Znanstvenici: Hrvatske predizborne ankete su katastrofa, evo zašto

JEDNO od glavnih pitanja nakon izborne noći na zadnjim parlamentarnim izborima 2020. godine bilo je zašto su ankete toliko pogriješile?  

Prema medijima, većina ispitivanja pokazivala je da je u vodstvu Restart koalicija, međutim ona je doživjela potop. Dobila je 10-18 mandata manje nego im se predviđalo. HDZ-u nitko nije davao 66 mandata, Domovinski pokret bio je precijenjen, a Most podcijenjen.

Budući da su naši znanstvenici, matematičarka Petra Posedel Šimović i fizičar Davor Horvatić, u više navrata analizirali predsjedničke izbore 2020. godine, kao i (ne)mogućnost prevara na predsjedničkim izborima, pokušali smo od njih doznati zašto su ankete doživjele fijasko, ne samo na zadnjim parlamentarnim izborima već i u samom finišu predsjedničkih izbora 2015. godine, kada je prednost veću  od 10 postotnih poena imao upravo gubitnik tih izbora. Naime, Ivo Josipović je prema rezultatima anketa dobivao 52%, a Kolinda Grabar Kitarović 41%.

Hrvatske ankete su zaostale u vremenu

Jesu li ankete lažirane, dominiraju li njima mediji koji su okrenuti samo jednoj strani svijeta ili je klasičnim anketama odzvonilo?

Posedel Šimović kaže da je stvar u tome da je već odavno došlo vrijeme za uvođenje novih metoda u predizbornim prognozama, po uzoru na vodeće demokracije svijeta, kao i po uzoru na zemlje znanja u kojima je proces donošenja odluka vođen podacima.

"No, tranzicija znanja, kao i inovativnih znanstvenih metoda ne ide baš brzo, stoga njihovu uspješnu implementaciju ne možemo očekivati u nekom skorijem roku", kaže Posedel Šimović

Ističe da ipak ima prostora da razne agencije preispitaju mogu li unaprijediti postojeće klasične ankete određenim, ciljanim modifikacijama.

"Glavni kamen spoticanja u dobu koje je obilježeno izrazom 'Big Data' nalazi se u činjenici da dobar dio poslovnih entiteta svoj proces donošenja odluka, nažalost, ne zasniva na podacima. Kako je to moguće? Kako smo rekli, ovo je doba u kojem su svima usta puna podatkovne analitike i gotovo je grijeh ne spomenuti da su sve odluke bazirane na nekoj podatkovnoj analitici, međutim stvarnost je dijametralno suprotna. Da bi stvar bila gora, često i oni koji se bave podacima imaju problema s ispravnom primjenom metodologije i iščitavanja statističkih interpretacija", upozorava naša matematičarka.

Teorija tihog konzervativca

Posedel Šimović kaže da je kod nas često slučaj da se tek nakon izbora objašnjavaju sve anomalije u određenim teorijama koje su dovele do pogrešnih prognoza.

Jedan od takvih pokušaja tumačenja je teorija "tihog konzervativca", odnosno pojava koja kaže da su konzervativni birači neskloniji odgovarati na ankete i davati točan odgovor, odnosno da više vole skrivati za koga će glasati. Ako je ta teorija točna, ankete bi je trebale ozbiljno uzeti u obzir, jer se u protivnom njihovi rezultati ne mogu smatrati ozbiljnima.

"Nameće se pitanje zašto agencije takve hvalevrijedne teorije ne inkorporiraju u način provođenja svojih anketa? Je li možda problem u tome što one same toj ili nekoj drugog teoriji ne vjeruju ili pak nemaju dovoljno stručnjaka iz područja matematičke statistike kojima bi povjerili uključivanje takvih opažanja u sam način provođenja anketa, ali i za njihove analize", pita se Posedel Šimović.

Suvremene ankete daju dobre rezultate

S time se ponovo vraćamo na temu stručnjaka i struke. Naime, dobri znanstvenici mogu pronaći načine da izbjegnu probleme kao što je "tihi konzervativac".

"Vjerojatno ne sumnjate da se takvo nešto već godinama radi u zemljama koje vrve stručnjacima, budući da zemlje znanja uče na svojim pogreškama. One, kada uoče da je došlo do velikog nesrazmjera između predviđenog i ostvarenog, koji usput znaju i teorijski objasniti, odmah kreću s istraživanjima i unapređivanjem svojih analiza. Primjerice, na nedavnim predsjedničkim izborima u SAD-u, jedna metoda koja kombinira tradicionalna anketna pitanja o vlastitim namjerama ljudi s njihovim očekivanjima o tome kako će drugi glasati pružila je precizne rezultate o pobjedniku u SAD-u. U takvom istraživanju naglasak je stavljen na očekivanja ljudi o tome kako će glasati njihovi društveni kontakti, što bi moglo sadržavati informacije o glasačima do kojih je inače teško doći ili koji kriju svoje istinske namjere. Dakle, tihi konzervativci, možete biti tihi koliko želite, ali barem neki od vaših kontakata ili poznanika znaju da ste konzervativci, pa će takva informacija u nekom obliku značajno procuriti u analizu", tumači Posedel Šimović.

Postoje rješenja za probleme koja su sasvim dostupna za Hrvatsku

No, kako je u Hrvatskoj teško očekivati neki revolucionaran pomak, naša sugovornica ističe da čak i nije neophodno ići toliko daleko da se traži specifične eksperte ili poznate kvalitetne statističare, tzv. Bayesovce, koji bi agencije spašavali nekim naprednim modelima, odnosno analizama koje pokrivaju i najopskurnije, utemeljene ili ne, teorije koje je moguće osmisliti u javnom prostoru.

"Nažalost ili na sreću, situacija u Hrvatskoj puno je jednostavnija i prizemnija te se nove teze mogu inkorporirati u postojeće klasične ankete na koje se želimo osloniti i za koje ljudi vjeruju da ih razumiju i znaju tumačiti. Primjerice, povijest nas je naučila da je izlaznost, uz stranačku lojalnost koju teže mjerimo, jedan od važnih faktora koji utječe na ishode izbora, pogotovo u slučaju onih stranaka oko kojih se lome koplja u relativnim terminima, ali i u broju mandata u saboru, parlamentu EU i sl. Još specifičnije, može se postaviti pitanje je li lijenost lijevih birača važan faktor za ishode izbora u hrvatskoj povijesti o kojem ste spremni teoretizirati i čije moći objašnjavanja ste spremni zastupati i gorljivo braniti", pita naša sugovornica.

Nerazumijevanje statistike u medijima

Horvatić ističe dam osim navedenih problema, anketa postoje i problemi druge vrste.

"Među ostalim, mediji se redovito drže fiktivnog poretka kandidata prema apsolutnom iznosu anketnog rezultata i uopće ne uzimaju u obzir pogreške u anketama. Da damo plastičan primjer: u jednoj od nedavnih anketa za mjesto zagrebačkog gradonačelnika među čak četiri kandidata nije se moglo statistički razlučiti koji je na drugom mjestu. Njihovi su se rezultati toliko malo razlikovali da su bili unutar statističke pogreške ankete. Isto se dogodilo i s anketom za splitskog gradonačelnika, za dva vodeća kandidata se nije moglo odrediti tko je prvi. Medije to nije spriječilo da naprave fiktivan poredak kandidata prema apsolutnom iznosu anketnog rezultata, iako je takav postupak čista manipulacija i proizvoljno tumačenje koje se ne temelji na podacima, a pored toga može ukazivati i na osnovnu statističku nepismenost", kaže Horvatić. 

"Nadalje, spomenute naknadne analize zašto su ankete podbacile idu toliko daleko da su čak i njihova objašnjena statistički netočna. Za primjer, "split-ticket" objašnjenje pobjede aktualnog predsjednika, kao i zaključci glede desnog biračkog tijela, temelje se na krivoj statističkoj interpretaciji rezultata i na krivom izboru statističkih alata. "Split-ticket" teorija podrazumijeva da glavne pozicije u državi - pozicije predsjednika i premijera - uglavnom ne drže predstavnici jedne te iste, vodeće stranke.

Jednako tako, u ovom izbornom ciklusu aktiviraju se teze bazirane na nepreciznim statističkim analizama, pa nije čudno da idu toliko daleko da tvrde da je Miroslav Škoro omogućio pobjedu aktualnom predsjedniku. Takve stvari ne pomažu nikome, a posebno ne sadašnjim kandidatima, jer ih navode na potencijalno krive strategije", tumači Horvatić.

Posedel Šimović i Horvatić kažu da se nadaju da naše agencije i analitičari mogu naći načina kako uklopiti dokazano bitne faktore u svoje klasične ankete koji će svoju moć objašnjavanja kvantificirati u anketnom rezultatu.

"Tako će i svi iz publike moći anketne smjernice shvatiti puno ozbiljnije od puke inkorporacije standardne greške u naše tumačenje rezultata, za što smo, vjerujte mi, odavno spremni", poručuje naš znanstveni tim.

Dobri alati važni su za oblikovanje predizbornih kampanja

Posedel Šimović i Horvatić su za potrebe analize predsjedničkih i parlamentarnih izbora osmislili svoju metriku, tzv. indeks umreženosti. Naime, zahvaljujući indeksu umreženosti, specifična ponašanja biračkog bazena podatkovnom analitikom jasno se ciljaju. Njihovim geomapiranjem omogućuje se pretendentu na tron puno jasniji uvid u one izborne jedinice u kojima ima potencijalno značajnu podršku, čijom motivacijom na izlaznost može ostvariti ključnu prednost u samoj izbornoj utrci. Dosadašnji izbori su jasno pokazali zamku u koju olako mogu upasti i kandidati s najvećim izgledima za pobjedu: pobjeda u Zagrebu je dovoljna za ukupnu pobjedu na izborima, misleći pritom da je motivacija za izlaznost u nekim zagrebačkim lokacijama nebitnog efekta ako ostvaruješ pobjedu u Zagrebu.

"Pobjeda u Zagrebu je nužna, ali nikako nije dovoljna za sveukupnu pobjedu. Prisjetimo se samo da je Josipović dobio Zagreb u odnosu na Kolindu Grabar Kitarović, no nije uspio dobiti predsjedničke izbore 2015. godine", kaže Horvatić, koji je prije zadnjeg kruga upozoravao na mogućnost preokreta rezultata koristeći informaciju iz spomenutog indeksa umreženosti.

"Dio takvih zaključaka, naravno, nije ograničen samo na predsjedničke izbore, u kojima je svačiji glas jednako vrijedan, kaže naš fizičar i podatkovni analitičar.

Posedel Šimović i Horvatić su podatkovnom analizom uspješno testirali spomenuti indeks umreženosti na dosadašnjim izborima za zagrebačkog gradonačelnika. Pomoću njega identificirali su specifične zagrebačke mikrolokacije u kojima je pokojni gradonačelnik Bandić uspio iskoristiti birački bazen da bi ostvario izbornu pobjedu. 

Pročitajte više