Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.

Čileanski sendviči odnedavno se mogu kušati i u Zagrebu. Biktoro je svoja vrata otvorio 3. kolovoza u Gundulićevoj ulici 34, a njihovo sam otvaranje popratila još prije nekoliko tjedana kada su krenuli predstavljati koncept na društvenim mrežama. Odmah sam odlučila da ću ih posjetiti među prvima, dok su dojmovi još svježi i dok se lokal tek uhodava.

Galerija

Prije odlaska proučila sam i njihovu internetsku stranicu na kojoj su detaljno predstavili hranu i koncept koji nude. Ono što mi je ipak nedostajalo bio je Google profil. Kada sam prije dolaska upisala naziv lokala, nije ga bilo među rezultatima, što je danas pomalo neobično jer smo navikli da se informacije o radnom vremenu, lokaciji i fotografijama pojave čim upišemo ime restorana.

Naknadno sam upisala Gundulićevu 34 i tada mi se profil ipak pojavio, što znači da je očito tek dodan pa se još nije počeo prikazivati pri pretrazi samog naziva lokala. Došla sam bez ikakvih očekivanja ili "predznanja", usred dana i na jednom od najtoplijih dana ovog ljeta. Grad je bio gotovo prazan, tek je poneki turist (i ja) šetao centrom Zagreba.

Mali lokal koji nije lako uočiti

Biktoro se nalazi u Gundulićevoj 34, bliže Trgu Marka Marulića i Svačićevom trgu nego samom centru grada.

Na prvi pogled lako ga je i promašiti. Lokal dijeli tendu s obližnjim kafićem Grey, nema terasu, a ispred njega nalaze se bočna parkirna mjesta koja su uglavnom popunjena. Dodatno zbunjuju zatamnjena stakla koja izvana izgledaju poput ogledala pa nisam mogla vidjeti ima li ikoga unutra. Vrata su se pritom otvarala dosta teško pa sam u jednom trenutku pomislila da je lokal zatvoren. Srećom, nije bio.

Unutrašnjost je vrlo mala. Odmah uz ulaz nalazi se pult s rashladnom vitrinom iza kojeg je kuhinjica s hladnjacima i štednjakom, dok je preko puta blagajna i uzak pult s nekoliko sjedećih mjesta uz zid. Već na prvi pogled vidi se da je prostor tek nedavno uređen i da se vlasnici još snalaze u organizaciji rada.

Jedna sitnica ipak mi je zapela za oko. Na rashladnoj vitrini, koja je ujedno i prvi kontakt gosta s prostorom, stajao je karton tekućih jaja. Smatram da bi na tom mjestu trebali biti samo predmeti koji su povezani s kupcima, umjesto stvari koje pripadaju kuhinji. Primijetila sam i višelitrenu bocu ulja na podu te otvorenu kantu za smeće iza vrata. Ništa od toga nije velik problem, ali riječ je o detaljima koji ostavljaju prvi dojam i koje će, nadam se, s vremenom posložiti.

Čileanski sendviči u glavnoj ulozi

Biktoro je specijaliziran za čileanske sendviče, koji se razlikuju od onih na koje smo navikli. Karakteriziraju ih velika, mekana peciva, obilne porcije mesa te kombinacije s avokadom, rajčicom i domaćom majonezom.

Njihova preporuka je Mechada Italiana, sendvič od rezana junetine, domaće majoneze, pasiranog avokada i rajčice u lepinji. Dostupan je i u kombo ponudi s krumpirićima i pićem za 14,90 eura.

Na jelovniku su još:

• Churrasco Italiano - grilana junetina, avokado, rajčica i majoneza u lepinji (12,90 eura)
• Churrasco Chacarero - grilana junetina, kuhane mahune, rajčica i lepinja (11,90 eura)
• Barros Luco - grilana junetina, dvije ploške goude i lepinja (11,90 eura)
• Pechuga Italiana - grilani pileći file, avokado i rajčica (9,90 eura)
• As Italiano - grilana junetina, avokado, rajčica i domaća majoneza (10,90 eura)
• Completo Italiano - hrenovka, avokado, rajčica i majoneza (5,90 eura)
• Mechada Italiana - reazana junetina, avokado, rajčica i majoneza (12,90 eura).

Uz to nude nekoliko jednostavnih kajzerica za doručak - s pilećom paštetom, namazom od jaja ili kajganom - po cijenama od 1,90 do 2,90 eura.

Zanimljiva mi je bila i mogućnost slaganja vlastite salate. U tri koraka bira se vrsta mesa, prilozi i preljev. Kao bazu moguće je odabrati grilani pileći file ili trganu govedinu, zatim razne dodatke poput rikule, rajčice, maslina, kukuruza, mahuna, pečenog povrća, avokada, jaja ili riže, dok se na kraju bira preljev. Cijene kreću od 7,90 eura, odnosno 9,90 eura u kombo ponudi.

Posebno mi se svidjelo što domaću majonezu, koja je jedan od njihovih zaštitnih znakova, predstavljaju i kroz simpatičan video u kojem pokazuju kako je napraviti kod kuće. Takvi detalji uvijek daju dozu osobnosti i pokazuju da iza koncepta stoje ljudi koji žele približiti svoju kuhinju gostima.

Vlasnici iz Čilea, puno entuzijazma i nekoliko detalja koje još treba posložiti

Kako je prostor malen i sve je praktički "na izvolte", odmah sam primijetila da su muškarac i žena koji rade - Čileanci. Dok pripremaju hranu međusobno razgovaraju uglavnom na hrvatskom, ali kada zapnu oko neke riječi, prebace se na svoj materinji jezik.

Kako su tek otvorili i javnosti su još potpuno nepoznati, odlučila sam porazgovarati s njima dok sam čekala narudžbu. Saznala sam da su upravo oni vlasnici lokala koji su otvorili prije samo tri dana. Riječ je o Andrei San Martin i Davoru Buguenu. Davor ima hrvatske korijene i nakon što je više puta dolazio u Hrvatsku, poželio se ovdje preseliti. Danas ovdje žive zajedno s dvije kćeri, te pohađaju školu stranih jezika kako bi tečno naučili jezik.

Požalili su mi se kako je hrvatski jako težak, ali po mojem mišljenju ide im jako dobro. Nekoliko su me puta pitali izgovaraju li ispravno pojedine riječi, a tijekom cijelog razgovora bili su vrlo srdačni, gostoljubivi i simpatični. Hrvatska im se sviđa i kažu da ovdje žele ostati dugoročno.

Ipak, iako to nerado pišem, nekoliko sitnica u ozbiljnoj recenziji ne mogu preskočiti.

Vidjelo se da su tek otvorili. I sami su komentirali kako su lokal otvorili u "najbolje vrijeme", kada u gradu nema gužve, kako bi se na sve priviknuli polako, bez početnog pritiska. S time se u potpunosti slažem. Za ovakav tip lokala zapravo je dobro otvoriti upravo u "gluho doba" ljeta i tako se poštedjeti početnog burnouta dok se cijeli (mali) tim još uhodava.

To se vidi i u svakodnevnom radu. Još uče gdje što stoji, povremeno si međusobno pomažu oko toga kako nešto pripremiti ili izdati račun, a u maloj kuhinji djeluju pomalo izgubljeno, što je sasvim razumljivo nakon svega nekoliko dana rada.

Ono na što bih ipak skrenula pozornost jest organizacija rada s hranom. Bilo bi dobro da oboje nose rukavice dok pripremaju hranu ili da postoji jasnija podjela poslova. Primjerice, gospodin je u jednom trenutku rezao i pekao meso, zatim otišao do blagajne izdati račun pa se ponovno vratio u kuhinju. Možda to neće primijetiti svaki gost, ali upravo su takvi detalji važni u radu s hranom i vjerujem da će ih vrlo brzo posložiti.

Sendvič izgleda odlično, ali mu je falilo malo karaktera

Sendvič je izgledao vrlo primamljivo. Pripremali su ga ispred mene, pomalo nespretno, ali uspjeli su. Ogroman je, lepinja je velika i pun je sastojaka.

Jela sam ga tek kada sam došla doma. Lepinja je svojom debljinom gotovo preuzela sendvič, iako okusom vrlo ukusna. Izabrala sam kombinaciju s avokadom, junetinom i rajčicom i, iako je svega količinski bilo mnogo, ono čega mi je najviše nedostajalo bio je - okus. I u majonezi i u mesu.

Moram ovdje istaknuti i avokado kojeg je stvarno bilo mnogo, što će se sigurno svidjeti njegovim ljubiteljima. No svi koji poznaju njegov okus i teksturu znaju da sam po sebi nije posebno izražajan - no dobiva karakter ako mu dodate prave začine. Tako sam ga doživjela i u ovom sendviču. Ako su i postojali neki začini, avokado ih je jednostavno "ugušio".

Cijeli sendvič zbog toga mi je djelovao pomalo monotono za jesti. Vizualno izgleda odlično, ali okusom kao da se nije događalo ništa posebno. Meso je, pak, na nekim dijelovima bilo neujednačeno pečeno i ponegdje pomalo žilavo. Krumpirići su, s druge strane, bili vrlo ukusni i nimalo premasni.

Završni dojam

Biktoru bih svakako dala još jednu priliku kada se još malo uhodaju. Sljedeći put naručila bih sendvič s piletinom, koji danas nažalost nisu imali u ponudi.

Otvoriti potpuno novi koncept, predstaviti Zagrepčanima čileanske sendviče i pritom sve krenuti graditi od nule nije jednostavan posao. Upravo zato mislim da Biktoro zaslužuje malo vremena. Simpatije su stekli toplinom, gostoprimstvom i autentičnošću, a kada još poslože organizaciju rada i malo dorade okuse, vjerujem da bi mogli pronaći svoju publiku.