ALFREDO James Pacino, poznatiji kao Al Pacino, rođen je 25. travnja 1940. u Istočnom Harlemu u New Yorku, u obitelji talijanskog podrijetla. Roditelji su mu se razveli kada je imao dvije godine, a majka Rose odvela ga je živjeti kod svojih roditelja u Bronxu. Odrastao je bez oca, u skromnim uvjetima, okružen pričama o Italiji, vjeri i preživljavanju u velikom gradu. Ulica ga je očvrsnula, a film mu je bio bijeg iz stvarnosti.

Od malih nogu pokazivao je sklonost prema glumi, često imitirajući ljude iz susjedstva, a kasnije i slavne osobe. Iako nije bio osobito dobar učenik, pokazivao je snažnu unutarnju potrebu za izražavanjem. U tinejdžerskim godinama zarađivao je kao dostavljač i čistač kazališta, istovremeno pohađajući glumačke radionice, gdje su njegovi mentori brzo uočili njegov talent. Bio je povučen, ali snažnog karaktera -  osobina koja će obilježiti cijelu njegovu glumačku karijeru.

Težak početak i kazališni uspon

Al Pacino dugo je tražio svoje mjesto. Odbijali su ga na više audicija, a povremeno je bio i beskućnik. Ipak, nije odustajao. Pohađao je prestižnu glumačku radionicu Leeja Strasberga, gdje se usavršavao u metodskoj glumi, koja ga je duboko oblikovala. Kazalište mu je bilo prva ljubav, a za ulogu u predstavi Does a Tiger Wear a Necktie? (1969.) osvojio je nagradu Tony i privukao pozornost filmske industrije.

Prve filmske uloge bile su skromne, ali 1971. dolazi do ključnog prekreta - uloge u filmu Panika u parku droga (The Panic in Needle Park), koja je privukla pozornost redatelja Francisa Forda Coppole. U potrazi za glumcem koji bi mogao utjeloviti Michaela Corleonea u Kumu (The Godfather), Coppola je inzistirao na nepoznatom Pacinu, unatoč protivljenju producenata.

Uloga koja je promijenila sve

Kum (The Godfather, 1972.) nije samo lansirao Pacina među zvijezde, već je definirao novu eru američke kinematografije. Njegova tiha, kontrolirana, ali eksplozivna interpretacija Michaela Corleonea bila je nešto posve novo. Uslijedile su nominacije za Oscara i globalna slava.

Nastavio je nizati nezaboravne uloge: Serpico (1973.), Kum II (The Godfather Part II, 1974.), Pasje poslijepodne (Dog Day Afternoon, 1975.), I pravda za sve (.And Justice for All, 1979.). Igrao je likove u kompleksnim životnim situacijama, muškarce koji se bore s unutarnjim demonima, moralom i sustavom. Njegove izvedbe bile su studije karaktera, a način na koji je uranjao u uloge postao je legendaran.

Osamdesete i Lice s ožiljkom

Nakon kraćeg zatišja krajem sedamdesetih, Pacino se vraća ulogom Tonyja Montane u filmu Lice s ožiljkom (Scarface, 1983.) redatelja Briana De Palme.

Film u početku nije bio dobro prihvaćen, ali s vremenom je stekao kultni status i postao simbol jednog razdoblja pop-kulture. Iako je ponovo glumio kriminalca, Pacinov stil glume u ovom filmu bio je energičan i grub, potpuno suprotan Corleoneovoj smirenosti, što je pokazalo njegov glumački raspon.

Unatoč statusu zvijezde, Pacino nikada nije robovao slavi. Nastavio je glumiti u kazalištu i birati uloge koje su ga zanimale, iako nisu uvijek bile komercijalno uspješne. Neki od njegovih filmova iz osamdesetih nisu naišli na pozitivne kritike, ali su mu omogućili da eksperimentira s formom i sadržajem.

Devedesete - konačno priznanje

Godine 1992., nakon sedam prethodnih nominacija, Pacino konačno osvaja Oscara za glavnu mušku ulogu u filmu Miris žene (Scent of a Woman). Ulogom slijepog, ciničnog, ali karizmatičnog pukovnika Sladea, još je jednom pokazao glumačku virtuoznost. Njegov monolog o časti i izborima u životu ostaje jedan od najupečatljivijih trenutaka u modernom filmu.

Slijede zapažene uloge u filmovima Carlitov način (Carlito's Way, 1993.), Vrućina (Heat, 1995.), gdje se prvi put na filmskom platnu suočio s Robertom De Nirom, Donnie Brasco (1997.) i Probuđena savjest (The Insider, 1999.). Bio je jedan od rijetkih glumaca koji su mogli s jednakom uvjerljivošću glumiti kriminalce, policajce, odvjetnike i slomljene idealiste.

Privatni život daleko od reflektora

Al Pacino nikada se nije ženio, iako je bio u vezama s mnogim poznatim ženama, kao što su Diane Keaton, Beverly D'Angelo i Lucila Sola. Ima četvero djece, a očinstvo mu je, kako je više puta naglasio, jedno od najvažnijih životnih iskustava.

Privatni život oduvijek je držao daleko od javnosti. Nije volio glamur ni crvene tepihe, rijetko je davao intervjue, a slava ga nikada nije definirala. Bio je poznat po opsesivnoj pripremi za uloge i dubokoj predanosti kazalištu, kojem se redovito vraćao.

Kasnija karijera i rad sa Scorseseom

U 21. stoljeću Pacino nastavlja s ulogama u raznim žanrovima, od HBO-ovih filmova poput Ne poznajete vi Jacka (You Don't Know Jack, 2010.) i Phil Spector (2013.) do blockbustera poput Oceanovih trinaest (Ocean's Thirteen, 2007.). Godine 2019. ostvaruje novu suradnju s Martinom Scorseseom i Robertom De Nirom u filmu Irac (The Irishman), koji donosi distanciran, refleksivan pogled na svijet zločina.

Pacino se okušao i u serijama, od kojih je jedna od najznačajnijih Hunters (2020. - 2023.), gdje glumi vođu skupine lovaca na naciste.

Živa legenda i simbol glumačke predanosti

Al Pacino dobitnik je svih najvažnijih filmskih i kazališnih nagrada: Oscara, Emmyja, Zlatnog globusa, Tonyja i nagrade AFI za životno djelo. Njegov utjecaj na film i kazalište je neizmjeran, a njegov način glume postao je uzorom generacijama mladih glumaca.

U svijetu u kojem se slava često mjeri površnim metrikama, Pacino je ostao vjeran sebi - introspektivan, pomalo samotnjački, ali neumoran u svojoj umjetnosti. Njegova karijera nije samo nizanje uspjeha, već duboko osobno putovanje kroz likove, priče i vrijeme.