Helena iz Šumologije tjedno provodi 30 sati u šumi. Otkrila je kako prepoznati gljive
JESEN je vrhunac sezone gljiva, a vrganji su među najtraženijim šumskim plodovima. Ipak, njihovo branje nije uvijek jednostavno, osobito za one koji tek ulaze u svijet gljivarstva. Važno je znati prepoznati pojedinu vrstu, ali i razumjeti da se jestive i otrovne gljive ponekad mogu razlikovati po detaljima koje neiskusni berači lako previde.
O gljivama, ovogodišnjoj sezoni vrganja i pravilima kojih bi se berači trebali pridržavati razgovarali smo s Helenom Petrić, koja zajedno s partnerom Slobodanom Bjelajcem stoji iza profila Šumologija. Na društvenim mrežama dijele fotografije gljiva, biljaka i drugih zanimljivosti iz prirode, a pratiteljima nastoje približiti svijet koji se često skriva ispod naših nogu.
Zanimanje za gljive razvilo se iz ljubavi
Helena dolazi iz struke koja nema veze s prirodnim znanostima, a zanimanje za gljive razvilo se iz ljubavi prema planinarenju i boravku u prirodi. Slobodan je, s druge strane, inženjer šumarstva kojemu su gljive ljubav još od djetinjstva. Zajedno su odlučili pokrenuti Šumologiju kako bi svoja znanja i iskustva podijelili s drugima.
"Ja se gljivama intenzivno bavim već šest godina. Moj okidač i odskočna daska bila je edukacija kod poznatog determinatora-mentora Ervina Ragužina. Nakon toga znanje sam nastavila nadograđivati kroz brojne druge specijalizirane edukacije i predano čitanje stručne literature", ispričala nam je Helena.
Njihov interes nije ostao samo na teoriji. U prosjeku provode oko 30 sati tjedno na različitim terenima, gdje istražuju, promatraju i uče o šumskom svijetu.
Kakva je ovogodišnja sezona vrganja?
Jesen je, kaže Helena, vrhunac sezone gljiva, koja uglavnom traje od sredine rujna do prvog ozbiljnijeg mraza. No ovogodišnji vremenski uvjeti znatno su utjecali na njihov rast.
Ljeto je obilježila dugotrajna suša i visoke temperature, bez dovoljno kišnih razdoblja, što u početku nije pogodovalo razvoju gljiva. Nakon toga uslijedilo je obilnije kišno razdoblje koje je donijelo i više gljiva. Ipak, hladne noći u gorju zaustavile su novi val rasta vrganja.
"Vrganjima nikako ne odgovara nagli pad temperature. Zbog takvih specifičnih uvjeta berači bi fokus trebali preusmjeriti na nizinske krajeve. Vrganje je sada najbolje tražiti u šumama bukve i hrasta, gdje tlo još uvijek zadržava optimalnu toplinu potrebnu za njihov rast", objašnjava Helena.
Na rast gljiva, dodaje, utječe nekoliko čimbenika koji se moraju poklopiti, među kojima su vlaga, temperatura tla i zraka te zdrav ekosustav.
Kako prepoznati vrganj i s čime ga možemo zamijeniti?
Za prepoznavanje vrganja važno je promatrati cijelu gljivu, a ne samo njezin klobuk. Prema Heleninim riječima, posebnu pozornost treba obratiti na tri dijela: klobuk, donju stranu klobuka i stručak.
Klobuk je polukružnog oblika, a boja mu može varirati od svijetlo smeđe do tamnosmeđe, dok kod borovog vrganja može biti i ljubičasta. S donje strane nema listiće, nego cjevčice koje su kod mladih primjeraka bijele, zatim postaju žućkaste, a kod starijih poprimaju maslinastozelenu boju. Stručak je čvrst, trbušast i ima mrežicu.
Početnici najčešće griješe pri razlikovanju vrsta unutar obitelji vrganjevki. Helena izdvaja žučaru i sotonski vrganj, koji mogu izazvati ozbiljne probavne tegobe.
"Svaki detalj na gljivi mora odgovarati opisu vrste. Ako niste sto posto sigurni u ono što držite u ruci, ostavite gljivu tamo gdje ste je i pronašli - u njezinu domu", poručuje.
Početnici često previše vjeruju mobilnim aplikacijama
Jedna od najčešćih pogrešaka početnika jest oslanjanje na mobilne aplikacije za prepoznavanje gljiva. Problem je i promatranje samo jednog obilježja, umjesto analize cijele gljive, njezine anatomije i staništa u kojem raste.
Posebno je opasno zanemarivanje razvojnih faza jer se mlade otrovne gljive mogu zamijeniti za jestive vrste. Ne preporučuje se ni sakupljanje prestarih ili oštećenih primjeraka jer i oni mogu izazvati trovanje. Među čestim zabludama je i uvjerenje da su gljive koje su načeli puževi ili crvi sigurne za ljudsku prehranu.
"To je potpuno pogrešno jer životinjski organizam funkcionira posve drukčije od našeg. Najbolji dokaz za to je zloglasna zelena pupavka - iako je za čovjeka smrtonosna u malim količinama, puževima ona predstavlja uobičajenu i posve bezopasnu hranu", kaže Helena.
Problem može biti i prepoznavanje gljiva na temelju fotografija. Iako je neke vrste moguće odrediti na taj način, fotografija često ne prikazuje sve što je potrebno za pouzdanu procjenu. Kamera može iskriviti boje, a preko ekrana nije moguće provjeriti miris i teksturu gljive.
Za kvalitetnu procjenu potrebno je vidjeti klobuk, listiće ili cjevčice, cijeli stručak i njegovu bazu. Važno je uzeti u obzir i mjesto na kojem gljiva raste. Zbog toga Helena početnicima savjetuje da prve odlaske u šumu odrade u pratnji iskusnog determinatora ili kroz organizirane izlete lokalnih gljivarskih društava.
Košara i nožić obavezni su za branje gljiva
Za odlazak u šumu potrebno je ponijeti pletenu košaru i mali nožić. Plastične vrećice treba izbjegavati jer se u njima gljive lome i kvare. Važno je i birati područja udaljena od prometnica i poljoprivrednih zemljišta koja se tretiraju kemikalijama jer gljive iz okoliša mogu upijati toksine i teške metale.
Prema Heleninim riječima, plodno tijelo gljive pravilno se bere tako da se lagano zakrene i izvuče iz tla, a nastala rupica zatim zatrpa zemljom ili lišćem. Time se podzemni micelij štiti od isušivanja.
"Izuzetno je važno da se sasvim mlade gljive ostave da narastu, kao i one prestare i crvljive koje imaju ključnu ulogu u razmnožavanju, dok je uništavanje ili gaženje nepoznatih i otrovnih vrsta strogo zabranjeno jer svaka od njih ima nezamjenjivu ulogu u ekosustavu šume", upozorava Helena.
Postoje i pravila o količini gljiva koje se smiju ubrati. Ako berete na području kojim upravljaju Hrvatske šume, potrebna vam je dozvola koja se, kaže Helena, može besplatno izraditi putem njihove službene stranice. Za vlastite potrebe jedna osoba smije sakupiti najviše tri kilograma nadzemnih gljiva dnevno. Neke vrste, poput blagve, strogo su zaštićene i njihovo je branje zabranjeno.
Kako očistiti i sačuvati vrganje?
Nakon povratka iz šume važno je pravilno očistiti i pohraniti gljive. Helena savjetuje suho čišćenje, četkicom ili papirnatim ručnikom, kako bi vrganji zadržali svoju teksturu i aromu.
"U hladnjaku mogu u prosjeku stajati najdulje dva do tri dana, i to isključivo u papirnatoj vrećici ili otvorenoj posudi. Za dugotrajno čuvanje izvrsni su zamrznuti (tako da ih narežemo na ploške) ili osušeni u dehidratoru, što im višestruko pojačava miris i omogućuje trajanje u staklenkama", kaže Helena.
A kada je riječ o pripremi, vrganji su vrlo zahvalna namirnica koja se može dodavati različitim jelima. Helena i Slobodan vole ih kombinirati čak i s varivom od graha ili bolonjezom, no među omiljenim jelima izdvajaju vrganje s domaćim jajima, gustu juhu i kremasti rižoto.
Za pripremu rižota preporučuju sitno nasjeckani luk koji se lagano pirja na maslacu, nakon čega se dodaju vrganji, korjenasto povrće i riža. Sve se kuha uz postupno podlijevanje, a pred kraj se dodaje parmezan koji jelu daje kremastu teksturu.
Redovito ćemo vam predstavljati manje domaće OPG-ove, obrte i food entuzijaste. Priče možete pratiti ovdje.
