RAZGOVARALI smo sa Sendy Osmičević, magistrom Urbanog šumarstva, zaštite okoliša i prirode te voditeljicom projekta "Društvene banke sjemena ZMAG". Sendy Osmičević je tijekom studiranja završila 72-satni tečaj permakulture i permakulturnu akademiju, a nakon stjecanja diplome započela je stručno osposobljavanje u Zelenoj mreži aktivističkih grupa (ZMAG-u).

"Prekretnica u mom radu dogodila se 2017. godine za sudjelovanja na radionici 'Community seed banks' (Društvene banke sjemena) u Rimu, u zgradi Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Tada sam saznala da neke države, članice Europske Unije, imaju i dvadesetak društvenih banaka sjemena", kaže nam Sendy. 

Potaknuta novim saznanjima, Sendy Osmičević prihvaća se posla i sad već četiri godine radi kao voditeljica projekta "Društvene banke sjemena ZMAG".

Što je to društvena banka sjemena?

"Društvena banka sjemena je ZMAG-ov projekt čiji je glavni cilj očuvanje lokalnih i tradicijskih sorti sjemena, ali i obnova onih 'izgubljenih' za buduće generacije. Također, veliku pažnju pridajemo educiranju, podizanju svijesti te dijeljenju znanja o važnosti očuvanja lokalnih sorti", objašnjava. 

Do sada je sakupljeno petstotinjak različitih vrsta sjemena povrća, cvijeća i začinskog bilja, a Sendy nam je objasnila kako sve funkcionira.

"Većinom se radi o hrvatskim tradicijskim sortama ili populacijama koje skladištimo u podrumu našeg Recikliranog imanja. Važno nam je i sakupljanje sorti otpornih na klimatske promjene jer je to problem koji je već tu, a bit će svakim danom sve veći u budućnosti. Naša banka sjemena osmišljena je kao vlasništvo svojih članova, otvorena za javnost, proizvođače hrane, male poljoprivrednike, vrtlare i potrošače. Ona je neformalna i lokalno upravljana institucija. Organiziramo razmjene sjemena i konferenciju 'Naša dobra hrana', a odnedavno smo se uključili u Povjerenstvo za biljne genetske izvore i to u radnu skupinu za povrće", govori nam voditeljica društvene banke sjemena.

Zašto i za koga je očuvanje lokalnih sorti važno?

Sendy Osmičević nam pojašnjava da je sjeme izuzetno bitno jer je osnova uzgoja hrane. Od 2014. godine čak je proglašeno i nematerijalnom kulturnom baštinom UNESCO-a.

"Trgovine nude ograničen broj sorti čitave godine - i zimi i ljeti. One koje se uzgajaju na velikim površinama i prilagođene su industriji. Recimo, rajčice grapolo koje nalazimo na policama dućana moraju biti uvijek iste kvalitete i lako se mogu strojno pobrati. Međutim, ako sadite različite tradicijske sorte, imate ih samo u vrijeme kad prirodno dozrijevaju -  ranu rajčicu u srpnju, žutu kruškicu početkom listopada, u međuvremenu raste i volovsko srce, pa kasnije stara kvrgava rajčica koja se može pasirati…užitak u raznolikosti i izvornosti", kaže.

Na sve ovo potaknuli su je okusi

"Postoji toliko sorti krastavaca, paprika, kukuruza i tako dalje, a svaka ima različit okus, miris, boju. Neke sorte kupusa su dobre za kiseljenje, druge za kuhanje; jedna sorta rajčice dobra je za šalšu, druga za salatu", govori Sendy.

Stare, tradicijske sorte voća i povrća bogatije su nutrijentima i znatno hranjivije. Prilagođene su našem podneblju i otpornije na klimatske promjene: "Osim okusa, bioraznolikost, otpornost i fleksibilnost na bolesti i štetnike, ono je što me najviše fascinira i zanima kod starih tradicijskih sorti."

Smatra kako sjeme nije ničije vlasništvo, ali svi imaju jednaku odgovornost za brigu o zajedničkoj zbirci. "Stare su sorte genetski zalog za neke buduće nove sorte i ne smijemo zaboraviti kako su one naša baština koju smo dobili iz prošlosti, a moramo je očuvati za budućnost."

"Krajnje je vrijeme da se pobrinemo za budućnost"

Naša sugovornica smatra kako je krajnje vrijeme da se okrenemo drugačijem načinu obrade tla i organskoj poljoprivredi, tradicijskom sjemenu i uzgoju većeg broja različitih sorti, poticanju proizvodnje lokalne hrane, zalaganju za opstanak malih poljoprivrednika te očuvanju prirodnih resursa, bioraznolikosti i tradicije. 

"Prema procjenama FAO-a, raznolikost kultiviranog bilja smanjila se za 75% tijekom 20. stoljeća, dok bi trećina od onoga što je ostalo bila nepovratno izgubljena bez društvenih banaka sjemena do 2050. Dok se tijekom povijesti koristilo čak 7000 različitih vrsta voća, povrća i žitarica, uključujući i samoniklo jestivo bilje, danas se taj broj sveo na svega tridesetak vrsta, a najviše ove tri – pšenica, kukuruz i riža", govori.

Što možemo učiniti već danas?

"Prije svega, ne očekujte da vaše probleme rješava netko drugi. Preuzmimo odgovornost za vlastite postupke i osobno doprinesimo očuvanju okoliša. Uvijek treba započeti od samoga sebe i svojim primjerom inspirirati i potaknuti druge. Na početku je malo teže jer ne znaš od kuda točno krenuti, ali kada uđeš u štos, otvara se drugi svijet. Informacije počnu same dolaziti. Gdje što možeš nabaviti ili kupiti, a onda shvatiš da nisi sam i da postoji puno ljudi koji dijele tvoje interese. Izazovno je, ali i moguće", rekla nam je.

"Hrana za dobro"

Također, valja spomenuti i ZMAG-ov program "Hrana za dobro", jedan od modela kratkog lanca između proizvođača i potrošača koji doprinose opstanku malih obiteljskih ekoloških gospodarstva, promiče održivi životni stil i olakšava pristup zdravoj hrani. Ako živite u Zagrebu i okolici, tamo možete vrlo jednostavno preko aplikacije naručiti svježu ekološki certificiranu hranu po prihvatljivim cijenama.