IAKO većina nas ne razmišlja dvaput o hrani koju ćemo danas kuhati i jesti, ljudi u udaljenim dijelovima svijeta nisu te sreće. U arktičkom dijelu Kanade svježi proizvodi ne mogu se uzgajati zbog velikih zima, a hranu se mora avionom ili brodom dopremati s velike udaljenosti. To povećava cijene hrane, a puna vreća namirnica može koštati pravo malo bogatstvo.

Vodeći se time jedna žena je na Twitteru pokrenula lavinu reakcija.

Naime, u jednoj raspravi su je vegani nazvali "ubojicom" zbog prehrane koju prakticira, a ona im je odlučila pokazati koliko zapravo voće i povrće košta na Arktiku.

"Mnogi Eskimi žive u kućama pogođenim siromaštvom i ne mogu si priuštiti da žive skupim, veganskim načinom života. Moramo loviti da bismo jeli", napisala je na Twitteru.

Cijene proizvoda koje je fotografirala u trgovinama same se po sebi objašnjavaju i ne ostavljaju sumnju u to da prehrana bogata voćem i povrćem za mnoge može biti jednostavno nedostižna.

"Namirnice za tjedan dana obično koštaju oko 600 dolara (oko 3850 kuna)", kaže te objašnjava kako to uključuje kruh, mlijeko, šećer, kavu, tjesteninu, rižu, krumpiriće, juhe, sok, pakirano meso, zaleđeno povrće, maslac i ponekad voće.

Također je priznala kako njezina obitelj najčešće kupuje prerađenu hranu jer je ona puno jeftinija, a njih je osmero i treba im puno hrane.

Žena je sve koji misle da su Eskimi odlučili "ubijati" životinje radi krzna, mesa i kulture potaknula da dobiju novu perspektivu svijeta izvan njihove okoline. 

"Eskimi žive na Arktiku tisućama godina. Životinje su ostale tu i nikada nisu izumrle. Ne razlikujemo se od polarnih medvjeda koji love tuljane, tuljana koji love ribu, riba koje jedu škampe", smatra ona.

Kako bi doznali što stručnjak za veganski aktivizam ima za reći o ovom neobičnom slučaju, Bored Panda je kontaktirao Alexa J. O'Connora, strastvenog zagovornika prava životinja i osnivača YouTube kanala Cosmic Skeptic, podcasta i bloga posvećenog filozofskim idejama i raspravama u pristupačnom formatu. Alex je producirao videozapise sa zapaženim ljudima kao što su Peter Singer, Richard Dawkins i William Lane Craig.

"Veganima je vrlo lako, posebno na internetu, davati sveobuhvatne izjave koje se zapravo ne primjenjuju univerzalno, pa stoga postavljaju nerazumno visoke standarde ljudima koji nisu u stanju da ih praktički dostignu", smatra.

Alex je objasnio da je "veganstvo po definiciji minimiziranje nečijeg doprinosa patnji životinja u najvećoj mogućoj mjeri". To znači da je za nekoga poput njega, tko živi u Oxfordu u Ujedinjenom Kraljevstvu, vrlo lako usvojiti vegansku prehranu, a "najveća mjera u kojoj mogu smanjiti okrutnost nad životinjama je potpuno uklanjanje takvih namirnica iz svoje prehrane".

Ali upozorio je da to možda nije primjenjivo u drugim dijelovima svijeta. Alex je nadalje objasnio da "to znači da se netko može složiti s veganskom filozofijom, a opet nastaviti jesti životinjske proizvode, ako to njegova situacija zaista zahtijeva".

"U stvarnosti", dodao je aktivist za zaštitu životinja, "netko istovremeno može jesti životinjske proizvode potrebne za njegovo zdravlje i opstanak, a istovremeno jesti najmanju moguću količinu i iz najmanje neetičkih izvora kojima može pristupiti".

Ponovno je naglasio da se "nijedan vegan ne smije nadati uklanjanju svih patnji životinja, jer je to nemoguće", nego da za cilj treba imati minimiziranje patnje životinja. Štoviše, istaknuo je i da je lov, iako ga on nikada ne bi prakticirao, manje neetičan nego tvornički uzgoj životinja, koji je za njega "okrutan i brutalan način proizvodnje u kojem se neshvatljiv broj životinja suočava s nezamislivim mučenjima".