NETFLIXOVA glazbena dramedija "Don't Say Good Luck" u samo nekoliko dana od premijere postala je jedan od najgledanijih filmova na platformi. U središtu priče je srednjoškolka koja se priprema za jedan od najvećih trenutaka svog života, dok se istodobno kod kuće mora suočiti sa situacijom za koju se nitko njezinih godina ne može pripremiti.

Film redateljice Julije Hart premijerno je prikazan 14. kolovoza, a glavnu ulogu Sophie Birenbaum utjelovila je Sunny Sandler, kći Adama Sandlera. Uz nju glume Melanie Lynskey, Max Greenfield, Bebe Neuwirth i Steve Buscemi.

Galerija

Školski mjuzikl i obiteljska drama

Sophie dobiva glavnu ulogu u školskom mjuziklu i spremna je stati pod svjetla pozornice, no njezin život ubrzo postaje mnogo dramatičniji izvan nje. Njezinoj majci Elizabeth (Melanie Lynskey) vratio se rak pa se tinejdžerske brige, uzbuđenje zbog predstave i odrastanje isprepliću sa strahom od gubitka.

Upravo je odnos Sophie i njezine majke emocionalno središte filma. Hart je za Tudum otkrila da su joj Sunny Sandler i Melanie Lynskey bile prvi izbor za svoje uloge. Posebno je pohvalila Sandler, istaknuvši njezinu sposobnost da u istoj sceni prenese različite emocije te da se jednako dobro snašla u glumačkim i pjevačkim zahtjevima uloge.
 

Sophieina oca Teda glumi Max Greenfield, a Sandler je posebno izdvojila emotivnu scenu oca i kćeri u automobilu kao onu na koju je najponosnija. Bebe Neuwirth pojavljuje se kao Linda, dok Steve Buscemi u ulozi Dalea prvi put u karijeri glumi djeda. U glumačkoj postavi su i Jack Champion, Stephanie Beatriz, Scarlett Estevez, Emma McNulty, Elyse Bell i Jon Lovitz.

Obiteljska atmosfera obilježila je projekt i iza kamere. Hart je scenarij napisala sa svojim suprugom i dugogodišnjim suradnikom Jordanom Horowitzom te Laurom Hankin, dok su među producentima Adam i Jackie Sandler. Članovi obitelji glumaca i filmske ekipe pojavljuju se i kao statisti, a zidove delikatese obitelji Birenbaum krase stvarne obiteljske fotografije ljudi koji su sudjelovali u stvaranju filma.

Kritičari posebno pohvalili Melanie Lynskey

Film je naišao na vrlo dobre reakcije kritičara. Na Rotten Tomatoesu trenutačno ima 94 posto pozitivnih recenzija kritičara.

Monica Castillo iz AV Cluba smatra da filmu koristi to što se ne usredotočuje prvenstveno na nadolazeću smrt, nego na život i njegovu neurednost. Upravo zbog toga, prema njezinu mišljenju, emocionalni trenuci djeluju zasluženo, a ne kao nešto što se podrazumijeva samo zato što priča govori o raku.

Angie Han iz The Hollywood Reportera posebno je izdvojila Melanie Lynskey. Nazvala ju je pravim draguljem glumačke postave te pohvalila njezinu potpunu prisutnost u ulozi čak i dok Elizabeth zbog bolesti postupno gubi snagu.

Guy Lodge iz Varietyja film opisuje kao promišljen i nenametljivo human, dodajući da vrlo dobro zna kada treba pustiti emocije da dođu do izražaja.

Peter Bradshaw iz Guardiana bio je nešto suzdržaniji. Film je opisao kao sladunjavu, ali iskrenu tinejdžersku melodramu koja bi posebno mogla osvojiti gledatelje sklone pričama o srednjoškolskim problemima i broadwayskim pjesmama.

Gledatelji kažu da ih je film rasplakao

Vrlo dobre ocjene film je dobio i od publike, koja mu je na Rotten Tomatoesu dala 84 posto pozitivnih recenzija. Brojni gledatelji u svojim komentarima ističu upravo njegov emocionalni učinak.

Jedna korisnica Reddita, koja je majku izgubila s 20 godina, napisala je da ju je film pogodio snažnije nego što je očekivala. "Nikada nisam toliko plakala tijekom filma. Posljednja scena posebno će pogoditi svakoga tko zna kako je izgubiti majku", poručila je, dodajući da je film za nju podsjetnik koliko je život kratak.

Druga je gledateljica pohvalila Sunny Sandler, ali je kao najveću snagu filma izdvojila Lynskey. Posebno joj se svidjelo što film ne pokušava svaku tešku situaciju prikazati pretjerano dramatično.

"Sve što treba biti intenzivno zapravo se događa u vama", napisala je. Završnu montažu, dodala je, gledala je u suzama, a film je opisala kao tužan, smiješan, kaotičan i gorko-sladak.

Jedan gledatelj otišao je toliko daleko da ga je nazvao možda i najdražim filmom koji je ikada gledao. Objasnio je da nije mogao prestati plakati, ali da su to bile i suze radosnice te da ga je priča natjerala na razmišljanje o vlastitoj obitelji i onome što je u životu zaista važno.

Drugi je priznao da je u početku očekivao da će "Don't Say Good Luck" biti tek projekt napravljen kako bi Sunny Sandler dobila veliku ulogu, ali se predomislio nakon gledanja. "Bila je nevjerojatna i nadam se da je pred njom sjajna budućnost", napisao je te dodao da ga je film rasplakao i u sretnim i u tužnim trenucima.

Sličnu reakciju imao je i gledatelj koji je prebolio rak. Napisao je da je posljednjih pet minuta filma proveo neutješno plačući te da nije očekivao da će ga film povezan s Adamom Sandlerom toliko emotivno pogoditi.

Priča je inspirirana stvarnim iskustvom

Snažan emocionalni naboj filma nije slučajan. "Don't Say Good Luck" inspiriran je stvarnim iskustvom scenaristice Laure Hankin. Ona je u srednjoj školi dobila glavnu ulogu u školskom mjuziklu upravo u vrijeme kada se njezinoj majci vratio rak.

Hankin je na temelju tog iskustva napisala prvu verziju scenarija, koju su poslije doradili Hart i Horowitz. Hart smatra da upravo osobna i vrlo specifična priroda priče omogućuje gledateljima da se s njom povežu čak i ako nisu prošli potpuno isto iskustvo.

Sandler je priznala da joj je spoznaja da glumi osobu koja je takvu situaciju doista proživjela bila istodobno najteži i najljepši dio uloge.

Hart je poruku filma sažela kroz Sophien odnos prema umjetnosti. Junakinja tijekom priče uči kako se nositi s teškim životnim iskustvima tako što svoje osjećaje usmjerava u kreativno stvaranje, zbog čega redateljica film vidi i kao podsjetnik na snagu umjetnosti u najtežim razdobljima života.

Čini se da je spoj glazbe, tinejdžerske priče i obiteljske drame vrlo brzo pronašao publiku. Samo nekoliko dana nakon premijere "Don't Say Good Luck" trenutačno je drugi najgledaniji film na Netflixu u svijetu te najgledaniji u Hrvatskoj.