Zašto više Amerikanaca govori da su cijepljeni i da im je dosta mjera?

Foto: EPA

DA BISTE razumjeli koliko je omikronski val ideološki poremećen, razmislite o ovome - neki demokrati 2022. zvuče kao republikanci iz 2020. godine. U proljeće 2020. mnogi američki republikanci, uključujući tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa, inzistirali su na tome da covid nije gori od gripe. Govorili su da je rizik od smrti usporediv sa svakodnevnom aktivnošću, poput vožnje u automobilu, te da opsesivno fokusiranje na slučajeve ne daje točnu sliku onoga što se događalo u pandemiji.

U trenutačnom valu omikrona čini se da su se ove republikanske najave uglavnom ostvarile, i to za većinu cijepljenih mlađih odraslih osoba, koji su nerazmjerno skloni demokratima, piše The Atlantic.

Demokratska razmišljanja posebno vrijede za necijepljene - većinom republikansku populacijsku skupinu

Ali demokratska razmišljanja o ozbiljnosti covida i potrebi za razmjernim oprezom vrijede i dalje, i to ne samo za bolesne i starije osobe. Ironično, oni posebno vrijede za necijepljene - većinom republikansku populacijsku skupinu u kojoj je stopa hospitalizacije ove zime porasla na rekordne razine. Svaki tjedan oko 9000 Amerikanaca umire od covida.

Preliminarni državni podaci govore da se više od 90 posto današnjih smrtnih slučajeva još uvijek događa među necijepljenim osobama. Ove godine covid bi mogao usmrtiti više od 300.000 necijepljenih ljudi, koji bi, vrlo vjerojatno, izbjegli smrt da su dobili dvije ili tri doze cjepiva.

Zbrka oko podataka o omikronu - rekordni slučajevi, ali mnogo blaža bolest - produbila je naš covid-rašomon, u kojem različite zajednice pričaju sebi različite priče o tome što se događa i dolaze do različitih zaključaka o tome kako voditi svoje živote. To vrijedi čak i među populacijama koje su prije godinu dana bile ujedinjene u želji da ozbiljno shvate pandemiju i koje su bile ogorčene na one koji su to odbili.

"Onima koji su se cijepili dosta je mjera"

Virus koji se čini i sveprisutan i blag nudi mogućnost otvaranja ljudima koji su se, nazovimo ih tako, "cijepili i dosta im je mjera". Taj stav obično se objašnjava na ovaj način:

"Više od godinu dana radio sam sve što su mi govorile javnozdravstvene vlasti. Nosio sam maske. Otkazao sam godišnji odmor. Žrtvovao sam se. Cijepio sam se. Cijepio sam se booster dozom. Još jednom sam se cijepio booster dozom. Ali ovaj virus ne nestaje. Iz godine u godinu, infekcije se ne smanjuju.

Umjesto toga, virulencija za ljude poput mene se smanjuje, bilo zato što se virus mijenja, bilo zbog rastućeg imuniteta stanovništva ili oboje.

Amerikanci bi se trebali prestati besmisleno kriviti za sve te slučajeve. U prošlom tjednu stopa dnevno potvrđenih slučajeva covida u SAD-u bila je manja nego u Irskoj, Grčkoj, Islandu, Danskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Švicarskoj, pa čak i Australiji, jednoj od najopreznijih zemalja svijeta.

Kako koronavirus nastavlja svoj nezaustavljiv pohod prema endemskom statusu, naš stav prema virusu trebao bi slijediti sličan put prema stoicizmu. Covid postaje nešto poput sezonske gripe za većinu ljudi koji se cijepe, pa sam spreman tretirati ovo kao i gripu - tako da se zapravo ne brinem o tome i živim normalno."

"Ovo nije slika zemlje koja se nosi s omikronom"

Teško je reći koliko je ljudi u ovoj skupini, ali imamo neke grube podatke koji dokazuju da njihov broj raste. Prošlog prosinca zračne luke obradile su dvostruko više putnika u usporedbi s istim razdobljem 2020. godine, unatoč brojnim otkazanim letovima.

Tijekom nekoliko dana brojke su premašile ukupne vrijednosti iz 2019. godine prije pandemije. Ovo nije slika zemlje koja se nosi s omikronom. To je ograničena slika uglavnom cijepljene populacije koja broji milijune ljudi i koji su željni krenuti dalje.

Autor Atlanticova teksta Derek Thompson jako suosjeća s ovom skupinom ljudi, pogotovo što se tiče škola. Čini se da je rizik od covida za cijepljene učitelje, pa čak i necijepljene učenike, manji nego što smo u početku mislili. U međuvremenu, posljedice školovanja na daljinu izgledaju teže nego što smo se bojali.

Bijela kuća i američki ministar obrazovanja Miguel Cardona snažno su se založili da škole ostanu otvorene. Drugi demokratski čelnici, poput gradonačelnice Chicaga Lori Lightfoot, bore se protiv učitelja nevoljnih da osobno održavaju nastavu. Čak i među Amerikancima koji se zalažu za cjepivo, čini se da sve veći broj ljudi kaže da su završili sa školom na daljinu kao osnovnom praksom u vrijeme pandemije.

Tko su cijepljeni i oprezni?

Ali postoji skupina koja razmišlja drukčije. Nazovimo ih "cijepljenima i opreznima". Evo dobrog sažetka njihove perspektive:

"Zašto bismo, zaboga, odjednom popustili mjere sada, tijekom najvećeg statističkog vala covida ikada zabilježenog u SAD-u? Ne bismo se trebali odnositi prema omikronu kao prema nekoj sezonskoj gripi, jer on nije kao obična sezonska gripa. Vjerojatno je smrtonosniji za one bez imuniteta i gotovo sigurno nekoliko puta više zarazniji za sve ostale.

Nemamo pojma kakvi će biti učinci omikrona na dugotrajni covid, ali dokazi o dugotrajnim simptomima trebali bi nas uvjeriti da budemo oprezni i da ne smijemo jednostavno pustiti da se deseci milijuna ljudi bespotrebno zaraze. Štoviše, zdravstveni sustav je već načet i postoji opasnost od preopterećenja.

Rekordno veliki broj slučajeva je društveno iscrpljujuć, stvara duge lance infekcija koje će sigurno doći do nekih imunokompromitiranih ljudi i starijih osoba, uzrokujući tako nepotrebne smrtne slučajeve. Zbog svih ovih razloga trebali bismo poduzeti pojedinačne mjere za suzbijanje širenja ovog virusa."

Razumljivo je da se osjećate pomalo rastrgano između ovih ideologija. U posljednjim tjednima nekoliko ljudi je autoru teksta reklo da se osjećaju iznimno sigurno, ali su zabrinuti zbog prenošenja virusa na ranjive osobe u svojim kontaktima. Pa što bi trebali učiniti? To nije pitanje s jednostavnim odgovorom, jer jaz između individualnog i društvenog rizika u ovoj pandemiji nikada nije bio veći.

Čini se da je rizik od smrti od omikrona za cijepljene i zdrave odrasle osobe mlađe od 50 godina negdje između vožnje bicikla i odlaska u zrakoplov. Izolirano, ova statistika čini perspektivu "cijepljen sam i dosta mi je" prilično razumnom, nitko ne konzultira web-stranicu Centra za prevenciju i kontrolu bolesti kako bi odlučio je li sigurno voziti bicikl niz ulicu.

Ali pandemija je više od zbroja individualnih iskustava zdravih odraslih osoba. Virusi su društveni problemi. Kad dvoznamenkasti udio osoblja u javnom školskom sustavu bude pogođen omikronom, škola nestaje, a učinci se šire kroz obitelji. Kada dvoznamenkasti udio medicinskog sustava bude pogođen omikronom, dostupnost liječnika i medicinskih sestara naglo pada, a učinak se širi bolnicom.

Sa zaraženim djelatnicima u različitim industrijama cijeli gradovi prestaju funkcionirati. U Washingtonu su prošlog tjedna neke škole morale odgoditi otvaranje ne zbog virusa, već zato što snježni strojevi nisu mogli učiniti ceste dovoljno sigurnima da se do njih dođe. Naime, previše je vozača radnih strojeva bilo bolesno.

Autorov je stav da bismo trebali početi s očitim. Kad bi odluka bila na njemu, Thompson bi na početku 2022. učinio sve da zadrži škole otvorenima i proširio obavezno cijepljenje na staračke domove, distribuirao besplatne brze testove kako bi se omogućilo ljudima da identificiraju vlastitu zarazu te proširio programe cjepiva PSA, budući da su cjepiva daleko najučinkovitija intervencijom protiv virusa. Ako budemo imali sreće, na kraju omikronskog vala stajalište "cijepljen sam i dosta mi je mjera" neće biti jedno od mnogih stajališta u razvoju covid-rašomona. Bit će to nešto poput stvarnosti.

Pročitajte više

 

Pročitajte više