FERMENTIRANA riba, sir s crvima, krvavice ili iznutrice - diljem Europe postoje specijaliteti koji i iskusne gurmane mogu natjerati na gađenje. Ipak, taj je osjećaj subjektivan. Ono što se u jednoj zemlji smatra cijenjenom delicijom, drugdje izaziva čuđenje ili čak fizičku odbojnost. Koliko je tanka granica između gađenja, znatiželje i kulinarske tradicije, posjetiteljima pokazuje Muzej odvratne hrane u Berlinu, piše Euronews.

Muzej koji mijenja perspektivu

Koncept muzeja potekao je iz švedskog Malmöa, a u Berlinu je otvoren 2021. godine. Izložba nema za cilj samo šokirati, već objasniti zašto ljudi tako različito reagiraju na hranu. U Muzeju odvratne hrane izloženo je gotovo 100 neobičnih namirnica iz cijelog svijeta, a posjetitelji su pozvani da se suoče s vlastitom gadljivošću.

Našu reakciju gađenja često potiču miris, tekstura, izgled ili saznanje o načinu pripreme. Istovremeno, taj je osjećaj kulturološki oblikovan: ono što jednima izaziva odbojnost, drugdje je svakodnevna hrana ili čak izvor kulinarskog ponosa. Upravo tu muzej dolazi do izražaja, pokazujući kako hrana uvijek nosi identitet, sjećanje i osjećaj pripadnosti.

Specijaliteti iz Njemačke

I Njemačka ima svoje kulinarske granične slučajeve. Jedan je primjer juha od kruha, jednostavno jelo od starog kruha i temeljca, često obogaćeno lukom i masnoćom. Iako zvuči kao način da se iskoriste ostaci, zapravo predstavlja dugu tradiciju štedljive kuhinje.

Mnogo je upečatljiviji sir s grinjama iz Saske-Anhalta. Kod ovog specijaliteta sir dozrijeva uz pomoć grinja čiji izmet stvara karakterističnu aromu. Dok strancima zvuči kao kulinarska noćna mora, u regiji je to stvar vještine i tradicije. U ovu kategoriju spada i hladetina, odnosno Sülze, gdje su komadi mesa uronjeni u aspik ili želatinu, a drhtava tekstura mnogima brzo izazove nelagodu.

Saumagen iz Falačke, pak, izdašna je mješavina mesa, krumpira i začina kuhana u svinjskom želucu. Upravo taj omotač u početku odbija mnoge, iako je jelo čvrsto ukorijenjeno u regionalnoj kuhinji.

Sir i ježinci iz Italije

Iz Italije dolazi Casu Marzu, možda i najpoznatije europsko "odvratno" jelo. Ovaj sardinijski sir namjerno se zarazi ličinkama muha koje ga dodatno fermentiraju, a crvi se često jedu zajedno sa sirom. Rezultat je vrlo mekan pecorino intenzivnog mirisa koji mnogima nije privlačan, ali se lokalno smatra delikatesom.

U isti obrazac uklapaju se i morski ježinci iz južne Italije. Posebno u obalnim regijama, otvaraju se svježi i jedu izravno iz ljušture. Njihov sirov, intenzivan morski okus i nepoznata tekstura za mnoge su test na samom pragu gađenja. Za gurmane, upravo u tome leži njihova privlačnost.

Fermentirana haringa iz Švedske

Švedsku predstavlja surströmming, ozloglašena fermentirana haringa. Jelo je poznato prvenstveno po svom nadmoćnom mirisu, a manje po okusu. Čak se i samo otvaranje konzerve smatra testom hrabrosti. Dok je u Švedskoj surströmming tradicionalna namirnica, u inozemstvu je često potpuni napad na osjetila. U berlinskom muzeju jednom mjesečno otvara se svježa konzerva za posebno hrabre posjetitelje.

Kobasica od iznutrica iz Francuske

Francuska, zemlja visoke kuhinje, također ima specijalitete koji nisu po svačijem ukusu. Jedan od upečatljivijih primjera je andouillette. Ova kobasica grube teksture sadrži iznutrice, najčešće svinjska crijeva, a ponekad i želudac, te je poznata po svom prodornom mirisu. U regijama poput Troyesa ili Lyona, dio je klasične lokalne kuhinje.

Krvavice i juha od krvi iz Poljske

I Poljska ima jela koja izvan zemlje mogu izazvati zbunjenost. Najpoznatija je vjerojatno kašanka, krvavica s heljdom ili ječmom, začinima i svinjskom krvlju. Ona odražava kuhinju zasnovanu na zasitnim, jednostavnim i robusnim sastojcima.

Još je neobičnija czernina, juha od pačje krvi sa slatko-kiselom notom. Iznenaditi može i żurek, kisela ražena juha, čiji je oštar, fermentiran okus daleko od poznatih predodžbi o tome kakva bi juha trebala biti.

Morski pas s Islanda i smrdljive namirnice iz Azije

No, postoje i neobičnije delicije iz drugih dijelova svijeta. S Islanda dolazi hákarl, fermentirano i sušeno meso grenlandskog morskog psa. Specijalitet je poznat ponajviše po oštrom mirisu amonijaka, a obično se poslužuje s Brennivínom - tipičnom islandskom rakijom koja bi trebala pomoći u suočavanju s ovim intenzivnim iskustvom.

No, nije samo Europa poznata po ovakvim "delicijama". Iz Azije dolaze dva klasika temeljena na mirisu: durian i smrdljivi tofu. Durian se često naziva "smrdljivim voćem", dok smrdljivi tofu opravdava svoje ime. Obje namirnice pokazuju da gađenje često počinje mirisom, a ne okusom.

Hrana kao identitet

Zbog svega toga, Muzej odvratne hrane više je od pukog skupa bizarnih jela. Izložba predstavlja neobične namirnice iz cijelog svijeta i želi potaknuti posjetitelje da preispitaju vlastiti prag gađenja. Svatko tko želi, može kušati neke od izložaka u degustacijskom baru, uključujući jestive kukce.

Upravo tu leži prava privlačnost muzeja: gađenje se ne tretira kao isključivo negativna reakcija, već kao polazište za razgovor o kulturi, navikama i konzumaciji.