U SVAKOM velikom gradu postoji jedna dobra pizzerija koja mi se na neki čudan način sakrije i duže vrijeme ostane nezamijećena. I jedna koja nas doslovno oduševi. Sarajevska Margherita je ta dobra pizzerija koju sam otkrio tek nakon nekoliko odlazaka u Sarajevo, a Gileria je ova druga, pizzerija koja nas je doslovno oduševila i podsjetila na mnoge poznate europske pizzerije.

Gileria je tipična kvartovska pizzerija, a zanimljivo je da se nalazi u istom kvartu kao i Margherita. Moglo bi se reći da je sarajevski kvart Marijin dvor epicentar sarajevske pizza scene, a ove su dvije pizzerije udaljene jedna od druge tek nekih stotinjak metara.

Galerija

Za razliku od Margherite, Gileria ima jako mali unutarnji prostor i tek nekoliko stolova na vanjskoj terasi. Upravo smo zbog toga rezervirali stol dan ranije, a u pizzeriju smo stigli u kasnim večernjim satima nakon cjelodnevnog hodanja po Bjelašnici i posjete poznatom planinskom selu Lukomir.

Dok drugi trkači u pravilu dan prije utrke odmaraju ja obavezno prehodam barem desetak kilometara, ali zato sve to nadoknadim odlaskom na pizzu. A pizza koju smo te večeri pojeli bila je doslovno šećer na kraju danu.

Savršene napoletane po iznenađujuće niskim cijenama

Gileria pravi savršene napoletane. U ponudi je četrnaest pizza od kojih su većina crvene pizze s vrlo kvalitetnim umakom od rajčice koji ovim pizzama daje dodatnu kvalitetu. Mi smo izabrali i naručili Margherita Burratu i Parma Pesto, jednu od dvije bijele pizze koje umjesto umaka od rajčice u nadjevu imaju pesto od bosiljka.

Parma Pesto je gurmanska pizza s umakom od bosiljka, finom šunkom, parmezanom, mozzarellom i maslinama, a Margherita Burrata je u biti klasična Margherita dodatno pojačana velikom sočnom burratom. Obje su pizze moderne napoletane uzdignutih i prozračnih rubova, tanke i mekane sredine.

Budući da volim praviti usporedbe ove su me pizze podsjetile na napoletane koje sam probao u najpoznatijim europskim pizzerijama kao što su bečki Via Toledo, amsterdamska nNea i novosadsaka Tramontana.

Cijene su nestvarno niske i kreću se od 9 konvertibilnih maraka (4,50 eura) koliko je Marinara pa do 20 konvertibilnih maraka (10 eura) koliko treba izdvojiti za onu najskuplju, Parma Pesto. Margherita je 6 eura, a većina ostalih pizza košta između sedam i osam eura.

Od kućnih pizza do vlastite pizzerije

Naravno, sve me je to zaintrigiralo i potaknulo da se malo raspitam kod simpatičnog konobara koji mi je rekao kako se trenutno u pizzeriji nalazi i vlasnik koji će mi vrlo rado odgovoriti na sve što me zanima. I tako sam upoznao Adnana Fejzića, vlasnika pizzerije i velikog entuzijasta koji je u svijet pizze i ugostiteljstvo ušao slučajno i neplanirano.

Budući da se u slobodno vrijeme bavio triatlonom počeo je proučavati prehranu vezanu uz ugljikohidrate, a između ostalog je dosta eksperimentirao s tijestom za pizzu. Pripremao je kućne pizze koje su se svidjele prijateljima i poznanicima pa je u jednom periodu počeo praviti pizze prema narudžbama. Tijekom tjedna je prikupljao želje i narudžbe, a onda je u nedjelju pekao pizze u određenim terminima za one koje su ih naručili.

To je poznati i u svijetu sve popularniji koncept "prodaje s balkona" o kojem se već dosta pisalo. Međutim, priča se proširila, narudžbi je i želja bilo sve više i više pa je shvatio da mora ili odustati ili sve to podići na jednu višu i ozbiljniju razinu. Upravo je tada jedan kvartovski lokal ostao bez vlasnika i Adnan je donio životnu odluku.

Napustio je svoj posao, unajmio spomenuti lokal i otvorio pizzeriju u kojoj je nastavio pripremati vrhunske napoletane. Kaže kako pravi tijesto po vlastitoj recepturi dosta visoke hidratacije, a tajna finog okusa je u jako dugom procesu fermentacije koji traje između 48 i 72 sata.

Kvaliteta prije kvantitete

Iako su svi stolovi u pizzeriji stalno zauzeti, a jako je puno upita o dostavi, Adnan poput mnogih pizza entuzijasta ne želi imati dostavu, a ne želi ni preseliti u veći prostor. Ističe kako mu je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta. Najveće mu je zadovoljstvo kad gostima posluži kvalitetnu napoletanu.

Zato trenutno na Google recenzijama ima vrlo visokih 4,9 uz više od stotinu i pedeset pozitivnih osvrta. Poput mnogih entuzijasta koje sam upoznao u svijetu pizze i Adnan ispisuje jednu lijepu životnu priču u maloj i simpatičnoj kvartovskoj pizzeriji u kojoj možete pojesti vrhunsku napoletansku pizzu po nestvarno niskoj cijeni.

I za sam kraj, raspitao sam se i o nazivu pizzerije koji mi je bio zvučan i neobičan pa sam saznao kako se u biti radi o izvedenici iz Adnanovog nadimka Gile i nastavka koji je namjerno stavio kako bi asocirao na Italiju i talijanske nazive pizzerija.

Gileria je pizzerija koju ću osim po kvalitetnoj napoletanskoj pizzi pamtiti i po zanimljivoj životnoj priči vlasnika koji je iz hobija u jednom trenutku krenuo u ozbiljan i kvalitetan ugostiteljski projekt. Osobno mu želim puno sreće i uspjeha u daljnjem radu i što više zadovoljnih gostiju.