BIOLOZI sa Sveučilišta u Manchesteru prvi put su objasnili zašto nas dobar san zbilja priprema na surovost dana koji je pred nama.

Istraživanje provedeno na miševima, objavljeno u časopisu Nature Cell Biology, pokazuje da naš biološki sat povećava sposobnost održavanja tijela kada smo najaktivniji. Budući da znamo da je biološki sat sve neprecizniji što starimo, ovo otkriće moglo bi nam, prema autoru istraživanja dr. Karlu Kadleru, pomoći da riješimo misterije vezane uz starenje. Otkriće baca novo svjetlo na izvanstaničnu matricu tijela koja omogućava strukturnu i biokemijsku podršku stanicama u obliku vezivnog tkiva poput kostiju, kože, tetiva i hrskavice.

Više od polovice tjelesne težine je izvanstanična matrica, a pola nje otpada na kolagen za koji su znanstvenici već davno utvrdili da se potpuno formira do naše 17. godine. No, ono što su sad otkrili je da postoje dvije vrste fibrila - mikroskopskih sitnih vlakanaca povezanih u snopove koji sačinjavaju tkiva. Deblje fibrile, dimenzija oko 200 nanometara u promjeru, stalne su i imamo ih tijekom cijeloga života, nepromijenjene od naše sedamnaeste godine. Tanje fibrile, dimenzija oko 50 nanometara, žrtvene su, lome se tijekom dana pod naporima koje prolazimo, ali se po noći i obnavljaju.

Kolagen je promatran masenom spektrometrijom, a mišje fibrile najnovijom volumetrijskom elektronskom mikroskopijom svaka četiri sata tijekom dva dana. Kada bi biološki sat oslabio, deblje i tanje fibrile su se nasumično udružile i ponovno ga pojačale.

"Kolagen je naš najobilniji protein koji tijelu daje strukturu i osigurava cjelovitost, elastičnost i čvrstoću vezivnog tkiva tijela", rekao je doktor Kadler predstavljajući istraživanje.

"Logično bi bilo očekivati da naša izvanstanična matrica s vremenom postane sve slabija i slabija zbog svakodnevnog pritiska kroz koji prolazimo, ali sad konačno znamo zašto nije tako. Ako bismo zamislili cigle u zidu kao ovaj stalni, nepromjenjivi dio, boja na zidovima bila bi obnavljajući dio koji svako toliko treba osvježenje."

Za kraj, Kadler je dodao: "Ova spoznaja može imati posljedice na to kako razumijevamo biologiju na najosnovnijim razinama. Možda je ovo put koji će nam objasniti kako rane zarastaju ili kako točno starimo."