Nadahnjuje, inspirira, motivira. A kad malo promisliš tako posramljuje, kao i svaka čovječnost pa i kad dolazi od nas samih. Ima jedna Indijska mudra: plakao sam jer nisam imao cipele, sve dok nisam vidio čovjeka bez nogu.
ali uistinu..kad vidiš tko i sa kakvim problemima se bori i ne predaje se, ne odustaje, nego čak motivira, širi entuzijazam i svojom jednostavnošću i skromnošću daje primjer drugima..
Ovo me podsjeća na domaća dva junaka koji su također hendikepirani (jedan psihički, drugi fizički). Oni su tako, umjesto drveća uz rijeku odlučili saditi šatore uz cestu te im također jako dobro ide. Nakon što su završili u medijima, potpora koju su dobili bila je nevjerojatna, krenule su donacije te ih je obojicu kontaktirao jedan političar koji misli kako se pomoću njih može vratiti na vlast, gotovo besplatno.