Zašto ne pišem o talibanima? Jer su naš problem katolibani

Foto: Index/Pixsell/Jurica Galoić

NE ZNAM ni sam koliko sam puta, što osobno, što u komentarima na Fejsu, prozivan što ne pišem o talibanima i muslimanima općenito, a ne samo o kršćanima. Ili što se ne dohvatim malo Židova, smijem li to uopće? Bih li se, pitaju neki, i njih usudio vrijeđati kao što, kažu, vrijeđam kršćane?

Vjernici vrijeđaju razum

Da krenem odgovarati obrnutim redom. 

Ono što pišem jesu notorne činjenice, koje znaju svi studenti teologije, svećenici i pastori. To što većina naše kršćanske pastve zapravo pojma nema o vlastitim vjerovanjima i teologiji, uopće nije moj problem.

Smeta vam kad kažem da jedna Židovka iz prvog stoljeća nije bila bijele kože i plavih očiju? Meni je čak i smiješno da u 21. stoljeću nekome nisu jasne te davno potvrđene činjenice, s kojima ni jedan ozbiljniji teolog nema nikakvih problema. Ako tko tu koga vrijeđa, onda to nisam ja - nego zadrti vjernici koji vrijeđaju zdravi razum. Uzmite knjige teologa vlastitih denominacija, povijesne priručnike, biblijske komentare - pa sami vidite jesam li ja tu išta izmislio. 

Židove ne diram

Meni je strano da bilo koga napadam samo zato što je pripadnik jednog naroda. I to, u slučaju Židova, naroda koji je dao toliko velikana čovječanstvu, istodobno trpeći najgore moguće progone i pogrome, pa na koncu i unebovapijući zločin Holokausta. 

Danas je postalo opet moderno napadati Židove, makar virtualno. Ne vidim ništa hrabro u postupanju nacističkih kukavica svjesnih da će uvijek naći publiku koja će im aplaudirati zbog antisemitizma. I da ih nikakvi masoni ili cionisti neće smaknuti.

Druga je stvar, dakako, kritizirati judaizam kao religiju. Meni to nije problem napraviti i mislim da ću uskoro napisati nešto o izvjesnoj ekipi rabina s čijim se jednim postupkom i stavom nipošto ne mogu složiti. A o situaciji u Palestini od mene nećete dobiti ni jednog retka - tamošnji se sukob ne može svesti na religiju, pa temu ostavljam vanjskopolitičkim analitičarima i povjesničarima. 

Talibani su mi totalno strani

A o talibanima i islamu ne pišem iz više razloga. 

Kao prvo, o talibanima ste mogli dosad pročitati toliko toga da ja ne znam što bih više mogao suvisloga dodati. Ne trebam ponavljati da mi je kao humanistu njihovo postupanje prema ženama, kao i prema svima onima koji se razlikuju od njihove religije, degutantno i neprihvatljivo.

Kao drugo, ja ne mogu procijeniti koliko je njihova interpretacija islama ispravna. Ako ništa drugo, brojni imami i islamski teolozi odbacuju talibansku ideologiju. Preslabo poznajem Kuran (pa još hadise, pa svašta uz to) da bih bio imalo kompetentan. 

Nevolja sa svetim spisima jest što ih možete tumačiti na razne načine. Brojni kršćani, muslimani i Židovi pokušavaju izvući ono najbolje iz njih. Novi zavjet veli da trebamo voljeti i svoje neprijatelje; u Kuranu piše da sustavno pomažemo siromašnima, a u Talmudu kažu da je onaj koji je spasio jednoga čovjeka spasio sav svijet. 

I reče Isus: Zabranite pobačaj i pederluk

Ali ima i onih koji u tim starinskim spisima pronalaze izgovor za svako moguće zlo. Vi možete tako čitati i Platona, ako vam se hoće. Ima u njegovoj Državi zagovaranja eugenike, masakra nad neprijateljima i okrutne smrtne kazne. Srećom, u Platonu nitko nije prepoznao ni proroka ni božjeg sina, pa nemamo neke platonističke talibane koji traže da dijalog Zakoni postane ustav.

Međutim, imamo kršćanske talibane, osobito jake među američkim protestantima, kao i među katoličkim i pravoslavnim kršćanima u tranzicijskim (čitaj: zaostalim) zemljama. 

Oni su iz Biblije i drugih kršćanskih spisa izvukli najblesavije moguće ideje: počevši od one da su Židovi krivi za sve, pa do zabrane pobačaja i homoseksualnih brakova. 

Ja ne kažem da su oni sve te ideje tek tako izmislili - jer se izvorno u Bibliji mogu naći kojekakve stvari (a vjerojatno tako stoji i s izvornim Kuranom). Na primjer, stvarno posvuda u Bibliji nailazite na osudu homoseksualaca - od Levitske knjige do Poslanice Rimljanima. 

Hoću slobodnu Hrvatsku

No, to nipošto ne znači da se tumačenje nameće samo po sebi. Odavno su liberalniji teolozi u tim tekstovima vidjeli nešto drugo, tako da osuda homoseksualnosti nije baš tako očita.

Kao drugo - i još bitnije - nigdje ne stoji da vi trebate napraviti teokratsku državu u kojoj biblijski propisi postaju zakonom. I onaj moj "citat" Isusa jest satirično (uvredljivo?) naglašavanje činjenice da omiljene teme brojnih današnjih kršćana uopće nisu bile bitne osnivaču kršćanstva.

Riječju "katolibani" ja se ne referiram na sve pripadnike katoličke religije. Neka ljudi slobodno vjeruju što hoće - i istu tu slobodu želim muslimanima, judaistima, hindusima, kome god. Kao ateistu, meni su sve religije ontološki i epistemološki neprihvatljive. Ali, kao bivšem vjerniku, jasno mi je da ljudi imaju potrebu u nešto vjerovati i po nečemu se ravnati.

Tko su katolibani? Katolici koji žele da njihova religija postane državni zakon za sve

Katolibani su oni katolici koji, poput talibana, traže da njihova religija postane državnim zakonom za sve. Ako tko neće seks prije braka, istospolne odnose, rastavu, pobačaj, neka tako i živi. Ali onog trenutka kad bi tko na državnoj razini zabranio pobačaj ili razvod ili istospolni odnos, ja se pobunim. 

I po tom pitanju neću nikada zašutjeti. Hoću svijet u kojemu nitko nikome ne nameće svoja vjerovanja. Ili, za početak - hoću Hrvatsku u kojoj nitko ne nameće religiju ni preko Vatikanskih ugovora ni preko vjeronauka u školama.

Možete reći da sam sanjar, ali nisam jedini. Samo u Hrvatskoj nas je milijun. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više

 

Pročitajte više