JANE Fonda iza sebe ima toliko dugu i uspješnu karijeru da se čini kako ne postoji izazov s kojim se ne bi mogla suočiti. Ipak, čak i glumica njezina kalibra ponekad nailazi na uloge koje je izbace iz zone komfora. Jedna od takvih bila je uloga u trileru "Jutro poslije" iz 1986. godine, koja joj je donijela nominaciju za Oscara, ali i golemu tjeskobu tijekom snimanja. Za glumicu koja je desetljećima dominirala Hollywoodom, bio je to neočekivano težak zadatak, piše Far Out Magazine.

Počeci i metoda za opuštanje

Nakon filmskog debija 1960. u "Visokoj priči", Fonda je obilježila desetljeće nizom popularnih holivudskih filmova, poput "Bosonoge u parku", ali i provokativnijim europskim produkcijama kao što je "Barbarella" Rogera Vadima. Postala je simbol sve otvorenije seksualne klime tog doba, iako je to ponekad značilo da se mora naći u situacijama koje su joj bile iznimno neugodne.

Tijekom snimanja "Barbarelle", koje započinje scenom u kojoj gola lebdi svemirom, glumica je bila toliko nervozna da je posegnula za alkoholom. "Vjerovali ili ne, bila sam jako sramežljiva", rekla je za Vulture. "Popila sam puno votke. Kad smo sutradan gledali snimke, vidjelo se kako šišmiš neprestano leti između kamere i mene. Morali smo sve ponoviti sljedeći dan, samo što sam tada bila mamurna."

Izazov uloge alkoholičarke

Ironično, iako joj je alkohol pomogao da se opusti na jednom setu, najveći profesionalni izazov bio joj je glumiti alkoholičarku. Uloga u filmu "Jutro poslije" iz 1986. donijela joj je nominaciju za Oscara, ali cijeli je proces za nju bio ispunjen tjeskobom. Umjesto da primijeni metodu iz "Barbarelle", Fonda se odlučila suočiti s ulogom jer je smatrala da ima dovoljno iskustva za težak zadatak.

"Nikad prije nisam glumila alkoholičarku", izjavila je tada za Los Angeles Times. "Nisam mislila da to mogu, a željela sam izazov."

Objasnila je i zašto joj je to bilo važno: "Znate, nakon nekog vremena u ovom poslu postane jako teško pronaći ulogu koja vas odvede na emocionalna mjesta na kojima još niste bili. Dogodi se da počnete ponavljati iste nijanse."

"Uzmimo za primjer strah. Ne postoje dvije osobe koje će osjećati ili izražavati strah na isti način. Pitanje je je li glumac sposoban pronaći sve te različite načine izražavanja straha. Film 'Julia' uvelike se bavio strahom i njegovim prevladavanjem. Za određene vrste tjeskobe, zaljubljivanja, ranjivosti i bijesa shvatite da ste to već radili tri ili četiri puta", dodala je.

Potvrda uspjeha i kraj jedne ere

Glumiti osobu koja je neprestano pod utjecajem alkohola zahtijeva puno više suptilnosti od pukog pojavljivanja u pijanom stanju na setu. Fonda je morala ući u psihu svog lika, Alex, bivše filmske zvijezde koja dane provodi uz alkohol. Trebala se uživjeti u osobu čije mentalno stanje otežava slaganje dijelova slagalice o mogućem ubojstvu.

Na kraju je uspješno svladala izazov. Iako nije osvojila Oscara, sama nominacija bila je iznimno postignuće. Film je bio dobro prihvaćen, a Fonda je tom ulogom zaokružila jednu fazu svoje karijere prije nego što je 1990. godine uzela petnaestogodišnju pauzu od glume.