U Zagrebu se otvorila slastičarnica koja prodaje samo - tiramisu. Bili smo
OVIH dana na društvenim mrežama pratimo hype oko novootvorenog lokala Tiramisu u zagrebačkoj Masarykovoj ulici, što je uvijek znak "hitne destinacije". Iz samog imena potpuno je jasno o čemu se radi - o (mom) omiljenom kolaču, tiramisuu, koji je dobio svoju specijaliziranu slastičarnicu-trgovinu.
Projekt vodi tim iz susjedne slastičarnice
Smješten na adresi Masarykova 26, ovaj mali lokal fokusira se na jedan desert - tiramisu - koji nude u nekoliko varijacija i formata, prateći sve popularniji trend "single-product" koncepta.
Iza projekta stoji tim koji vodi susjednu slastičarnicu Chocolat 041 (bivšu "Zvečku"), a u kratkom razgovoru s vlasnicom saznali smo kako je Tiramisu zapravo projekt u koji je ušla sa svojim nećakom, koji kao student radi u Chocolatu točno preko puta ulice. U kuhinji Chocolata rade i pakiraju i tiramisue, koji se potom u novom lokalu prodaju kao "to-go" proizvod.
Ispričala nam je i kako su ovi mini tiramisui prošli konkretan period testiranja (kao što je to sa svakim proizvodom oko kojeg se vrti small business). Od odabira piškota koje će zadovoljiti aromom i teksturom koja ima optimalan kapacitet upijanja tekućine, do atraktivne ambalaže koja će zaokružiti cijeli koncept.
Mi smo navratili jedno prijepodne i imali u planu isprobati dvije ili tri vrste, no isprobali smo gotovo sve tiramisue s popisa.
Definicija tiramisua
Iako je ovo "gradivo" koje gotovo svi znamo, gospon tiramisu zaslužio je jedno službeno predstavljanje. Dakle, tiramisu je jedan od najpoznatijih talijanskih deserata, kremast i lagan kolač koji se radi od piškota natopljenih kavom, kreme od mascarpone sira, jaja i šećera, uz završni sloj kakaa. Ime mu doslovno znači "podigni me" ili "razveseli me" (što su istaknuli i na vratima lokala), a često se povezuje s kombinacijom kave i šećera koja daje brzi energetski boost.
Potječe iz regije Veneto na sjeveru Italije, a najčešće se veže uz grad Treviso, gdje je, prema najraširenijoj verziji, nastao šezdesetih godina prošlog stoljeća. Danas postoji bezbroj varijacija, ali klasični tiramisu i dalje ostaje standard s kojim se uspoređuju svi ostali.
Ponuda u slastičarnici
Osim ponešto pića u hladnjacima, ponuda se bazira, jasno, na tiramisuima za ponijeti. Na zidnoj ploči istaknuti su: Classic, Marsala, Pistacchio, Nocciola, Cioccolato, Nutellone, Linolino, Caramello, Coco i Frutta. Porcije tiramisua pakirane su zasebno, što ih čini prikladnima i za poklon, a cijena svakog pojedinačnog kolača 4.90 eura.
Naši dojmovi
Krenuli smo s klasičnim tiramisuom prije svih drugih varijacija. Kako se radi o meni zaista omiljenom desertu o kojem sanjarim kako ga naručujem iz onih vrtnih tačaka u kojima ga u nekim talijanskim restoranima poslužuju, pristupila sam pomalo kritično.
Moram priznati da sam, vidjevši "gotova" pakiranja kolača u vitrini, bila skeptična i očekivala kako će se raditi o onom rasprostranjenom instant okusu tiramisua. Jer zapravo, koliko mi god bio omiljeni kolač, rijetko sam (izvan kuće) pojela baš dobar.
Međutim, situacija je ispala sasvim suprotna očekivanju. Radi se o jednom od boljih tiramisua koje sam/smo ikada probali - kremast, kompaktan, lagan, sa svim okusima koji dolaze do izražaja - jer krema nije preslatka.
Mislim da nas je većina navikla na domaće deserte koji su često poprilično slatki, pa nismo niti svjesni koliko ta slatkoća zapravo kamuflira druge okuse. Zato je u ovom desertu ona smanjena, ali taman onoliko da jasno osjetite aromu piškota, kave i drugih okusa (posebno u varijacijama tiramisua).
Nakon klasične verzije isprobali smo limun i kokos - favorite, s time da limun posebno izdvajam i dajem mu titulu pobjednika ovog lokala. Iako me najmanje privlačio (nisam ljubitelj voćnih kombinacija u kremastim kolačima) i teško mi je prihvatiti tiramisu u "takvom" ruhu - oduševio me.
Okusom je više sladak nego kiselkast, toliko ukusan i drugačiji da ga je teško prestati jesti. Kokos je, pak, osvježavajuć, miris mu se osjeti čim se otvori kutijica - pravi ljetni desert koji smo stavili na drugo mjesto.
Treće mjesto zauzeo je Linolino s kremom od bijele Lino Lade, a s njim ga lako dijeli i onaj s Nutellom. Što se tiče Marsale, s aromom talijanskog vina Marsala - nismo uopće osjetili razliku između njega i klasičnog tiramisua. Bili su nam posve isti, no dat ćemo im još jednu priliku.
Inače, Marsala je aromatično, nešto jače vino koje desertima - pogotovo tiramisuu - daje dubinu i onu prepoznatljivu "toplu" notu. Za tiramisu se obično koristi slatkija Marsala, jer daje onaj karakterističan, lagano karameliziran okus kremi.
Izdvajamo i tiramisu Caramelo - s bogatim slojem karamele i crunchy "momentom" na vrhu. Jako dobro. I opet, dobro pogođen balans okusa, ali i teksture - dovoljno mokro, a taman kompaktno.
Bilo je ovo baš slatko recenziranje koje nam je trebalo, kao što i našim gradovima treba više ovakvih šarmantnih lokala - koji slave jedan, ali baš dobar i cijenjen proizvod. Tiramisu je definitivno zaslužio imati samo svoje mjesto i mi ćemo od sada sigurno uživati u njemu još češće.
