PRAVLJENJE filmova je jako skup hobi, bilo je to jasno i Johnu Cassavetesu, ali imao je strast, nešto ga je vuklo da živi za to, da se drži dalje od studija, ostane nezavisan, da nerijetko stavlja imovinu pod hipoteku zarad financiranja svojih ostvarenja i da se bavi drugim poslovima ne bi li tako stjecao novac opet s istim ciljem u glavi.

Nije baš radio na miješalici, ne moramo to što je bio glumac da bi mogao režirati predstavljati kao ne znam kakvu žrtvu, ali mnogi drugi glumci njegovih kapaciteta su živjeli kao bubreg u loju od honorara, dok je on em radio drugi posao pored toga, em se odricao zarade da bi mogao ga raditi.

Odličan u oba posla

Znao je oba zanata, glumački fantastičan bio u "Edge of the city", "Rosemarynoj bebi", naročito u "Dvanaestorica žigosanih", odličan i u nekoliko svojih filmova, a autorski rad na njima je ono zbog čega je ostao jedan od najutjecajnijih i najautentičnijih stvaralaca američke kinematografije od šezdesetih naovamo.

Njegov realistični, gotovo dokumentaristički stil koji se bazira na emocijama likova više nego na bilo čemu drugom, skroz oslobođen visoke filmske estetike, često i tradicionalnog filmskog pripovijedanja, sve se to nije moglo izvesti pod palicom velikih studija pošto ne bi dozvolili toliko neisplativog "umjetničarenja", ali se snalazio i u nekoj mjeri nalazio svoju publiku, mada naravno nije mogla biti preširoka.

Možda najkonvencionalnija priča za Cassavetesove uvjete je u krimiću "Gloria", to mu je i rijedak financijski uspjeh, dok je većina ostalog materijala manje ili više avangardna, filmovi kao što je "Faces" mnogima teški i za praćenje.

O naslovima koe je režirao pričat će se zauvijek

Ipak, ništa negledljivo nema kod Cassavetesa i "The killing of a Chinese bookie", "Žena pod utjecajem", "Sjene", "Minnie and Moskowitz", "Opening night", "Love streams", "Muževi", sve su to djela kod kojih je samo potrebno prilagoditi se i dozvoliti da budeš ponesen, a i briljantni, neisforsirаni, neizlizani glumci poput Gene Rowlands (supruge mu), Bena Gazzare ili Petera Falka su tu da pomognu maksimalno.

Nije dočekao duboku starost, preminuo je 1989. sa 59 godina, ali i 12 naslova koje je stigao režirati su ogromna ostavština i pričat će se o njima do kraja vremena.

Što se tiče nagrada, očekivano nikad nije mario za njih, ali morale su ga stići ponekad, naravno u nedovoljnoj mjeri da bi parirale stvarnoj kvaliteti. Kao glumac je nominiran za Oscara za "Dvanaestorica žigosanih", kao scenarist za "Faces", kao redatelj za "Ženu pod utjecajem" i sve što treba znati o toj nagradi govori činjenica da nijednom iz ta tri "pokušaja" je nije osvojio.

Ipak, tu su Zlatni lav u Veneciji za "Gloriju", Zlatni medvjed u Berlinu za "Love streams", nekoliko priznanja za životno djelo i slične trice, čisto da ne bude da ovaj čovjek nikada nije izašao na binu sa statuicom i da nije zaradio ogroman aplauz za nju. Takav mu je otprilike trebao biti svaki dan.

"Nikad nisam vidio helikopter kako eksplodira. Nikad nisam vidio kako netko nekome raznosi glavu. Zašto bih onda pravio filmove o tim stvarima? Ali vidio sam ljude kako uništavaju sebe na najmanjem nivou, vidio sam ljude kako se povlače, kako se kriju iza političkih ideja, iza droge, iza seksualne revolucije, iza fašizma, iza hipokrizije, a i ja sam radio sve te stvari.

Tako da mogu ih razumjeti. Ono što iskazujemo je nježno. To je nježnost. Imamo probleme, užasne probleme, ali naši problemi su ljudski problemi. Moji filmovi izražavaju i stavljaju u prvi plan kulturu koja je imala tendenciju dostizanja materijalnih visina i u isto vrijeme nepokazivanja sposobnosti da uspije u jednostavnom zadatku sređivanja ljudskih života.

Prodane su nam novčanice kao zamjena za život. Ono što nam je potrebno je ponovno uvjerenje u ljudske emocije, ponovno uvjerenje u sposobnost osjećanja."

U tom citatu je svakako jasnija slika Johna Cassavetesa nego u tisućama nagrada, a svaki njegov film je slika i prilika čistih (ili nečistih) ljudskih emocija o kojima je pričao. Ništa manje, a uglavnom i mnogo više od toga. Najznačajniji nezavisni stvaralac američke kinematografije - John Nicholas Cassavetes.