Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.

Bistro Amfora jedno je od onih mjesta pokraj kojih možete proći desetke puta, a da nikad ne uđete. Smješten je na Dolcu, doslovno nekoliko koraka od ribarnice, i već više od 25 godina radi ono što na toj lokaciji zapravo ima najviše smisla - jednostavna jela od ribe i morskih plodova.

Nema tu velike filozofije, a nema ni potrebe za njom. Riba se bira na obližnjoj ribarnici, ponuda ovisi o tome što je tog dana dostupno, a priprema se uglavnom jednostavno - na žaru ili pržena.

Meni je Amfora točno onakvo mjesto kakvo očekujem na ovakvoj lokaciji - kao da svaka tržnica ima svoju "Amforu". Interijer jest zastario, ali ovdje mi to nije nužno minus. Dapače, cijenim taj retro ugođaj i pomalo "vremenska kapsula" vibe, u moru copy-paste urbanih lokala.

Google ocjena 4.2

Amfora na Googleu trenutačno ima ocjenu 4.2, a kada malo prođete kroz recenzije, dosta brzo postane jasno zbog čega ljudi ovamo dolaze.

Najčešće se hvali svježa riba, jednostavna priprema i činjenica da se ne pokušava napraviti ništa spektakularno od namirnice kojoj to zapravo ni ne treba. Gosti spominju dobre lignje, srdele, tunu i brancina, kao i prilično obilne porcije. Dosta njih hvali i opuštenu, domaću atmosferu te ljubaznu i neposrednu uslugu.

Cijene se također često spominju kao razumne ili povoljne, iako sam se ja nakon svog ručka oko toga ipak malo zamislila.

S druge strane, ima i onih kojima smeta upravo ono što se meni na neki način svidjelo - prostor je malen, jednostavan i poprilično starinski. Nekima bi dobro došlo ozbiljnije osvježenje, no meni bi bilo žao da se u tom procesu izgubi karakter mjesta. Amfora izgleda kao da je tu oduvijek. I nekako joj vjerujete da će biti tu i sutra.

Jelovnik diktira ribarnica

Ponuda je kratka i prilično jasna. Imaju riblju juhu za 4 eura, bakalar za 14 i crni rižoto od sipe za 13 eura. Od prženog nude lignje, srdele, gavune, kozice, trlje i oslića, dok su na žaru tuna, orada, brancin i, ovisno o ponudi, druge vrste ribe.

Brancin i orada stoje 17 eura, a tuna 15. Prilozi se plaćaju zasebno tako da su blitva, krumpir salata i pomfrit po 4 eura. Dio ponude možete vidjeti i izložen ispred lokala, što na mjestu smještenom praktički uz samu ribarnicu djeluje potpuno prirodno. Nema puno razmišljanja ili listanja jelovnika. Došli ste pojesti ribu.

Djelatnica mi je preporučila brancina, uz komentar da im je taj dan jako fin, pa sam se odlučila upravo za njega, uz blitvu s krumpirom.

Brancin među boljima koje sam jela

Kako je bio vruć dan, a već sam obišla jedno mjesto ranije, odlučila sam brancina uzeti za doma. Bio je pripremljen vrlo korektno. Zapravo, bez jedne konkretne zamjerke osim one najčešće - sve skupa moglo je biti samo malo slanije.

Brancin je bio izvrsno pečen - jako sočan, mek i pun okusa, bez i najmanjeg traga isušivanja, što je kod cijelog brancina zapravo najvažnije. Nije bilo suvišnih ukrasa ni pokušaja da se od ribe napravi nešto više. Samo brancin, maslinovo ulje, marinada i limun. Riba je bila vrhunska sama po sebi - a u svemu me osvojila sočnost i pun okus, što, moram priznati, u nekim razvikanim restoranima često izostaje.

Poslužen je uz klasik, blitvu s krumpirom. Ona u kvaliteti pripreme prati brancin - meni je također jedna od boljih koje sam jela. Taman kuhana, meka, sočna, lijepo začinjena. Jela bih ju i samu, bez ribe.

A onda račun

Jedna stvar ipak me iznenadila - cijena. Brancin se naplaćuje kao zasebna stavka i košta 17 eura, dok je blitva dodatna 4 eura. Moj ručak koji sam ponijela je, dakle, bez pića koštao 21 euro.

Je li to danas nevjerojatno skupo za cijelog brancina od 300 grama u centru Zagreba? Nije. Pogotovo uzmemo li u obzir cijene ribe i činjenicu da smo doslovno na glavnoj zagrebačkoj tržnici. Ali Amfora ostavlja dojam jednostavnog mjesta za riblji gablec, pa 21 euro za brancina i prilično skromnu porciju blitve ipak više nije cijena koju bih nazvala povoljnom.

Upravo me zato malo iznenadilo što se u recenzijama gostiju dosta često spominju dobre i razumne cijene. Možda je stvar očekivanja. U sređenijem restoranu 21 euro za ovakav ručak vjerojatno ne bi privukao posebnu pažnju, ali od malog, retro bistroa uz ribarnicu nekako instinktivno očekujete da ćete proći nešto jeftinije.

Dakle, ne bih rekla da je Amfora preskupa. Ali ne bih je više automatski svrstala ni među mjesta za povoljan riblji gablec.

Mjesto koje ne bih previše mijenjala

Atmosfera je bila opuštena, mjesto je povučeno pa se tako i ne osjećate kao da ste na špici - možete se raskomotiti bez osjećaja da itko uopće obraća pažnju na vas - ili ikoga. A interijer je takav kakav je, čini se, oduvijek. Da je ovakvih lokala više, gledali bismo na njih drugačije - ovako nas vrate u neka prošla vremena pa tako stari, mramorni šankovi više ne djeluju neukusno ili zastarjelo nego na svoj način šarmantno.

Ipak, ovo je mjesto uz ribarnicu na kojem se možda može pojesti bolja i svježija riba nego u nekom puno sređenijem i razvikanijem, turistički nastrojenom restoranu. Jelovnik je jednostavan, kakva se čini i priprema jela - što je u izvedbi i najveći adut.

Amfora mi je zato jedno od onih mjesta za koja zamišljam da bi turist pitao lokalca: "Gdje da pojedem dobru ribu, ali da nije turistički restoran?" I da bi ga netko poslao upravo ovdje. Možda prostor stvarno traži pokoje osvježenje, ali ja mu ne bih oduzela previše tog retro karaktera. U moru lokala koji se stalno izmjenjuju, uvijek mi je drago vidjeti one koji rade desetljećima - a gotovo bez promjena.