Apex nije vrhunski film, ali je pošteni triler koji isporučuje ono što je obećao
SLOBODNO penjanje na velika je vrata u film ušlo Cliffhangerom sa Silvesterom Stalloneom u ulozi gorskog spasitelja i penjača 1993. godine, no mnogo spektakularnije uvodnom sekvencom Nemoguće misije II u kojoj se Tom Cruise verao po nekoj okomitoj stijeni u Utahu.
Iako je stunt izveo sam i fascinirao gledatelje, istovremeno je i iznervirao znalce ovog sporta jer je za kriterije free solo penjanja, dakle penjanja bez ikakve zaštite (što je razlika u odnosu na slobodno penjanje u kojem postoji zaštita od pada), izvodio suludo riskantne poteze.
U međuvremenu taj je sport s margina rezerviranih samo za čudake i ovisnike o adrenalinu postao mainstream i olimpijski sport, a film koji ga je definitivno proslavio je Oscarom nagrađeni dokumentarac Free Solo iz 2018. godine. On prikazuje fascinantan pothvat Alexa Honnolda, odnosno njegov zastrašujući free solo uspon, dakle bez zaštitnog užeta, uz 900 metara visoku stijenu El Capitan u Nacionalnom parku Yosemite.
Theron se priremala za penjanje
Između ta dva pristupa slobodnom penjanju, atraktivnog, ali ne baš vjerodostojnog iz Nemoguće misije i dokumentarizma Free Solo, film Apex koji je od prije par dana premijerno dostupan na Netflixu, negdje je na pola puta.
Film započinje sekvencom penjanja uz strmu liticu norveškog Troll Walla od kojeg zaista zastaje dah, a ako se zažmiri na poneku holivudsku nerealističnost nužnu za priču, donosi prilično uvjerljive penjačke prizore koje je većinom sama izvela Charlize Theron.
Ova nova akcijska junakinja našeg doba (Mad Max: Fury Road, Atomic Blonde i The Old Guard) za to se pripremala s legendarnom penjačicom Beth Rodden pa ostavlja dojam iskusne penjačice iako o penjanju donedavno nije imala pojma.
Nakon gubitka koji će doživjeti u uvodnoj sekvenci, Sasha, kako se zove lik koji tumači Charlize Theron, šest mjeseci kasnije dolazi u jedan australski nacionalni park na kampiranje, no već prilikom registracije nabasa na neke sirove lokalce koji bi joj mogli praviti probleme.
Poneki će gledatelj pomisliti kako se upravo iz Cliffhanger moda prebacio u neku novu inačicu Oslobađanja, no ni to nije posve točno, jer uz one troglodite Sasha će upoznati i jednog sasvim pristojnog i simpatičnog lokalca, Bena (Taron Egerton), koji će joj ljubazno pomoći da se snađe u parku i odabere najbolje mjesto za kampiranje.
Islandski redatelj Baltasar Kormákur već je dugo pouzdan holivudski profesionalac koji, međutim, nikad nije pristao na ulogu najamnog radnika, već uspijeva zadržati određeni autorski integritet pa je često scenarist i producent svojih filmova, a tema koja ga najviše zanima jest odnos između čovjeka i prirode.
I dok je u izvrsnoj krimi seriji Trapped, meni njegovom najboljem ostvarenju, ekstremna priroda tek kontekst u kojemu se događa priča, mnogo je veći broj Kormákurovih filmova u kojima je priroda glavni protagonist, odnosno, češće antagonist.
U filmu Everest prati dvije grupe alpinista koji ostaju zatočeni na vrhu Mount Everesta pogođenog nezapamćenom snježnom olujom s ekstremno niskim temperaturama i orkanskim vjetrom, Dubina pripovijeda o ribaru koji nakon potonuća broda u oluji pokušava doplivati do obale, dok Adrift prikazuje mladi par čije romantično jedrenje pokvari katastrofalni uragan pa se i njihova priča pretvara u survival triler.
Film za subotnju večer
Sva tri spomenuta filma nastala su na temelju istinitih priča, a Kormákur se u njima pokazuje kao iznimno kompetentan redatelj koji ih oblikuje u zanimljive, napete i potresne trilere o preživljavanju koji dugo ostaju u pamćenju.
Apex, međutim, nije film tog formata. Za početak, nije riječ o istinitoj priči pa niti ton filma ne može biti isti. Osim toga, ipak je to Netflix produkcija, dakle riječ je o tipičnom eksploatacijskom popcorn filmu koji nema ambiciju da ga itko shvati ozbiljno. Tek da vas prikuje uz sofu jednu subotnju večer. What you see is what you get, ništa više od toga.
A gledamo igru mačke i miša između jednog down under psihopata i jedne ovisnice o adrenalinu čije igralište predstavlja prekrasna australska priroda. Uz njih dvoje, i Kormákur se tu odlično snalazi pa bjesomučne potjere zemljom, vodom i zrakom, režira dinamično, kinetično i, kao i u ranijim filmovima, s minimalnom upotrebom CGI-a, a maksimalnim opterećenjem žive ljudske sile.
Ta strategija daje rezultate pa dobivamo energičan, vizualno zavodljiv i iznimno napet film, šteta je tek što ni on ne uspijeva pobjeći od glupih holivudskih klišeja koji služe tome da maksimalno rastegnu konačne obračune pa i naša, sve dosad pametna i vješta, junakinja u ključnim trenucima donosi pogrešne odluke kakve redovito donose holivudski junaci.
Čisto hipotetički, ako se nađete u situaciji da ste uspjeli progonitelja onesvijestiti te stojite pored njega s kamenčugom u ruci hoćete li prvo istom kamenčugom ubiti napasnika pa nakon toga pokušati skinuti lance s ruku ili ćete pokušati obrnutim redoslijedom?
E sad, nisam ja neki akcijski heroj da dijelim savjete po tom pitanju, no dobro se sjećam nezaboravnih riječi nezaboravnog debeljuškastog Tuca koji ni u kadu nije ulazio bez revolvera. “Ako trebaš pucati, pucaj, nemoj brbljati!”, poentirat će on u jednoj sceni filma Dobar, loš, zao, kojega, nažalost, Sasha nije gledala.
Triler koji isporučuje ono što je obećao
Charlize Theron koja ju tumači je pak sasvim dobro srasla s likom, kao što je srasla i s akcijskim filmom u kojemu se osjeća sve prirodnije, a sklonost prema fizičkoj akciji odnedavno demonstrira penjući se po billboardima koji najavljuju film. Zadovoljna i ona i gledatelji.
Apex nije neki vrhunaravni akcić kakvog još nikad nismo gledali, ali budimo realni - koji to danas jest? Apex je pošteni akcijski triler koji isporučuje točno ono što je obećao, dobro orkestriranu akciju, napetost u gotovo punom trajanju filma i spektakularne vizuale, osobito one koji se tiču penjanja po okomitim liticama.
Jedan kritičar napisao je kako gledajući film poželite i sami istražiti ljepote prirode koja je u njemu prikazana, no istovremeno i nikada ponovno izaći iz stana. Teško ga je opisati bolje.
Ocjena 3/5
