Na svom drugom poslu u jednoj robovlasničkoj firmi nakon što me sustavnim mobingom nisu uspjeli otjerati, na kraju su me ucijenili da će napisati "preporuku" da nisam ništa valjao ako sam ne dam otkaz. Ako dam otkaz, onda će napisati kako sam bio super. Dao sam otkaz jer nisam imao više zivaca natezati se s njima, no trebao sam im pustiti da ga oni meni dadu.
A jedna moja frendica dobila je otkaz jer joj je šefica rekla da joj je "ukrala cvijet" sa stola. Ova prasnula u smijeh pred njom na tu glupost, a ova se tada tek naljutila i uvrijedila.
Kreteni neka fino kazu da nas više ne zele na poslu, a ne da sebe tješe takvim kretenskim izmišljenim razlozima. Ali to je kapitalizam.
Kod jednog od naših nekad uspješnih poduzetnika: radnik greškom neodgovornog kolege zadobije na poslu komplicirani prijelom ruke, šef ga nagovori da skine radnu odjeću (sa logom firme) i da na hitnoj kaže da se ozlijedio kod kuće te da će firma nagraditi njegovu lojalnost; radnik preplašen i zbunjen pristane, na pregledu se utvrdi da će trebati možda i nekoliko operacija te duga rehabilitacija kako bi se ruka oporavila, povrijeđeni radnik za tjedan dana biva nagrađen otkazom, budala koja ga je ozlijedila ostane u firmi...
Ja sam otkaz sa svog prvog posla dobio nakon tri godine (20 god. starosti) zbog toga što sam bio previše dobar radnik i gazdini sinovi su pored mene ispadali glupi i nesposobni.
Ali nije to toliko smiješno koliko završetak rada na drugom poslu nakon nešto više od dvije godine (23 god. starosti).
Otkaz s ovog drugog posla dobio sam jer sam se na poslu zarazio mononukleozom (dokazano - šefica pila iz moje čaše !!!) i završio sam na intezivnoj jer mi je jetra otkazala, slezena bila uništena i počeli problemi s bubrezima.
Tako mene zove gazdarica u bolnicu i kaže mi da izvodim i glumatam i da se ne moram vratiti na posao jer je i sama imala mononukleozu i nije joj ništa bilo.
A ja 60 dana u bolnici, od čega 28 na intezivnoj.