Vratio sam se u jednu od najboljih pizzerija u Ljubljani. Pizze su drugačije, ali...
Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
Do sada sam samo jednom u istom danu dva puta odlazio na pizzu. Bilo je to prije tri godine tijekom posjeta Napulju kad sam u istom danu posjetio dvije poznate i popularne pizzerije. Prva je bila L'Antica Pizzeria da Michele, a druga I Masanielli.
Zbog nedostatka vremena i velike želje da posjetim što više napuljskih pizzerija taj sam dan na ručak otišao u legendarnu pizzeriju poznatu po filmu "Jedi, moli, voli" s Juliom Roberts, a na večeru u najbolju svjetsku pizzeriju smještenu u Caserti, malom gradiću pored Napulja.
U istom smo danu posjetili dvije pizzerije
Sada sam na povratku s produženog vikenda u Trstu i obilaska slovenskih gradova na Slovenskoj rivijeri ponovo posjetio dvije pizzerije u istom danu. Skrenuli smo s autoceste i otišli na ručak u ljubljansku Gostilnicu 5-6 kg, a onda sam pola sata nakon ručka tijekom šetnje po Ljubljani dobio poziv od dragog prijatelja Jerneja Berlota da navratim u Valerie, pizzeriju koju sam prvi put posjetio prije dvije godine. Zanimljivo je što sam tada napisao osvrt za pizzeriju Valerie, a u tom sam osvrtu spomenuo i Gostilnicu 5-6 kg. Nekako su se očito te dvije pizzerije sudbinski povezale u mom životu.
Produžili smo šetnju Ljubljanom kako bismo potrošili nešto više kalorija pa smo se u kasno poslijepodne poprilično umorni zaputili u Valerie, koja se nalazi u ljubljanskoj četvrti Rudnik na adresi Dolenska cesta 361, desetak minuta vožnje od centra grada.
Kada smo prije dvije godine posjetili ovu pizzeriju, u ponudi su bile vrhunske canotto pizze pa me je zanimalo kakve su pizze sada u ponudi i je li Valerie uspjela zadržati istu kvalitetu. Sjeli smo za stol odmah pored prostorije s velikom krušnom peći u kojoj su pizze pripremali Jernej Berlot i Jure Krišto, dva iskusna slovenska pizza majstora.
Pizze prave dva iskusna slovenska pizza majstora
Jure je 2024. godine pobijedio na Caputo Pizza Cupu, a trenutno je u ulozi voditelja lokala u pizzeriji Valerie. Uz Juru je za pizze zadužen i Gregor Barbič, još jedan iskusni pizza majstor, što je istaknuto i na jako dobroj internetskoj stranici pizzerije. Odlaskom Suzane Doroski došlo je i do male promjene u strategiji pa Valerie sada u ponudi nema canotto pizze, ali ima odlične moderne napoletane.
Za one koji ne znaju, canotto pizze imaju puno deblji, poprilično napuhan i izraženiji rub od klasičnih napoletana pa ih mnogi ne vole zato što im se čini da ima previše tijesta, a premalo nadjeva. Ja osobno volim dobre canotte, a u Hrvatskoj jedne od najboljih pravi zagrebački Al Dente.
Valerie u ponudi ima petnaestak napoletana čije se cijene kreću od 10 eura, koliko je Marinara, pa do 14.90 eura, koliko su one najskuplje: Diavola, Parma, Bella, Bresaola i Mortadella. Margherita je 10.90 eura, a dodatna je zanimljivost da ispod svake pizze u ponudi stoji i preporuka za pivo ili vino koje najbolje ide uz određenu pizzu.
Uz svaku pizzu stoji preporuka za pivo ili vino
To sam prvi put doživio u bečkoj pizzeriji Via Toledo u kojoj vas poslužuju dva konobara. Jedan je zadužen upravo za adekvatan izbor piva ili vina koje najbolje prati pizzu koju ste izabrali. Mi smo ovaj put izbor prepustili Jerneju koji nam je preporučio i napravio Bellu, bijelu pizzu s kremom od tartufa, pancetom i naribanim tartufima, i Diavolu, crvenu pizzu s ndujom i stracciatellom, koja nije toliko ljuta kako sam naziv sugerira.
Tijesto je baš onakvo kakvo i očekujete od iskusnih i nagrađivanih pizza majstora, lagano, mekano i tanko u sredini uz prozračne i nešto deblje i uzdignute rubove. Valerie je uspjela zadržati kvalitetu i konzistentnost, što je u biti i najveći izazov svih pizzerija koje pripremaju moderne napoletane.
Pizzerije koje žele ostati u vrhu i držati kvalitetu na visokoj razini moraju paziti na svaki detalj, a jedan od bitnih čimbenika je i peć. Valerie, kako nam je objasnio Jernej, ima vrhunsku peć s jako kvalitetnom podnicom koja dugo zadržava adekvatnu toplinu i kad je u punom pogonu. Zato su pizze dobro i ravnomjerno ispečene, što je kod modernih napoletana jako bitno.
Ljubljanu smo, kao i uvijek do sada, napustili zadovoljni i puni pozitivnih dojmova, a ja sam po drugi put u životu posjetio dvije pizzerije u istom danu. Sljedećih ću par dana svakako izbjegavati vaganje i pojačati trkačke treninge.
