CANNELLONI su klasično talijansko jelo koje se sastoji od velikih cilindričnih cjevčica tjestenine, koje se pune raznim nadjevima, poput sira, mesa ili povrća, a potom peku u pećnici. Popularni nadjevi uključuju mesni ragu ili špinat i ricottu, a najčešće se prelijevaju umakom od rajčice i bešamelom.

Kao i većina jela s tjesteninom u talijanskoj kuhinji, cannelloni se obično poslužuju kao prvi slijed ili primi piatti tijekom većeg obroka. Među talijanskim proizvođačima tjestenine i povjesničarima hrane postoje različita mišljenja o podrijetlu cannellona, ali se pretpostavlja da je to u početku bilo siromašno jelo pripremljeno od ostataka i da se najčešće konzumiralo u blagdansko vrijeme.

Podrijetlo cannellona

Prema nekim povjesničarima hrane, prvi prototip cannellona, odnosno prva punjena cjevčica od tjestenine, datira iz prve polovice 19. stoljeća.

Zatim je napuljski kuhar Vincenzo Corrado navodno pripremio veliki pacchero, vrstu napuljske tjestenine koja podsjeća na predimenzionirane makarone, punjen mljevenim mesom i tartufima i skuhao ga u umaku od rajčice, što je za to vrijeme bio vrlo neobičan način posluživanja pacchera.

Međutim, postoji i popularno mišljenje da je cannellone 1924. godine izumio kuhar Salvatore Coletta iz Kampanije. Prema talijanskom novinaru i piscu Gaetanu Afeltri, početkom 1900-ih grad Amalfi je imao dva velika hotela smještena u dva preuređena samostana. Jedan je bio hotel Luna, koji postoji i danas, a drugi hotel Cappuccini, koji je danas Grand Hotel Convento.

Ta su dva hotela bila iznajmljena dvjema obiteljima; prvi obitelji Barbaro, a drugi obitelji Vozzi. Te su dvije obitelji imale dogovor prema kojem kada kuhinja jednog hotela izmisli novo jelo, prvo kušanje i prosudba pripada drugoj obitelji.

U kolovozu 1924. godine kuhar Cappuccina Salvatore Coletta pripremio je jelo koje je osobno predstavio don Alfredu Vozziju, vlasniku Cappuccina. Svoje jelo nazvao je cannelloni. Nakon što je don Alfredo kušao to novo jelo, poslao je kuhara da ga odnese na kušanje don Andrei Barbaru, vlasniku hotela Lune.

Don Andrea je bio poznati gurman i nakon što je kušao jelo, ustao je s ubrusom još uvijek vezanim oko vrata i naredio da zvona samostanske crkve zazvone u znak slavlja. U odgovor su zazvonila sva zvona grada i tako su rođeni cannelloni. Barem tako ide priča.

Izvorni recept

Originalni nadjev cannellona koje je pripremio Salvatore Coletta sadržavao je mljeveno meso, bešamel, ricottu, parmezan i mozzarellu, kao i preljev od rajčice. Međutim, postoji mnogo načina za punjenje ove tjestenine, koja se jede diljem Italije. Smatra se tradicionalnom u pokrajinama Marche, Kampaniji i Emilia-Romagni, gdje se najčešće puni bolonjez umakom ili raguom s kobasicama.

Još jedan vrlo popularan način posluživanja je da ih napunite ricottom i špinatom i prelijete umakom od rajčice, bešamelom ili mješavinom oba umaka. U Emilia-Romagni se ponekad umjesto umakom od rajčice cannelloni punjeni špinatom i ricottom peku preliveni bolonjezom.

Ako ste ljubitelj talijanske kuhinje, ne propustite naš klasični recept za cannellone s mesnim raguom. Slijedite jednostavne upute i uživajte u bogatom i kremastom okusu ovog popularnog jela.

Cannelloni di carne