ali ta sama zamišljena slika dolazi do svijesti tek na kraju micanja očiju gdje onda mozak tek u tom trenu zamišljenu sliku iz prošlosti zamijeni onom stvarnom iz sadašnjosti te tada imamo taj vremenski pomak koji se dogodio u prošlosti a koji percipiramo kao sadašnjost slikom koja se dogodila tek na kraju tog pomaka.. kao što si reko na početku da stalno živimo u prošlosti ali u slučaju micanja očiju ta razlika između prošlosti i sadašnjosti je uvećana za to vrijeme potrebno da oko napravi taj pomak... jesus.. nemam ni sam pojima što sam ovdje napisao i jasam li bio jasan... ima li smisla nekog ovo što sam napisao..?

Confo, nije baš tak (iako mi stalno živimo u prošlosti i percipiramo ju kao sadašnjost, jer joj je dovoljno blizu). Kod sakadičkog maskiranja mozak ima dvije slike: jednu stvarnu u koju gleda i drugu zamišljenu koju očekuje na kraju micanja očiju. Mutne slike koje postoje između mozak potiskuje iz svijesti, no ako se između stvarne i zamišljene slike pojavi jasna i oštra slika, ona neće biti blokirana i biti ćemo je svjesni. Zato nema govora o bilo kakvom sljepilu, već selektivnoj percepciji jasnih i oštrih slika.

ovo bi se prije trebalo staviti u kontekst da čovjek to provedeno vrijeme nije slijep nego izgubljen u vremenu... čovjek u tom vremenu ne percipira prošlo vrijeme nego mozak to interpretira kao sadašnjost... možda nisam dobro objasnio ali išlo bi tako nekako...

Velki bulšit. Mozak ne blokira vid, jer će biti detektirana vizualna promjena koja se razlikuje od početne slike i očekivane slike na kraju sakadičkog maskiranja.