POSJETITELJI pariške Cinémathèque Française unutar njezinih zidova mogu pronaći i Muzej Méliès, posvećen "magiji kinematografije". U njemu se čuvaju artefakti iz povijesti filma kao spektakla, od "2001: Odiseje u svemiru" do "Blade Runnera".

S naglaskom na evoluciji vizualnih efekata, muzej posebnu pažnju pridaje znanstvenoj fantastici, žanru koji svoje korijene vuče upravo iz Francuske i djela Georgesa Mélièsa, čiji se film "Put na Mjesec" ili "Le voyage dans la lune" iz 1902. godine danas smatra prvim znanstveno-fantastičnim filmom, piše Open Culture.

Više od jedne slike

Gotovo svatko vidio je barem jedan kadar iz "Puta na Mjesec" - onaj s kapsulom zabijenom u oko vidno iznerviranog čovjeka na Mjesecu. Ipak, tek gledanjem cijelog filma, koji u priloženoj verziji traje petnaestak minuta, postaje jasna njegova stvarna važnost za razvoj kinematografije.

Revolucionarne tehnike i kazališni pristup

Méliès, naime, nije bio samo pionir jednog žanra, već i niza tehnika kojima je proširio vizualni rječnik novog medija. Primjerice, približavanje Mjesecu (kojeg glumi sam redatelj) neposredno prije slijetanja bio je kadar kakav nikada prije nije viđen u doba praktički nepomičnih filmskih kamera, a za njegovu izvedbu bila je potrebna istinska tehnička domišljatost.

Naravno, gledatelju u 21. stoljeću prvo će u oči upasti ono po čemu se film razlikuje od današnjih, a ne ono što mu je poznato. U eri kada je kazalište još bilo dominantan oblik zabave, Méliès se držao kazališnog načina postavljanja scene, s vrlo malo rezova i gotovo bez promjena kuta kamere.

Iako se podrazumijeva da je film iz 1902. nijem i crno-bijel, malo tko zna da su postojale i kolorirane verzije, mukotrpno ručno bojane kadar po kadar. 

Rađanje filmske priče

Zapravo, Méliès je kinematografiji otvorio daleko dublje mogućnosti nego što se to danas uglavnom misli. Kako se ističe u videu "A Matter of Film", filmski zapisi prije njega uglavnom su prikazivali prizore iz svakodnevnog života.

Bili su impresivni kao tehnološka demonstracija - legenda kaže da su se gledatelji 1896. bojali da će ih vlak koji se približava na platnu pregaziti - ali nisu imali narativnu strukturu. Poput ostalih Mélièsovih djela, "Put na Mjesec" dokazao je da film može ispričati priču.

No, dokazao je i nešto još važnije za moć medija: da priču može ispričati tako da njezine slike ostanu urezane u kolektivno pamćenje i više od stoljeća kasnije, čak i kada detalji radnje izgube na važnosti.