Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegova odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

Ove sam godine nakon nešto duže pauze uspio u svoj trkački kalendar ubaciti i sarajevski polumaraton. Volimo dolaziti u Sarajevo, a meni je dodatni motiv bila i nova staza utrke koja je sada dvokružna, ravna i poprilično lagana. 

Galerija

Bio je ovo moj 165. istrčani polumaraton i jedan od najlakše odrađenih u zadnjih par godina. Naravno, uspio sam između nekoliko odlazaka na pite i ćevape ubaciti i posjete dvjema novim pizzerijama.

Sarajevsku sam pizza scenu počeo pratiti nakon što smo početkom prošle godine posjetili Imperatore, jednu od prvih sarajevskih pizzerija s napoletanskom pizzom u ponudi. Krajem godine ugodno nas je iznenadio Da Zero, pizzerija nakon koje su mi zbog učestalih odlazaka u Sarajevo prijatelji u šali dali nadimak Lovac na ćevape. 

Dvije nove pizzerije na sarajevskoj pizza sceni

Nažalost, Imperatore se u međuvremenu zatvorio, ali su se na pizza sceni istaknule dvije nove pizzerije, Margherita i Gileria, obje s vrlo visokim ocjenama i pozitivnim recenzijama. Prva je na red došla Margherita koju smo posjetili u petak, dva dana prije utrke nakon nešto dužeg obilaska Baščaršije. 

U svakom većem gradu postoji jedna dobra pizzerija koja mi na neki nađe prođe ispod radara, a u Sarajevu je to upravo bila Margherita. Zato sam odlučio ispraviti taj propust i prvo otići u Margheritu koja se nalazi na adresi Kranjčevića 33 u sarajevskom naselju Marijin dvor. 

Pizzerija je smještena u prizemlju velike stambene zgrade, a osim lijepo uređenog unutarnjeg prostora ima i veliku i prostranu terasu. Budući da se samo par minuta prije našeg dolaska vrijeme iznenada pogoršalo, počela je padati kiša uz jak vjetar, izabrali smo stol u unutarnjem prostoru tik pored velike Maradonine slike na zidu. 

Odmah smo osjetili toplu i opuštenu atmosferu koju je dodatno upotpunila simpatična i srdačna konobarica koja nam je pomogla pri izboru pizza. Što se tiče pića, nisam imao nimalo dvojbe budući da je u ponudi odlično Sarajevsko Premium pivo. 

Više od dvadeset pizza podijeljenih u tri glavne kategorije

Margherita u ponudi ima više od dvadeset pizza podijeljenih u tri glavne kategorije, crvene, bijele i specijalne pizze, a istaknuta je još jedna zasebna kategorija u kojoj se nalaze sezonske pizze. Ono što svakako treba istaknuti i pohvaliti je jedan od najboljih jelovnika na koji sam do sada naišao. 

Uz svaku kategoriju pizza uz lijepe slike postoji i kratko pojašnjenje o kakvim se pizzama u biti radi i kakvi se sastojci koriste u izradi pojedine pizze. Istaknuto je i tijesto koje prolazi dug proces fermentacije, a ukoliko gost želi može umjesto napoletane izabrati i romanski stil pizze.

Nakon kratkog dogovora sa srdačnom konobaricom izabrali smo San Martino i Organic. San Martino je specijalna pizza s purećom šunkom, pestom od pistacije i komadićima pistacije. To je u biti modificirana moja omiljena pizza s mortadelom jedino što umjesto mortadele u nadjevu ima finu pureću šunku. 

Organic je sezonska pizza s pestom od špinata, sezonskim povrćem, carpacciom od šampinjona i cherry rajčicama. Obje su pizze na stol stigle poprilično brzo, a već se po izgledu vidi kako Margherita pravi moderne napoletanske pizze. Tijesto je jako dobre teksture, a nadjevi sočni, obilni i od vrlo kvalitetnih sastojaka. 

Tijesto odlično, no postoji jedna mala razlika

Međutim, postoji jedna mala razlika u odnosu na moderne napoletane koje su u zadnjih par godinama zavladale pizza scenom. Iako je u sredini tanko, ovo tijesto nije premekano i savitljivo. 

Pizzu uvijek jedem tako da je narežem na četiri ili šest kriški pa krišku presavijem uzdužno i jedem držeći je u ruci. Kod većine napoletana sredina se pizze savije pa je morate pridržavati drugom rukom kako vam nadjevi ne bi iscurili i ispali na tanjur. 

Ovdje to nije slučaj budući da je tijesto nešto čvršće, ali još uvijek dovoljno mekano i tanko. Rubovi su istaknuti, ne pretjerano debeli, napuhani i prozračni. Kad bih morao u jednoj rečenici opisati ove pizze rekao bih kako se radi o napoletanskim pizzama koje su najsličnije modernim napoletanama, ali su zadržale i djelić teksture klasičnih pizza s obzirom na nešto čvršće i hrskavije tijesto u sredini. 

Pristupačne cijene

Cijene su vrlo pristupačne, a kreću se od 11 konvertibilnih maraka (5,50 eura), koliko je Marinara, pa do 25 konvertibilnih maraka (12,50 eura) koliko je ona najskuplja, Bresaola Originale. Većina je pizza oko dvadeset konvertibilnih maraka, odnosno desetak eura. Mi smo dvije pizze, sok i odlično Sarajevsko Premium pivo plati 54 konvertibilne marke (27 eura).

Margherita je pizzerija koja se i ambijentom i kvalitetom pizza trudi svojim gostima dočarati duh i atmosferu onih pravih talijanskih pizzerija na kakve ćete naići u Napulju, svjetskoj prijestolnici napoletanske pizze. I to im za sada uistinu jako dobro polazi za rukom. Uživali smo u toploj i opuštenoj atmosferi u jako dobrim napoletanskim pizzama.