IMA ONA neka izreka da nisi pravi student dok ne padneš bar jedan ispit, ne položiš bar jedan ispit i dok ne odvedeš u krevet kolegicu/kolegu. Možda postoji neko slično pravilo s tri stavke i za redatelje, a ako uzmemo u obzir da je Brian De Palma svakako položio mnogo ispita svojim remek-djelima prije "Vatrometa taštine" (ili "Lomače taštine", sve'edno), sasvim sigurno je opalio i neku gospođu iz branše u tom periodu, tako da je s "Vatrometom" doživio da 1990. zatvori krug i uz sve legitimitete nazove sebe onim što svi znamo da jest - pravi redatelj.

Film je zasnovan na istoimenoj knjizi Toma Wolfea koja je tri godine ranije bila bestseler i smatra se jednom od najvažnijih za čitave osamdesete godine u Americi, naročito u polju klasnih razlika što je negdje centralna tema priče. No da se prvo podsjetimo radnje u nekoliko rečenica....

Sherman McCoy (Tom Hanks) je glavni "junak", u pitanju je trgovac obveznicama sa Wall Streeta koji zarađuje milijune i živi kao što svaki čovjek sanja da živi, a to naravno uključuje i seksualne usluge ljubavnice Marije (Melanie Griffith). Vozeći se jedne noći New Yorkom, njih dvoje pogrešno skrenu u Južni Bronx, pa Maria slučajno udari kolima jednog crnca, nakon čega oboje pobjegnu s mjesta nesreće.

Sherman želi incident prijaviti policiji, no Maria ga odgovori upozoravajući da bi to moglo razotkriti njihovu vezu. U međuvremenu, alko novinar (Bruce Willis) tražeći dobru temu naiđe baš na ovu i zainteresira ga incident iz Bronxa koji se može lijepo iznijeti u javnost kao priča o bahatosti privilegiranih bijelaca koji gaze po crncima nekažnjeno itd, pa možete zamisliti kuda priča ide dalje. Možda i ne možete, pogledajte film. U stvari ne, pročitajte ipak knjigu.

Nitko mu nije bio od pomoći

Dakle, Briana je apsolutna katastrofa zadesila tokom čitavog ovog projekta, i tijekom snimanja i prije i nakon njega, i kod publike i kod kritike. Kod publike blaga tragedija na blagajnama, od uloženih 47 milijuna vraćeno je 15, a kada pričamo o kritici, ukupno su 54 službene recenzije napisane i 46 njih je bilo negativno.

Neki koncenzus kritičara je glasio "Vatromet taštine je bezobrazno loša adaptacija fino promišljene knjige, fatalno pogrešno sastavljena i lišena ključnog smisla za ironiju izvornog materijala. Dodajte je na gomilu holivudskih ambicioznih neuspjeha i da je se više nikad ne sjetimo." Ni piscu Tomu Wolfeu se nije svidjelo kako je sve ispalo, ali to valjda nije potrebno ni isticati.

Kao što je poznato, Brian je dobar čovjek, ali morao je zavoditi red (lakše mu je išlo uz šešir a la Daniel Plainview koji je nosio na snimanju, no ipak nedovoljno lako) i smiruje ego dva mlada vučjaka Willisa i Hanksa koji samo što oči nisu iskopali jedan drugom u namjeri da se "nadglume".

Nije pomagao ni stav koji su u radu pokazivala i ostala jaka glumačka imena što su se našla tu, Melanie Griffith, Morgan Freeman, F. Murray Abraham, nitko živ nije bio od pomoći, štoviše svi su bili od odmoći iz raznoraznih razloga.

Dosta je utjecalo na spomenuti ego, kao i na samu produkciju što su toliki ljudi odbili uloge prije nego što su ih finalni glumci dobili. Jack Nicholson, John Cleese, Kevin Costner, Chevy Chase, Michelle Pfeiffer, Christopher Reeve, Walter Mattau, Alan Arkin, Edward James Olmos, Uma Thurman, Tom Cruise, Steve Martin itd. itd. itd, svi su oni bili konkretno ili posredno povezivani sa filmom, ali na kraju se završilo drugačije i kao da je sve to stvorilo atmosferu budućeg kolapsa. Oni koji su uloge prihvatili su se osjetili kao 10. ili 15. izbori, a u pitanju su ljudi koji ne vole, niti prihvaćaju da budu ni drugi izbori.

Nakon "Vatrometa taštine" Brianu ni pakao ne bi teško pao

Posebno je mučno bilo sa Willisom koji je na sve kukao i koji je svakodnevno izazivao strpljenje Briana, još uvijek se ispredaju legende o tome kako je moguće da ga nikad nije udario. Sa Abrahamom ništa lakše, a podsjetimo u pitanju je glumac koji je nekoliko godina ranije ovjenčan Oscarom za glavnu ulogu u "Amadeusu".

On na kraju nije želio ni biti potpisan u ovom filmu pošto mu nisu dozvolili da bude potpisan iznad naslova, tako da je skroz uklonio svoje ime s najavne, kao i odjavne špice, te s promotivnih postera.

Što se tiče npr. Hanksa, on se već tad uspinjao da postane ozbiljan glumac i svima išao na živce zbog toga, ali nije uspijevao u svojoj namjeri sve do "Philadelphije" koju godinu kasnije, Freeman je i dobio dodatno napisanu, točnije dopisanu, ulogu suca samo zato što je tamnoputan (potvrđeno), pa ga je to nerviralo i da ne nabrajamo dalje po imenima, jedno totalno rasulo i kada mirni bradonjica poput De Palme preživi čitav taj vatromet taštine tijekom, prije i poslije "Vatrometa taštine", onda mu ni naredni poneki fejlovi ne padnu teško, ne padne mu teško ni sam pakao.

Ali dosta o fejlu, dosta o paklu, ipak su ga sva ta slavna imena preživjela i nikome nije uništio karijeru, mada je svima barem usporio, a nije je uništio ni nesretnom Brianu i bez obzira na ovu kataklizmu u pitanju je jedan od najboljih živih reditelja čije ćemo genijalne filmove namjerno ostaviti nespomenutima pošto bi ih svatko trebao znati napamet. Jedini BDP kojem se vjeruje i sveti holivudski velikomučenik ljeta gospodnjeg 1990. godine - Brian De Palma.