Za stabilno društvo bitan je balans izmađu individualne slobode i ograničenja te slobode zbog interesa zajednice. Naravno da nema uređenog društva bez ograničenja slobode, ali društva koja previše ograniče slobodu pojedinca dugoročno su nestabilna i urušavaju se, poput komunističkih sustava. Kina je primjer društva koje se, dopuštanjem sve većih sloboda, pokušava izvući iz pretjerane regulacije na kontroliran način, bez urušavanja i vjerojatno je samo pitanje vremena kada će planiranje obitelji

Uređeno društvo nužno povlači ograničavanje slobode. Recimo, ja nisam slobodan izgraditi kolibu u šumi i loviti svoju hranu, iako su tako nešto moji preci radili. Nitko to nije regulirao. Kinezi reguliraju broj djece. Pitanje je vremena kada će se sve regulirati nauštrb ikakve slobode.

Na prvi pogled ova dva komentara iznad izgledaju logično. Međutim, tu se zanemaruje utjecaj koji na pojedinca, njegov osjećaj sigurnosti i kvalitetu života ima spoznaja da je društvo tako ustrojeno da mu može onemogućiti da ima djecu prema nekim administrativno određenim kriterijima. Ukupan efekt takve regulacije rađanja u društvu bio bi poguban po osjećaj slobode većine pojedinaca, čak i da zanemarimo (a ne možemo zanemariti) užasne sudbine koje bi čekale svakog pojedinca koji bi se susreo s ad

Psi koji imaju agresivnu narav nisu poželjni kao roditelji. Povrće koje ne daje dobre plodove nema poželjno sjeme. Jedino kod ljudi je nekako nepravedno omogućiti kriminalcima, šljamu i debilima da se razmnožavaju. Za upravljati automobilom treba položiti školu, a za odgoj novog čovjeka ne treba imati ama baš nikakve kvalifikacije. Logično :)