VOLKSWAGEN je pokazao koliko daleko električni automobil može stići kada se umjesto goleme baterije gotovo sve podredi učinkovitosti.

Volkswagen je prije više od desetljeća napravio jedan od najneobičnijih automobila svojeg vremena. XL1 je izgledao kao superautomobil iz budućnosti, bio je izrađen od egzotičnih materijala i imao je vrata koja su se otvarala prema gore, no njegov cilj nije bio postizati brzinu od 300 km/h, nego trošiti što je moguće manje goriva.

Galerija

Sada se ista filozofija vratila, ovaj put u električnom obliku. Volkswagen je objavio detalje koncepta Mission Efficiency, a brojke pokazuju koliko se velik doseg može postići bez ugradnje ogromne baterije.

Koncept je tijekom testiranja ostvario rezultat koji odgovara dosegu od 663 kilometra s jednim punjenjem, i to s baterijom iskoristivog kapaciteta od samo 54 kWh.

Za usporedbu, serijski ID. Polo s baterijom od 52 kWh prema WLTP normi može prijeći do 454 kilometra.

Ispod futurističke karoserije skriva se ID. Polo

Mission Efficiency možda izgleda kao daleki rođak nekadašnjeg XL1, no njegova je tehnička osnova mnogo prizemnija.

Ispod posebne karoserije nalazi se tehnologija novog električnog ID. Pola, odnosno Volkswagenova unaprijeđena platforma MEB+. Koncept ima jedan elektromotor koji pokreće prednje kotače i razvija 99 kW, odnosno 135 KS. Ubrzanje od 0 do 100 km/h postiže za devet sekundi.

No, ovo nije supersportski automobil, njegov smisao treba tražiti negdje drugdje. Volkswagen je pokušao ustanoviti koliko daleko može otići ako gotovo svaki detalj automobila podredi učinkovitosti.

Serijski ID. Polo u najštedljivijoj izvedbi službeno troši 13.3 kWh/100 km, dok je Mission Efficiency tijekom testiranja zabilježio učinkovitost od 9.6 kWh/100 km.

Neobičan izgled s razlogom

Karoserija u obliku kapljice prema stražnjem dijelu postaje izrazito uska, a automobil je opremljen gumama širine samo 155 mm. Rezultat je koeficijent otpora zraka od nevjerojatnih 0.158.

Drugim riječima, Mission Efficiency kroz zrak prolazi uz vrlo malo otpora, a upravo je aerodinamika jedan od najvećih neprijatelja električnih automobila pri višim brzinama.

Ovdje se ponovno vraćamo na XL1. I on je izgledao jednako neobično upravo zato što je njegov oblik bio podređen smanjenju otpora zraka.

Samo jedno punjenje na gotovo 1300 kilometara

Volkswagen nije ostao samo na računalnim simulacijama. Volkswagen je Mission Efficiency poslao na službeno dokumentiranu testnu vožnju dugu 1278.36 kilometara, od razvojnog centra u Wolfsburgu, preko Poznańa u Poljskoj i Olomouca u Češkoj, do Beča.

Rezultat je impresivan: Mission Efficiency ostvario je stvarnu prosječnu potrošnju od samo 7.51 kWh/100 km kada se uračunaju gubici pri punjenju, odnosno 6.89 kWh/100 km bez njih.

Još je zanimljivije to što automobil pritom nije vozio puževim tempom, kakav se često povezuje s pokušajima rušenja rekorda potrošnje. Prosječna brzina iznosila je 67.72 km/h, a najveća 138 km/h.

Baterija neto kapaciteta 54.9 kWh tijekom cijelog putovanja napunjena je samo jednom. Kada je Mission Efficiency nakon gotovo 1300 kilometara stigao u Beč, putno računalo pokazivalo je još 164 kilometra preostalog dosega.

To je možda i najbolja demonstracija cijelog projekta. Volkswagen nije pokušao velik doseg postići ugradnjom baterije od 100 ili više kWh, nego smanjivanjem količine energije koja je automobilu potrebna za svaki prijeđeni kilometar.

Na staklenoj površini nalazi se i fotonaponski panel snage 370 W. Volkswagen procjenjuje da bi u dobrim vremenskim uvjetima solarna energija mogla osigurati dovoljno struje za dodatnih 30 kilometara vožnje dnevno.

Nema ni klasične stražnje kočnice

Inženjeri su automobil podvrgnuli pravoj dijeti.

Na platformi ID. Pola nalazi se aluminijska struktura, dok su vrata, poklopac motora i poklopac prtljažnika izrađeni od kompozita ojačanog ugljičnim vlaknima.

Još je zanimljivije rješenje stražnjih kočnica. One su elektromehaničke, pa im nisu potrebni klasični hidraulički vodovi ni kočiona tekućina. Time se ponovno štedi na masi i smanjuje složenost.

Štednja je zahvatila i kabinu. Mission Efficiency nema klasičan infotainment zaslon, a nema čak ni zvučnike. Volkswagen polazi od vrlo jednostavne logike: vozač ionako ima pametni telefon, a poželi li glazbu, može ponijeti Bluetooth zvučnik. Nadajmo se da tu logiku neće primijeniti i na ostalim modelima.

XL1 je prije 13 godina isto to postigao dizelom

Mission Efficiency je zapravo mnogo lakše razumjeti vratimo li se u 2013. godinu.

Tada je Volkswagen počeo proizvoditi XL1, automobil nastao iz dugogodišnje ideje Ferdinanda Piëcha o ekstremno štedljivom automobilu.

XL1 je bio gotovo sušta suprotnost Bugattiju Veyronu, drugom automobilu nastalom pod Piëchovim vodstvom. Veyron je pokazivao što se događa kada gotovo ne postoje ograničenja u potrazi za snagom i brzinom, dok je XL1 isto to pitanje postavio u kontekstu potrošnje.

Zato je bio konstruiran gotovo poput superautomobila. Imao je karoseriju od ugljičnih vlakana, karbonske kočnice i vrata koja su se otvarala prema gore.

Prava su iznenađenja, međutim, dolazila kad bi se pogledao motor. Umjesto golemog benzinskog motora, iza putnika se nalazio 0.8-litreni dvocilindarski dizelski motor u plug-in hibridnom sustavu. Ukupna snaga bila je samo 69 KS, a ubrzanje do 100 km/h trajalo je 12.7 sekundi. Volkswagen je proizveo samo 250 primjeraka.

Koncept blizu proizvodnje

Mission Efficiency zasad je samo koncept i Volkswagen ga ne najavljuje kao budući serijski model. Na službenim materijalima označen je kao konceptno vozilo koje nije namijenjeno prodaji.

Ipak, pojedina rješenja mogla bi biti mnogo važnija od samog automobila.

Današnji proizvođači velik doseg često postižu povećavanjem baterije, što sa sobom donosi dodatnu masu i višu cijenu. Mission Efficiency pokazuje drugačiji pristup, temeljen na boljoj aerodinamici, manjoj masi i nižoj potrošnji.