Priča o tjestenini alla papalina, lakšoj verziji carbonare osmišljenoj za papu
PASTA alla papalina je popularno talijansko jelo s tjesteninom koje potječe iz Rima, a ime je dobilo po papi Piju XII., koji je bio papa od 1939. do 1958. godine. Podsjeća na laganiju verziju carbonare i u osnovi se priprema s fettuccine tjesteninom, lukom pirjanim na maslacu, sušenom ili kuhanom šunkom, jajima i ribanim Parmigiano Reggiano sirom.
Iako se raspravlja o autentičnim sastojcima, najpopularniji talijanski recepti danas uključuju i vrhnje, koje gotovo sigurno nije bilo uključeno u izvornu verziju, a često sadrže i grašak. Ovo je jelo brzo postalo hit u rimskim konobama i restoranima, iako nikada nije doseglo razinu popularnosti koju uživaju carbonara, cacio e pepe i amatriciana.
Priča o podrijetlu
Prema priči, jelo je neki kuhar osmislio za papu Pija XII., koji je volio carbonaru, ali mu je bila preteška. Kuhar je stoga osmisliti laganiju verziju carbonare, koristeći pritom skuplje i profinjenije sastojke.
Prema jednoj verziji priče, dok je Pio XII. još uvijek bio kardinal, običavao je jesti u restoranu La Cisterna u Rimu, čija povijest seže najmanje do 18. stoljeća. Jednog je dana zamolio kuhara da pripremi jelo s tjesteninom koje je manje masno i lakše probavljivo od carbonare.
Kuhar je potom kreirao pastu alla papalina zamijenivši tjesteninu od griza tjesteninom od jaja, guanciale prosciuttom crudom, a rimski pecorino parmezanom. Dodao je luk pirjan na maslacu kako bi se okusi bolje sjedinili i ostavio sirova tučena jaja kako bi umak ostao kremast.
Postoje različite verzije ove priče i neke kažu da je jelo osmislio vatikanski kuhar tijekom 1950-ih. Bez obzira na priču o podrijetlu, pasta alla papalina se danas smatra tradicionalnim rimskim jelom i još uvijek se može naručiti u restoranu La Cisterna.
Različite verzije recepta
Postoje različite verzije ovog recepta, a rasprava o autentičnim sastojcima se nastavlja. Unatoč varijacijama, osnovni elementi jela ostaju isti, tjestenina s jajima, luk, šunka, jaja i ribani Parmigiano Reggiano. Obično se priprema s tjesteninom fettuccine, ali nije grijeh koristiti i druge vrste tjestenine.
Najčešće se koristi sušena šunka, ali mnoge verzije uključuju i kuhanu. Iako se u Italiji dodavanje vrhnja u carbonaru smatra smrtnim grijehom, to kod ovog jela nije slučaj i u rimskim restoranima se često mogu pronaći verzije ovog jela koje ga uključuju. Grašak sigurno nije autentičan sastojak, ali ga i mnogi recepti danas uključuju.
Priprema
Ovo je vrlo brz i jednostavan recept koji se može pripremiti za manje od pola sata. Šunku prvo narežite na tanke trakice, a trakice na komadiće. U tavi zatim otopite maslac pa dodajte sitno nasjeckani luk i pirjajte ga oko 8 minuta ili dok ne omekša i postane staklast.
U tavu zatim dodajte malo vode i nasjeckanu šunku te uz miješanje kuhačom kuhajte još 2 minute. Nakon otprilike 2 minute isključite vatru i krenite s kuhanjem tjestenine. Tjesteninu skuhajte prema uputama na pakiranju, tako da bude al dente. Dok se tjestenina kuha, u posudi pomiješajte jaja i vrhnje te ih snažno izradite pjenjačom. Dodajte naribani sir, ponovno promiješajte i na kraju dodajte sol.
Nakon što prođe potrebno vrijeme, ocijedite tjesteninu i prebacite je izravno u tavu s lukom i šunkom. Malo promiješajte pa dodajte smjesu s jajima tako da je ravnomjerno prelijete po tjestenini. Brzo izmiješajte da se svi sastojci sjedine, zatim začinite crnim paprom i brzo poslužite dok je još vruće.
Rezultat je vrlo kremasto i ukusno jelo u kojem ćete sigurno uživati. Detaljan recept možete pronaći na ovom linku.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati