Zamislite, postoje crkve koje vjeruju u Bibliju - i prihvaćaju homoseksualizam

Ilustracija: Shutterstock

SJEDIM nedavno na stručnom usavršavanju za nas koji radimo u području socijalne skrbi, izlaganje ima evangelički (luteranski) pastor, direktor jedne humanitarne organizacije. U Njemačkoj crkve imaju bolnice, staračke domove, razne institucije za socijalnu skrb, mahom zapošljavaju i one koji se ne izjašnjavaju kao vjernici (što se lako može iščitati iz poreznih prijava). 

Tajna španjolskog prezimena

Predavač je negdje mojih godina, izgleda puno neformalnije nego ja u vrijeme dok sam bio pastor (npr. ima rinčicu u uhu). A ima i neobičan spoj imena i prezimena - Dieter Jimenez (promijenio sam mu ime, ali je stvarno u tom stilu). Meni prvo pada na pamet da je dijete iz mješovitog braka u kojemu je mama Njemica inzistirala da joj sin ima njemačko ime. Po govoru je očito da je rođen u Njemačkoj, osjeti se i dijalekt Hessena (iako on u suštini govori hochdeutsch). 

Kasnije negdje u predavanju veli da mu je to vjenčano prezime, tako da sam ja već u sebi izgradio teoriju da se ovako mator oženio za neku mladu, vatrenu Španjolku, pa onda uzeo njezino prezime. 

Da bi koju minutu kasnije nabacio i nešto o svom mužu. Svom. Mužu. 

Ostavljam vas trenutak-dva da vam malo sjedne ta činjenica da u jednoj od dvije glavne crkve u Njemačkoj nemaju problema s time da njihov pastor živi u homoseksualnom braku. Štoviše, on upravlja jednom značajnom crkvenom organizacijom.

Crkve koje nisu zadrte

Nije to meni neka nova spoznaja, znao sam odavno za takve crkve i stavove koji su svjetlosnim godinama ispred onoga što ćete čuti kod katolika, pravoslavaca i fundamentalističkih protestanata. Istini za volju, Evangelička crkva u Njemačkoj - zemlji u kojoj se, napokon, i rodio njihov osnivač Martin Luther - ne vjenčava homoseksualne parove, nego im omogućava obred sličan zarukama. Postoje u svijetu evangeličke crkve koje i vjenčavaju istospolne parove, ali postoje i one koje brane tradicionalni stav o nedopustivosti ovakvih odnosa.

Glavne protestantske crkve (luterani, episkopalci, prezbiterijanci, anglikanci) već duže vrijeme imaju u svom okrilju vrlo jake organizacije i institucije s otvorenim stavom prema homoseksualcima. Da se ne bih ja sada rasplinuo u priči, toplo vam preporučujem ovo predavanje jedne episkopalne svećenice (da, i to imaju) i luteranskog pastora, koji objašnjavaju biblijske razloge za pozitivan stav prema osobama istospolne orijentacije. Mislim da ćete ostatak mog teksta bolje shvatiti ako pogledate ovaj 18-minutni video:

U čemu se razilazimo

Naravno da se načelno slažem s predavačima (kao i s onim Dieterom Jimenezom) u njihovom pozitivnom gledanju na istospolnu orijentaciju. Odajem istinsko priznanje svima koji pokušavaju unutar kršćanstva promijeniti jednu jako staru i ustaljenu - i uz to malignu - paradigmu, zbog koje su homoseksualci bili tisućljećima proganjani. 

Što se tiče same biblijske teologije, slažem se s predavačima i u uvidu da Biblija vrlo često nema baš jedinstvene koncepte, da u sebi sadrži različite, katkad i proturječne glasove.

Nažalost, nisam siguran da se ta različitost glasova u Bibliji može naći i po pitanju odnosa prema homoseksualcima. U pravu su kada vele da Sodomljani nisu osuđeni zbog želje za istospolnim seksom, nego zbog nasilja. Blago se razilazimo po pitanju što su - prema tom tekstu - Sodomljani stvarno htjeli. Skloniji sam da glagol “upoznati” (hebr. jada) tumačim u ovom kontekstu doslovno, bez seksualnog prizvuka - te mislim da je njihova namjera bila nasilna, ali nipošto seksualna.

Puno više se razilazimo po pitanju etiopskog eunuha, kojega je krstio đakon Filip (Djela apostola 8). Eunusi nisu bili homoseksualci, bilo ih je čak i oženjenih - takav slučaj spominje priča o Josipu (Postanak 39; nije bitno da je sama priča izmišljena, ona se gradi i na nekim općepoznatim činjenicama). Eunusi su tek uvjetno rečeno bili transrodne osobe, ali nitko od njih nije to bio zato što se, primjerice, osjećao ženom zarobljenom u muškom tijelu. Njih su uškopili da ne bi kojim slučajem preoteli ženu svom gospodaru.

Koga uopće briga za Bibliju?

Uglavnom, ako pošteno pročitate Bibliju - ne postoji niti jedan tekst u kojemu su homoseksualci spomenuti u pozitivnom ili makar neutralnom smislu. Knjiga koja je dopuštala i rastave i mnogoženstvo (i otimanje žena i protjerivanje) od početka do kraja je nesmiljeno osuđivala homoseksualnost. Od pisca Levitske knjige do Pavlove Poslanice Rimljanima jednoglasno i nepopustljivo se zauzima stav o homoseksualnosti kao “gadosti pred Jahvom” i “protunaravnim općenjem”. Znam sve pokušaje da se ovi tekstovi nekako drugačije protumače, ali kad ih se prouči u cjelini ne možete pobjeći jasnom stavu da biblijski Bog ne prihvaća spolni odnos dva muškaraca ili dvije žene. Točka.

Ako tko od kršćana uistinu želi dopuštanje istospolnih brakova u Crkvi, onda jednostavno mora zanemariti Bibliju. Možda jedino da krene od nje kao od odskočne daske (u smislu nekog općenitog učenja o bezuvjetnoj božanskoj ljubavi) - i onda nastavi neovisno od starozavjetnih svećenika, novozavjetnih apostola i srednjovjekovnih teologa. 

Za razliku od gorenavedenog Dietera, ja još nisam stavio rinčicu u uho, niti našao dečka, a niti namjeravam (bušenje ušiju je bolno, a muškarci me ne privlače seksualno). Ali da kojim slučajem jesam - nimalo ne bih mario što o tome veli knjiga stara dvije tisuće godina koja za sebe veli da ju je nadahnuo Bog glavom i bradom. U protivnom, opasno se približavamo vjerskom radikalizmu koji je upravo po Norveškoj posijao smrt. 

I nemojte misliti da je poludjeli fanatik morao čitati Kur'an da bi napravio ovo što je napravio - inspiraciju je bez problema mogao pronaći i u Bibliji.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više

 

Pročitajte više