Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.

U neposrednoj blizini zagrebačkog Ribnjaka, na Trgu Josipa Langa, nalazi se O’brok Restoran, mjesto pokraj kojeg sam prošla bezbroj puta, ali ovaj put odlučila sam svratiti na ručak. Došla sam autom i parkirala u garaži na Langovom trgu, što je zapravo jedna od praktičnijih stvari kod O’broka - od izlaza iz garaže do restorana treba vam doslovno nekoliko koraka. I sami na svojoj stranici ističu blizinu garaže. 

Restoran se nalazi u rodnoj kući Augusta Šenoe, a ulaz s Langova trga prilično je nenametljiv. Tek kada uđete, otvara se prostor koji se proteže sve do Stare Vlaške. O’brok je zapravo kombinacija restorana i bara. Restoran ima svoj unutarnji prostor, a kroz dvorište se dolazi do drugog dijela lokala, odnosno bara preko puta, koji ima i zasebnu terasu te izlaz prema Staroj Vlaškoj. Bar radi od 8, a restoran od 11 sati. 

Kada sam došla oko 12:30, bilo je zauzeto tek nekoliko stolova. Pljuštala je kiša, pa je i grad bio pomalo pust. Za stolovima su taj dan većinom sjedili stranci, barem koliko sam mogla čuti oko sebe. Ugodna, intimna atmosfera povučenijeg mjesta na koje ste ciljano došli na konkretan ručak.

Gablece su brzo rasprodali

O’brok se oslanja na domaću kuhinju, ali jelovnik nije ograničen samo na klasična zagrebačka i kontinentalna jela. Imaju predjela, juhe, tjestenine i rižota, dosta mesa, ali i nekoliko ribljih jela. Posebno ističu domaće namirnice i svoje ručno rađene štrukle. 

Na jelovniku koji sam dobila hladna predjela kreću se od 8.50 eura za svježi sir i vrhnje do 19 eura za hladno-toplu salatu s biftekom. Pileća pašteta s tartufima stoji 12 eura, dalmatinski pršut 11.50, a slavonski kulen 10.50 eura. Dnevna bistra juha je 3.50, a krem juha 4.20 eura.

Od toplih predjela imaju zapečene zagorske štrukle za 8.50 eura, rižoto od jadranskih kozica za 15.50 i istarske fuže s tartufima za 16.50 eura. Domaći njoki s jadranskim kozicama, dalmatinskim pršutom i cherry rajčicama stoje 17.50, a njoki u umaku od gorgonzole 11 eura.

Najveći dio jelovnika ipak zauzima meso. Bifteci su od 31 do 35 eura, file mignon s brusnicama i domaćim njokima 33 eura, teleći zagrebački 23.50, a teleći kotlet na žaru 29 eura. Od ribe imaju jadransku oradu na žaru za 18 eura te tunu i file lososa za 21 euro.

No imaju i dnevnu ponudu, odnosno gablece, koja se mijenja, i upravo sam zbog nje došla. Na ploči ispred restorana bili su ispisani spaghetti bolognese sa zelenom salatom, sporo kuhani juneći obrazi u umaku od vina s domaćim njokima, tomahawk steak crne slavonske svinje s restanim krumpirom te rib-eye steak sa sotiranim šparogama.

Planirala sam nešto uzeti s te ponude, no djelatnica mi je odmah rekla da sam praktički zakasnila. Oko 12:30 već su rasprodali sve gablece osim rib-eyea, uključujući i bolognese. Dobila sam zato redovni jelovnik.

O’brok ima vrlo dobre recenzije

Prije dolaska nisam imala neka posebna očekivanja, no O’brok zapravo ima vrlo dobre ocjene gostiju. Trenutačno ima oko 4.5 od 5 na više od 550 recenzija, a komentari se dosta ponavljaju: ljudi hvale ukusnu i dobro pripremljenu hranu, domaća jela, ljubaznu i nenametljivu uslugu te ugodan ambijent. Često se spominju i štrukle te dnevna jela, a dio gostiju cijene smatra korektnima za ono što dobivaju. 

Zanimljivo je da se u recenzijama spominje i upravo ono što sam sama primijetila - nema puno "kemijanja" s jelima ili njihovom prezentacijom, a pohvale stižu na kvalitetu pripreme. Pohvale dobiva i lokacija, posebno zbog garaže na Langovom trgu koja je praktički pokraj ulaza. 

Jedan od boljih rižota u zadnje vrijeme

Nakon što sam saznala da gableca više gotovo nema, na ploči unutar restorana primijetila sam još nekoliko jela iz posebne ponude. Među njima je bio rižoto s kozicama i odlučila sam uzeti upravo njega. Ispostavilo se da mi nimalo nije žao što sam ostala bez planiranog gableca. Rižoto s kozicama bio je izvrstan.

Kod ovakvih rižota često mi se dogodi da dobijem korektno skuhanu rižu i nekoliko kozica, ali sve skupa ima vrlo nježan, blag, gotovo neprimjetan okus. Ovdje je bilo potpuno suprotno. Okus je bio izražen, "hrabar" i koncentriran, kao da su sve sastojke namjerno još malo pojačali. Meni je to baš odgovaralo.

Kozice su se stvarno osjetile, kao i češnjak te umak koji se tijekom kuhanja baš lijepo povezao s rižom. Sve je bilo dosta intenzivno (na najbolji način), ali nijedan okus nije preuzimao cijelo jelo. Riža je pritom ostala al dente i bila stvarno dobro kuhana.

Porcija je bila pristojne veličine, a već dok sam probala prvi mi je komentar bio "to je to". Dok sam čekala na jelo, pogledavala sam u prozorčić kroz koji se vidi u kuhinju - čini mi se da je jedan gospodin pripremao upravo ovaj rižoto. A čini mi se i da ih je napravio već puno u životu.

Zapravo, ovaj mi je rižoto bio neusporedivo bolji od onih koje sam ovog ljeta jela u gotovo svim restoranima na moru koji se specijaliziraju za ribu i morske plodove. Pomalo ironično, ali jedan od boljih rižota s kozicama u posljednje vrijeme pojela sam kod Ribnjaka, usred Zagreba.

Uz njega sam uzela i miješanu salatu, koja je također bila bolja od uobičajenog priloga koji se u restoranima često odradi tek reda radi. Ova je u potpunosti pratila sezonu, a u njoj su bile izrazito slatke cherry rajčice, svježi krastavac narezan na kockice, paprika i zelena salata. 

O’brok me tako iznenadio jelom koje uopće nisam planirala naručiti. Na gablece očito vrijedi doći ranije jer je u 12:30 već gotovo sve bilo rasprodano, ali meni se taj peh na kraju prilično isplatio. Došla sam zbog brzog ručka, a izašla nakon jednog od boljih ribljih rižota koje sam jela u zadnje vrijeme.