OD SVIH scena u "Kum" sagi, nekako najviše osjećaja realnosti stvaraju saslušanja u drugom dijelu kada Michael Corleone, Willi Cicci, Frankie Pentangeli pričaju što su radili, a ispituje ih ovaj čovjek na čelu komiteta.

Možda tada prvi put imamo "pogled sa strane" i iz stvarnog svijeta na cijeli taj mitološki gangsterski univerzum koji je tako briljantno stvoren i tada se zapravo iskreno i bez uvijanja priča o onome što pripadnici Corleone familije čine (sve dok se ne prestane pričati iskreno), ali jedan od razloga zašto tako dobro funkcioniraju ti donekle otrežnjavajući segmenti jest i odabir glumca koji će ući u verbalne razmjene s krimosima.

On upravo izgleda kao da je istinski sudski moljac ili bar neki dokumentarist HRT-a sa stogodišnjim stažom, prosto državni stan izbija iz njegove pojave i na trenutke izgleda kao da je čitava ta faza priče uzeta kao isječak iz televizijskog Dnevnika, a ne da je snimana filmskom kamerom.

Jedina glumačka uloga, ali mnoštvo scenarija

Prašnjavi brka predsjednik stambene komisije djeluje tako realistično između ostalog zato što on nije glumac uopće. Coppola je unajmio novinara i scenarista Williama Bowersa za ovu rolu, a njega osim u "Kumu 2" apsolutno nigdje više ne možemo vidjeti jer nigdje više nije ni glumio.

On spada u onu divnu grupu ljudi koje samo znamo iz "Kumova", pa tako na lica Johnnya Fontanea, Bonasere, Terese Hagen i još nekoliko njih ne možemo nigdje više naići u filmovima sve i da nam je to želja.

Bowers se ovdje pojavi, zaliči nam na stvarnog čovjeka i zauvijek nestane, što je super, a stvarni stvarni Bowers je ustvari bio više nego uspješan u svojim poslovima i vrlo (oštro)uman gospodin koji je napisao više izuzetnih scenarija, uostalom zaradio i dvije Oscar nominacije u vrijeme kad su bile malo manje bezvrijedne nego danas.

Riječ "duhovitost" ne ide uz njegovu vanjštinu, ali je itekako bio duhovit i čak krenuo svoj spisateljski put s nekoliko čistih komedija sve dok nije otišao u rat (Drugi svjetski), pa mu se java malo zamračila i poslije su njegovi radovi bili humoristički izmiješani s drugim žanrovima.

Kaubojci dominiraju među tim drugim žanrovima i mora se reći da mu najveći film i nema neke veze sa humorom, u pitanju je "Revolveraš" iz 1950. s Gregoryem Peckom, jedan od ozbiljnijih i možda podcjenjenijih vesterna cijele epohe, ali vremenom su mu stigle zasluge kakve zaslužuje i danas se uistinu smatra remek-djelom.

Tu je dobio prvu nominaciju, drugu za daleko svjetliji "The Sheepman", a ono što je interesantno istaknuti za raniji dio karijere jest da je No.1 holivudska hulja tog vremena Dan Duryea često glumio u filmovima koje je pisao Bowers ili kod kojih je bar pomagao u pisanju.

Prije svega vesterni "Black Bart, Highwayman" i "River Lady" u kojima je veliki Dan uparivao se s Yvonne De Carlo, onda "Criss Cross" gdje su također njih dvoje zajedno, ali glavni je nadolazeći superstar Brt Lancasta, a tu je i "Krađa" kad se Duryea duryeiše s Johnom Payneom i Shelley Winters.

Među ostalim bitnim naslovima za koje je potpisano ili nepotpisano William Bowers pisao scenarij nalaze se "Tight Spot", "Pitfall", "Convicted", "Cry Danger", "Split Second" (dosta suradnji i s Dickom Powellom), a posljednji klasik koji je radio je u isto vrijeme i posljednji kinematografski film u njegovom dugogodišnjem repertoaru, u pitanju je jedna od ljućih vestern komedija pod nazivom "Support Your Local Sheriff" s kraja šezdesetih gdje se u naslovnoj ulozi više nego skladno našao James Garner.

U "Kumu 2" Bowers izgleda kao da ima duplo više od 71 godine, ali imao je samo 57, dok je s upravo 71 na vratu preminuo u drugoj polovini osamdesetih i na taj način nije dočekao pohvaliti se kako je glumio u jednom od dva najbolja "Kuma", već samo u jednom od dva "Kuma", ali mnogi bi rekli da je drugi zapravo i najbolji. I nisu u krivu, a dijelom ili barem djelićem je za to zaslužan i - William Bowers.