FILMSKI festival u Cannesu desetljećima je zauzimao jedinstveno mjesto u kulturnoj mašti, ne samo kao najprestižniji svjetski filmski festival, već i kao najglamuroznija holivudska ispostava. Od Grace Kelly na Croisettei i bosonoge Julije Roberts na crvenom tepihu do Toma Cruisea koji je uz prelet borbenih zrakoplova zatvorio Rivijeru, Hollywood je ostavio neizbrisiv trag.

No, ovogodišnje izdanje festivala, koje počinje danas, priča sasvim drugačiju priču, obilježenu gotovo potpunim izostankom velikih filmova holivudskih studija i povratkom međunarodnoj autorskoj kinematografiji, piše The Guardian.

Gotovo potpuni izostanak Hollywooda

Nakon što je prošlih godina u Cannesu ugostio premijere hitova poput "Nemoguće misije: Odmazda", "Top Gun: Mavericka" i "Indiane Jonesa i artefakta sudbine", ovogodišnji program ne sadrži nijedan veliki studijski blockbuster. "Ove godine nema velikog američkog filma", ističe Scott Roxborough, europski urednik Hollywood Reportera. "Obično barem jedan veliki hit ima premijeru u Cannesu ili koristi festival za europsko lansiranje."

Za Zlatnu palmu natječu se samo dva američka filma, i to oba većinski financirana izvan SAD-a: glazbena fantazija o dobu AIDS-a "Čovjek kojeg volim" redatelja Ire Sachsa s Ramijem Malekom i Rebeccom Hall, te kriminalistička drama Jamesa Graya "Papirnati tigar" s Adamom Driverom i Scarlett Johansson.

U programu "Izvjestan pogled" premijerno će biti prikazani "Tinejdžerski seks i smrt u kampu Miasma" Jane Schoenbrun i redateljski prvijenac Jordana Firstmana "Club Kid". Izvan konkurencije prikazat će se noir-drama "Dijamant" Andyja Garcíje, u kojoj glume Bill Murray i Dustin Hoffman, te redateljski prvijenac Johna Travolte, "Propeler jednosmjerni noćni autobus", adaptacija njegove knjige iz 1997. godine.

Zašto su filmski studiji postali oprezni?

Direktor festivala Thierry Frémaux tvrdi da Cannes samo odražava šire promjene u industriji. "Količinski gledano, studiji danas proizvode manje blockbustera i autorskih filmova nego u prošlosti", izjavio je nedavno. Roxborough smatra da su studiji postali oprezni i zbog rizika koje nose festivalske premijere.

"Studiji su shvatili da veliki film mogu lansirati i bez pomoći prestižnog filmskog festivala", rekao je, navodeći kao primjere uspješne filmove "Jedna bitka za drugom" i "Grešnici" koji su zaobišli festivale.

Tu je i pitanje kontrole. Na festivalu kritičari odlučuju kako će film biti predstavljen, što se može spektakularno izjaloviti. Primjerice, "Indiana Jones i artefakt sudbine" podbacio je na kino blagajnama nakon što su ga kritičari sasjekli u Cannesu 2023. godine.

"Danas loša kritika može u trenu postati viralna na društvenim mrežama", dodaje Roxborough. Ne treba zanemariti ni politiku. Ovogodišnjim Berlinaleom dominirala su geopolitička pitanja, što je za studije potencijalno štetno ako izjave s konferencija za medije postanu viralne.

Povratak međunarodnih autora

Umjesto holivudskog sjaja, ovogodišnja konkurencija označava povratak međunarodnom autorskom programu na kojem je Cannes i izgradio svoju reputaciju.

Pedro Almodóvar vraća se s filmom "Gorki Božić", a uoči festivala kritizirao je Oscare zbog apolitičnosti, rekavši za Los Angeles Times kako je "prilično upadljivo gledati prijenos Oscara na kojemu gotovo da i nije bilo prosvjeda protiv rata ili protiv Trumpa".

Iranski oskarovac Asghar Farhadi predstavlja "Paralelne priče" s Isabelle Huppert i Vincentom Casselom. Mađarski redatelj László Nemes donosi francusku dramu o pokretu otpora "Moulin", rumunjski redatelj Cristian Mungiu vraća se s filmom "Fjord", a prognani ruski autor Andrej Zvjagincev premijerno prikazuje politički triler "Minotaur".

U konkurenciji su i novi filmovi japanskih majstora Hirokazua Kore-ede i Ryusukea Hamaguchija, kao i "Domovina" Paweła Pawlikowskog sa Sandrom Hüller u glavnoj ulozi. Međunarodni duh festivala odražava i žiri kojim predsjeda južnokorejski redatelj Park Chan-wook, a čine ga i Demi Moore te Chloé Zhao.

Novi trendovi i mlađa publika

"Zapravo, nikad nisam bio uzbuđeniji zbog programa u Cannesu", kaže Chris Cotonou, zamjenik urednika časopisa A Rabbit's Foot. "Cannes ponekad zna upasti u zamku spektakla za filmsku industriju. Ove je godine fokus puno više na kinematografiji svjetskih autora."

Cotonou ističe da mlađu publiku, oblikovanu platformama kao što su Letterboxd i Mubi, sve više privlače međunarodni redatelji koji su se nekad smatrali nišnima. "Mnoge mlađe gledatelje više uzbuđuje film Hamaguchija nego Coppole ili Tarantina. Možda festival, uviđajući novu vrstu svjetskog filmofila, prihvaća činjenicu da mu studiji više nisu nužni", zaključuje.

Slabija prisutnost britanskog filma

Osim Hollywooda, i britanska kinematografija ove godine ima iznenađujuće slabu prisutnost, bez ijednog redatelja u glavnoj konkurenciji. Jedini britanski film u službenom programu je dokumentarac "Cantona" u sekciji posebnih projekcija. U popratnim programima prikazuju se filmovi Clije Barnard, Sare Ishaq i Barnabyja Thompsona.

Mia Bays, direktorica BFI-jevog fonda za snimanje filmova, tvrdi da Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje ima "snažnu prisutnost" u širem programu te napominje da odabir filmova često ovisi o tajmingu. "Nakon Berlinala u veljači, koji je bio jedan od najjačih za britanske filmove u mnogo godina, i u iščekivanju jesenskih festivala, vjerujemo da imamo mnogo razloga za slavlje i optimizam", rekla je.

Ipak, ni povlačenje Hollywooda ni slabija godina za britanski film vjerojatno neće narušiti ugled Cannesa kao vodećeg arbitra ukusa u filmskoj industriji. Od "Anore" do prošlogodišnjih hitova na stranim jezicima poput "Sentimentalne vrijednosti" i "Bila je to samo nesreća", filmovi lansirani na Croisettei redovito dominiraju sezonom nagrada dugo nakon što jahte otplove kući.