Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.

Kažu da se u Hrašću Turopoljskom pored Velike Gorice može probati najbolja janjetina u Zagrebu, ali i okolici Zagreba. Restoran Hrašće, smješten na adresi Hrašćanska ulica 84 uz nogometno igralište, poznato je mjesto za sve ljubitelje janjetine, a kako navode na svojoj web stranici, to je i jedino preostalo mjesto na širem gradskom području specijalizirano baš za janjetinu s ražnja.

Galerija

Mjesto na kojemu su gužve uobičajena pojava

To, a i činjenica da sam za ovo mjesto dobila nekoliko preporuka i pročitala tonu pozitivnih recenzija, bili su dovoljni razlozi da se tamo zaputim na ručak. Bio je radni dan, nešto iza 13 sati, pa sam pretpostavila da nam ne treba rezervacija, no već ispred restorana zatekli smo priličnu gužvu i jedva uspjeli parkirati, što nam je samo potvrdilo koliko je ovo mjesto popularno. "Ne želim ni znati kako je ovdje vikendom", pomislila sam. Vikendom bi svakako bilo pametnije nazvati i rezervirati mjesto. 

Na ulazu nas je dočekao vlasnik, stariji gospodin koji tamo sjedi i, sudeći prema vrlo čestim pozivima na mobitel, zaprima rezervacije. Pitao nas je jesmo li ranije nazvali i rezervirali mjesto, što nismo učinili, no unatoč tome brzo nas je smjestio, jer je na natkrivenoj terasi ostalo još par slobodnih stolova.

Gospodin nas je uputio na sredinu terase, gdje nas je već čekao uredno postavljen stol i - na moje oduševljenje - preslatka mačka koja je spavala pored stola. Naime, terasom slobodno šeću njihove dvije mačke koje (tu i tamo) znaju "užicati" i malo janjetine, a nakon toga spokojno zaspu i ne doživljavaju vas (kao ova pored našeg stola). 

Osim velike terase, koja čak i izgleda prilično moderno i uređeno za ovakav tip restorana, tu je i unutarnji dio koji izgleda baš onako kako biste i očekivali - starinski, sve u drvu, s crvenim kariranim stolnjacima koji kao da su iz nekih drugih vremena.

Janjetina koja je na stol stigla brže nego što smo sjeli

Miris janjetine osjetio se čim smo izašli iz auta, a i ovdje se širio sa susjednih stolova, za kojima su gosti već uživali u svojoj porciji tople janjetine, domaćeg kruha, slasnih pola od krumpira, mladog luka i rajčica. Sve je izgledalo božanstveno, a s obzirom na to da nas je uhvatila poprilična glad, nadali smo se da nećemo morati dugo čekati.

Za stol smo sjeli točno u 13:23, a konobaru su trebale ravno dvije minute da nas dođe poslužiti. Ovdje nismo dobili nikakav jelovnik, no nije nam ni trebao, jer smo došli ciljano na jedno jelo. "Janjetina?", pitao nas je, na što smo mi odgovorili potvrdno i naručili kilogram janjetine, uz ranije nabrojane dodatke. 

U 13:27 stigla su nam pića, u 13:28 domaći kruh, mladi luk i rajčice, a već u 13:29 i kilogram te čuvene, slasne janjetine na zagrijanom pladnju. Dakle svega šest minuta nakon što smo sjeli za stol, jelo je već bilo posluženo. Brže nego u mnogim restoranima brze hrane.

Je li janjetina stvarno toliko dobra?

Krenimo prvo od janjetine, za koju se mnogi kunu da je najbolja u cijelom Zagrebu, ali i okolici. Bez pretjerivanja mogu potvrditi da je to istina. Izvana je hrskava i fino zapečena, iznutra slasna i sočna, taman dovoljno slana, a na dijelovima toliko ljepljiva da vam na kraju ne preostaje ništa drugo nego polizati prste.

Da, jeli smo prstima, jer je janjetinu upravo tako najslađe jesti. Kožica je bila hrskava i slana, meso mekano kao duša, toliko mekano da se raspadalo, a nema ni onog mirisa koji mnoge odbija od janjetine. Jedina zamjerka? Iako su kod janjetine s ražnja kosti normalan dio porcije, ovdje mi se učinilo kao da smo ipak dobili porciju s više kostiju nego mesa.

Možda još i bolji od janjetine bio je njihov domaći kruh, koji smo s guštom "slistili" sve do posljednje šnite, a odlične su im i pole krumpira, za koje nam je konobar istaknuo da su od domaćeg krumpira, što se zaista osjetilo. Bile su savršeno začinjene, taman pečene, slatke i sočne. Uz janjetinu su se odlično slagale.

Što još nude?

Osim janjetine, po kojoj su najpoznatiji i koju smo tog dana vidjeli na baš svakom stolu, ovdje po narudžbi "okreću" i guske i patke, nude i jela s roštilja i odreske, a u ponudi imaju i nekoliko deserata za zasladiti se nakon glavnog jela.

Nakon što smo s guštom pojeli janjetinu, primijetili smo da konobar nosi tanjure s palačinkama, pa smo naručili i jednu porciju palačinki te jednu baklavu, dva deserta koja su tog dana imali u ponudi.

Baklava je bila izrazito sočna i ukusna, bez ijedne zamjerke, a palačinke baš onakve kakve bi bile da ste došli kod bake - domaće, mekane iznutra, ali s hrskavim rubovima, i obilno punjene čokoladom. 

Za kraj, nema se tu što puno filozofirati - restoran Hrašće zaista nudi možda i najbolju janjetinu koju smo do sada probali. A cijena? Za kilogram janjetine ovdje ćete morati izdvojiti 51 euro, krumpir dodatnih 3.50 eura, luk i rajčicu također 3.50 eura, a domaći kruh 1.50 eura po porciji. Deserti stoje 4 eura tako da smo sve skupa, uz piće, platili 80 eura.

Bismo li se vratili? Definitivno. Možda ne baš toliko često, s obzirom na cijenu, a drugi bismo put ipak pazili da dobijemo koji komad s više mesa i s manje kosti.