalo početkom godine i još dalje od službene ciljane stope Komunističke partije od 5.5 posto. Doduše, kada je postalo jasno da je rast od 5.5 posto neodrživ, partija je prestala spominjati ciljanu stopu rasta, što se rijetko događalo u povijesti.
Davno su prošla vremena kada je BDP Kine godišnje rastao po dvocifrenim stopama. Posljednja takva godina je 2010., a od tada je Kina nakupila ogroman dug ne bi li spriječila smanjivanje stope rasta. Gledajući ukupni javni dug izražen udjelom u BDP-u, koji uključuje državu (lokalnu, regionalnu i centralnu), građane i kompanije, Kina je podjednako zadužena kao SAD i EU. Istodobno je standard manji.
Pojavio se, i to na velika vrata, tipični problem razvijenog svijeta, demografija. A Kina još nije u punom smislu postala dio razvijenog svijeta, iz čega proizlazi da će ostariti prije nego što se obogati. Ukupni broj radnika je već počeo padati, a za koju godinu će početi padati i ukupni broj stanovnika.
Početkom godine je stigao novi zabrinjavajući podatak iz kineskog Državnog zavoda za statistiku. U 2021. je rođeno tek 10.6 milijuna djece, najmanje otkad je Komunistička partija preuzela vlast 1949. Za usporedbu o koliko velikom demografskom slomu se radi, 2017. se rodilo više od 17 milijuna djece.
Xi Jinping je na 20. kongresu Komunističke partije dobio treći mandat, a očito je da snažno drži kontrolu. Društveni ugovor između Komunističke partije i stanovništva Kine je da će prva osigurati snažan ekonomski rast, a drugi će biti poslušni partiji.
Inzistiranje na strategiji nultog covida, koja je dovela do nedavne erupcije prosvjeda diljem Kine, ekonomsko usporavanje, raširena korupcija te problemi u nekretninskom i financijskom sektoru remete Xijevu viziju "kineskog sna", s nesagledivim posljedicama za cijeli svijet.