OVE GODINE, Aperol Spritz postao je hit u najprestižnijim mjestima New Yorka, u Singapuru pak možete sudjelovati u "Aperol Spritz bar turi", dok je u Parizu postao neizostavni dio ponude u većini kafića, ali i kod nas.

Izgleda da je aperitivo, omiljeno talijansko piće koje se konzumira prije večere, postao novi trend. Međutim, upravo sve veća popularnost Aperol Spritza zbunjuje Venecijance. Kako je to piće, koje je nekada bilo rezervirano samo za lokalne kavane i jeftine barove, postalo svjetski poznato?

Spritz se priprema za svega tri minute koristeći pola čaše prosecca, trećinu čaše gorkog likera, nekoliko kockica leda i malo gazirane vode. Sve se dodaje redom kako bi se stvorili mjehurići, a zatim se ukrašava velikom maslinom ili kriškom naranče.

Nedavno je ovaj napitak proglašen najpopularnijim talijanskim aperitivom.

Likeri za spritz

Godine 1920., braća Mario i Vittorio Pilla provela su devet mjeseci u Veneciji kuhajući, gnječeći i destilirajući 30 aromatičnih biljaka. Rezultat njihovog rada bilo je suho piće nazvano Select.

Campari, poznat kao osnova za čuvene Negroni koktele s izraženim cvjetnim i narančastim notama, nastao je 1860. godine u baru Gasparea Camparija u Novari, blizu Milana. A najgorči među svima, Cynar, liker na bazi artičoke, kreirao je venecijanski poduzetnik Angelo Dalle Molle u destileriji u Padovi 1948. godine.

Prvotni spritz nije bio narančaste boje. Njegove korijene možemo pratiti do 19. stoljeća kada je Austrija zauzela Veneciju 1797. godine i vladala njome narednih desetljeća.

Austrijancima nije odgovaralo snažno venecijansko vino Malvasia, pa su uveli svoju tradiciju zvanu "spritzen", dodajući gaziranu vodu u čašu bijelog vina. Tek kasnije rodila se ideja da se koristi lokalno pjenušavo vino, prosecco, umjesto običnog vina, te da se kombinira s gorkim likerom.

Aperol, koji je danas bez sumnje najpopularniji liker za spritz na svijetu, izumljen je u blizini, u Padovi, 1919. godine. Braća Luigi i Silvio Barbieri stvorili su ga nakon sedam godina istraživanja.

Početkom 1920-ih promoviran je kao piće za one koji žele ostati u formi zbog niske razine alkohola (11%), a 1930-ih godina ciljana skupina bile su žene s porukom "Gospođo! Aperol vas čini vitkima". Do 1980-ih bio je izuzetno povoljan i omiljen među redovitim gostima lokalnih barova u regiji Veneto.

Aperol Spritz nekada je bio omiljeno piće starijih mornara i živopisnih likova. Danas je Aperol nesumnjivo najpoznatiji liker za spritz na globalnoj razini. No nije samo starija generacija prepoznala čar ovog osvježavajućeg pića.

Do kraja 1990-ih, povijesni trgovi Padove i njene stare uličice svakog su petka navečer bili ispunjeni veselim studentima koji su s prijateljima uživali u Aperolu ili Campari Spritzu, posluženom u plastičnim čašama.

Rast i evolucija Aperol Spritza

Da bi osigurala dominaciju na venecijanskom tržištu, tvrtka Campari odlučila je kupiti Aperol 2003. godine. Uz to, predstavila je ovaj regionalni aperitiv u nekoliko ekskluzivnih barova u Milanu. Umjesto tradicionalne čaše, počeli su ga posluživati u elegantnoj visokoj čaši u oblika balona, što je bio pravi potez koji je dodao dodatnu dozu elegancije ovom piću.

Iako je na prvu možda izgledalo neobično, ova promjena čaše bila je strateški potez. "Ova čaša dala je piću poseban status i prepoznatljivost", komentirala je Julka Villa, rođena Venecijanka i glavna marketinška direktorica Campari grupe.

Spritz je nekad bio pristupačan svima, a sada je postao luksuzno piće za bogatije slojeve. No, ništa nije moglo zaustaviti popularnost Aperola koja je, prema mišljenju stručnjakinje za hranu Eleonore Cozzelli, bila potaknuta njegovom prepoznatljivom bojom i okusom.

"Boja Aperola podsjeća na ljetne večeri. Kad netko spomene Aperol Spritz, odmah se možete zamisliti na terasi dok sunce zalazi, s pogledom na Jadransko more", objasnila je.

Popularizacija gorčine

Aperol Spritz postao je piće koje mnogi vole, a sadrži znatno manje alkohola od Camparija. U SAD-u, Aperol je imao ključnu ulogu u popularizaciji gorčine. Do prije četrdesetak godina, Amerikanci nisu bili skloni gorčini, baš kao što nisu voljeli ni tamnu čokoladu, jaku kavu ili kelj.

Međutim, svaki globalni uspjeh dolazi s određenom cijenom. U slučaju Aperola, to je bila tradicionalna maslina. Kako bi se prilagodili globalnom tržištu koje preferira okus naranče, na etiketi boce Aperola više nema spomena o maslini, već samo kriška naranče kao dekoracija.

Većina ljudi izvan Italije čak nije ni svjesna da je maslina nekad bila dio ovog pića. Maslina dodaje blago slani okus koji balansira slatkoću, posebno ako se ne ispire. Svaki pravi barmen u Veneciji dodat će cijelu maslinu s košticom, što je dio tradicije i kulture pića u tom gradu.