OLIVIA Cooper pobijedila je anoreksiju zahvaljujući želji da jednog dana postane majka. Ova 31-godišnjakinja kao tinejdžerica je provela 12 mjeseci u bolnici nakon što je spala na jedva 30 kilograma.

“Bila sam sportski tip, kapetan ekipa u školi, trenirala gimnastiku, uvijek aktivna”, Olivia je ispričala za Daily Mail.

U adolescentskoj dobi postala je svjesnija svog izgleda. Polako je prestala jesti, a postala je ovisna o vježbanju. Vrlo brzo to ju je dovelo do anoreksije. Shvatila je da drastično gubi na težini jer je mogla nositi samo dječju odjeću, ona za odrasle joj je bila prevelika.

Tada je primljena u bolnicu u Oxfordu gdje su je strogo nadzirali i morala se držati određenog plana prehrane. No, obrat se dogodio tek u trenutku kada je shvatila da želi imati djecu.

“Željela sam biti majka, ali znala sam da je to nemoguće ako budem nastavila uništavati svoje tijelo”, objasnila je.

“U bolnici sam bila 12 mjeseci. Bili su vrlo strogi. Vagana sam svakog ponedjeljka i četvrtka, morala sam se držati točno određenog plana prehrane, nadzirali su nas nakon obroka i radili smo krvne pretrage svakog tjedna.”

“Bilo je stvarno grozno i užasavajuće. Osjećala sam se potpuno izgubljeno. Konstantno sam vodila borbu između toga da me potpuno obuzme bolest i želje da je se riješim zauvijek. Bilo je iscrpljujuće.”

Olivijina bolest odrazila se i na njezinu obitelj. Kaže kako se tijekom tuširanja u bolnici onesvijestila i jako udarila glavom.

“Kad sam vidjela da mi se obitelj raspada, pomislila sam: “Što to radim?” Ne želim da sa mnom upravlja ova zla bolest. Znala sam da ću umrijeti, a to nisam željela.”

Danas je sretna i zadovoljna svojim tijelom i ponosna jer je uspjela roditi dvoje djece: dvogodišnju Bellu i 10-mjesečnog Jacka. Kaže kako se morala dogoditi promjena u njezinoj glavi kako bi počela drugačije razmišljati o hrani, a to je bilo najteže. 

“Prijeći preko toga da me neće što god pojedem učiniti debelom i da ne moram prehodati 15 kilometara ako pojedem jednu jabuku je bila najteža stvar tijekom oporavka”, rekla je.

“Sada nemam poseban režim. Brinem o dvoje djece mlađe od tri godine zbog čega živim prilično užurbano. Volim kuhati, volim hranu i volim jesti. Ne vježbam, osim što trčim za djecom.”

Za one koji se možda nalaze u situaciji u kakvoj je bila i sama, ima važnu poruku.

“Anoreksija nije dobra. Ne smije vas obuzeti. Život je tu da biste ga živjeli i bili zdravi. Znam da je teško tako razmišljati, ali može se. Ja sam dokaz”, zaključila je Olivia.