POSLJEDNJA knjiga Slavenke Drakulić "Zašto nisam naučila kuhati" predstavljena je na Festivalu svjetske književnosti u sklopu programa "U spomen na Slavenku Drakulić". U knjizi, koja kroz hranu i obiteljsku svakodnevicu analizira položaj žena, Drakulić razotkriva patrijarhalnu ideologiju skrivenu u običnim predmetima, ritualima i očekivanjima. O nizu intimnih i duhovitih priča na predstavljanju su govorile njezine prijateljice i suradnice Jasmina Kuzmanović, Alemka Lisinski i Marija Ott Franolić.

Urednikova sjećanja i planovi

Seid Serdarević, programski direktor festivala i urednik u Frakturi, koja je izdala knjigu, rekao je da je festival prvotno trebao ugostiti samu autoricu. "Slavenka je, nažalost, iznenada preminula u lipnju ove godine, tako da nam svima neizmjerno nedostaje", kazao je.

Prema njegovim riječima, Drakulić je inspiraciju crpila iz vlastitog iskustva, ali je pažljivo slušala i priče drugih. Dodao je kako se za pisce često kaže da su kradljivci i lažovi kojima je posao slušati druge, "ukrasti" njihovu priču i potom je preraditi.

Serdarević je otkrio i da je postojala ideja za ukupno tri slične knjige. "Nadam se da ćemo drugu uspjeti napraviti, a za treću nisam potpuno siguran da imamo dovoljno materijala", rekao je.

Kao polazište za knjigu poslužili su zidnjaci, ukrasne krpe s porukama koje su stajale iznad štednjaka u seoskim i prigradskim kuhinjama. Jedan od najpoznatijih natpisa bio je: "Kuharice, manje zbori da ti jelo ne zagori." Serdarević je istaknuo da su ti zidnjaci, koje je nazvao briljantnima, bili velika inspiracija za autoricu.

"Knjiga sadrži čitav niz pripovijedaka koje kreću iz vrlo osobnog i, u tom smislu, rekao bih da je to najosobnija Slavenkina knjiga", zaključio je.

Društvena dijagnostika i osobni pečat

S ocjenom da je riječ o najosobnijoj knjizi složila se i Marija Ott Franolić, urednica koja je s Drakulić radila na sređivanju arhiva. Objasnila je kako je autorica od naizgled nevažnih tema poput kuhanja ili obiteljskih ručkova dolazila do širih društvenih zaključaka, zbog čega ju je nazvala izvrsnom društvenom dijagnostičarkom.

Kroz priče o svakodnevici, Drakulić je pisala o pritisku koji se i danas stavlja pred žene da moraju znati i voljeti kuhati. Ott Franolić je dodala da je autoricu posebno iritirala tvrdnja da je neko jelo "jednostavno skuhati".

Novinarka Jasmina Kuzmanović ispričala je kako ju je jedna poznanica pitala zašto Drakulić nije naučila kuhati. Kuzmanović je objasnila da to nije točno: "Slavenka je naučila kuhati, ali je fantastično kuhala tridesetak jela i nije željela izići izvan tih trideset jela, niti kao konzumentica niti kao chef."

Filmska kritičarka Alemka Lisinski smatra da je Drakulić ovom knjigom bez straha ušla u memoaristiku. "Kada sam ovu knjigu čitala još prije izdanja, prvi sam put imala osjećaj da je ušla u vode memoaristike i da se toga ne boji. Dakle, tu je Slavenka s nama – sa svojom pričom i poviješću. To je izuzetno osobno, ali ni u jednom trenutku nije privatno, jer ona ima nevjerojatan dar razdvojiti te razine", izjavila je Lisinski.

Život i djelo

Slavenka Drakulić (Rijeka, 1949.) bila je novinarka i spisateljica. Nakon diplome iz književnosti i sociologije u Zagrebu, objavljivala je članke i komentare u brojnim domaćim i stranim medijima. Pisala je na hrvatskom i engleskom, a knjige su joj prevedene na tridesetak jezika.

Njezina publicistika bavila se svakodnevicom u socijalizmu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i europskim temama. Knjiga "Smrtni grijesi feminizma" iz 1984. godine smatra se jednim od prvih važnih feminističkih djela u istočnoj Europi.

U romanima se fokusirala na teme ženskog tijela, bolesti, traume i starenja, a pisala je i o sudbinama kreativnih žena koje su živjele uz poznate umjetnike. Među najpoznatijim romanima su joj "Hologrami straha", "Mramorna koža", "Kao da me nema", "Frida ili o boli" i "Dora i Minotaur". Slavenka Drakulić preminula je 20. lipnja 2026. u Sovinjaku.